Ovih će dana iz tiska izaći nova knjiga člana Hrvatskoga kulturnog vijeća Tomislava Nürnbergera pod nazivom "Hrvatski otpor eutanaziji" - razmišljanja globalnog ognjištara. Djelo predstavlja svojevrsni nastavak autorove knjige "Ognjištar u mRačnoj demoNkraciji" (Zagreb 2003.), a sadrži nove, u velikoj većini nigdje objavljene tekstove. Tema je ista - Hrvatska. Namjera je autorovih razmišljanja ne plakati, nego promisliti što činiti i kako izaći iz teške situacije u koju su nas doveli liliputanci Hrvatskoga (ne više i Državnoga) Sabora, te "ove i one" vlade nakon smrti prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana. U nastavku donosimo dva autorova teksta "Budućnost temeljena na znanju" i "Bakalari a-la »Bologneze«" koje pružaju zanimljiv uvid u novo autorovo djelo koje je sastavljeno od 11 poglavlja. Letak za knjigu može se otvoriti ovdje. "Našu budućnost moramo temeljiti na znanju, rekao je opet jedan političar! Smiješnost te fraze proizlazi iz činjenice da to ponavljaju oni političari (i javne osobe! ), koji nikada nisu utrošili niti jedne sekunde u stjecanje »znanja na kojem moramo temeljiti budućnost«! Sve su to redom » politolozi«, »pravnici«, »ekonomisti«, »humanisti«, i ostali »...isti«! Oni su »doktori« »samoupravljanja«, »marksizma«, »nesvrstanosti« ili pak isto toliko relevantnih i cijenjenih »teatrologije« i ostalih »logija« i »izama«! Ma kako bili različiti, imaju jednu zjedničku crtu, nisu bili dovoljno inteligentni i(li) marljivi da završe školu-fakultet koji bi im osigurao »budućnost temeljenu na znanju«! Zato im je ostalo da budu samo »manekeni« te iste »budućnosti temeljene na znanju«! Kao posljedica, također im je zajedničko da im njihovi »resumei« stanu na kutiju šibica, pa im ni jedna korporacija ne može dati niti interview, a kamoli ih zaposliti! Osim u slučajevima kada su njihove veze važnije od (ne) znanja!"

 

 

Još je jedna izjava predsjednika Republike Stjepana Mesića privukla veliku pozornost javnosti. U emisiji S predsjednikom na kavi na Hrvatskom radiju, voditelj je novinar Mario Harapin, predsjednik je 24. studenoga 2008. ovako progovorio o ekonomskoj krizi i mogućnostima njezina rješavanja: »Ne znam trebaju li svi branitelji imati vojne počasti na pogrebu. Pet je pogreba na dan. Na pet pogreba vojska mora poslati vod vojnika, na ispraćaj sa svim počastima, pucanjima, dnevnicama, vijencima. To godišnje angažira 13.000 vojnika. Tu se može uštedjeti. Branitelja možemo otpratiti s vijencem na kojem će pisati tko ga ispraća.« Cinična i morbidna, ritmična, retorička igra sa statistikom smrti ratnika i patnjom njihovih najbližih, kao i ideja da se problem ekonomske krize rješava štednjom na njihovim sprovodima, ovaj put nije izazvala samo ogorčenje branitelja nego i zahtjeve za isprikom. Čak su i perjanice takozvane lijeve i liberalne političke opcije ostale zatečene, pa i zgrožene predsjednikovim retoričkim plesom sa smrću (danse macabre). Kad je u javnost dospio službeni podatak da su ukupni godišnji proračunski troškovi svih 1800 braniteljskih pogreba oko sedam milijuna kuna, novinari su javnost podsjetili na neke proračunske izdatke koji se odnose na trošak predsjednika Republike, pa se sa statistikom braniteljskih smrti mogu uspoređivati: Ured predsjednika Republike godišnje troši oko 55 milijuna kuna (u te troškove nisu uključeni proračunski troškovi koje pokrivaju drugi dijelovi državne uprave, a odnose se na predsjednikov rad), a predsjednički zrakoplov godišnje košta 15 milijuna kuna.(S.Letica)

 

 

Hvala akademiku (fizičaru) na članku Snjeguljica i sedam patuljaka, koji bi trebao potaknuti diskusiju onih koji imaju što reći: ŠTO i KAKO poslije tsunamija tzv. Leberalizma?! Raspravi se tako pridružujem s nekoliko svojih misli. Sve usporedbe Hrvatske s Rusijom i Putinom, ili Kinom su besmislene, jer niti ruski KGB, čiji je Putin izabranik, niti kineski komunisti nikada nisu bili mrzitelji i institucionalne štetočine svojeg naroda odnosno države. Potpuno suprotno, ju-Cro komunisti su u velikoj većini bili namjerne štetočine i mrzitelji svega hrvatskoga, uključujući i materinji jezik-Hrvatski! Pa ne pišu li oni svi novosadskim »sporazumom«, pa čak demostrativno kažu »neću ne ću«!? Pošto svi vjeruju u tzv. Evoluciju, možemo slobodno reći da im je (protu-Hrvatska ) zloća ušla u gene! Zato, prvi je uvijet da ONI odu, na jedan i drugi način, za uvijek! Niti jedan današnji političar ne smije ostati, jer je svaki manje ili više, »doprinjeo« zlu koje nas je snašlo!(T.Nürnberger)

 

 

U prvim danima agresije "JNA" na Hrvatsku četvorica američkih generala iz Pentagona opisali su  u novinama "Washington Post" brojčani odnos vojnih snaga, usporedivši Hrvatsku vojsku s neprijateljem. S brojkama i slikama napisali su kako jugo-armija ima dobro naoružanih, topovima i raketnim bacačima, 350.000 vojnika, a Hrvatska slabo naoružanih 50.000, vojnika, koji imaju dvadeset oklopnih transportera i deset tenkova i da Hrvatska vojska nema zrakoplova niti ratnu mornaricu. Dalje, naveli su da ''JNA'' ima 4000 oklopnih vozila zajedno s tenkovima, 400 borbenih lovačkih zrakoplova i ratnu mornaricu, s razaračima, torpednim i ostalim ratnim brodovima. Na kraju toga izvješća četvorica američkih generala dodali su još:" Hrvatska vojska nije niti žigica naprama vojnoj snazi jugo-vojske.'' To je bila stvarnost u danima kad su na zahtjev Mesićevog savjetodavca Budimira Lončara Ujedinjeni narodi uveli i sramotni embargo Hrvatskoj na oružje, s namjerom da "Titova armija" u savezu sa srpskim vojvodom Šešeljom i njegovom četnicima u Hrvatskoj pregaze i unište Hrvatsku, što brže, sve do Karlobaga. (A.Kunek)

 

 

Članak „Svakom gradu mini nuklearka“ gospodina Željka Bukša u Vjesniku 17. 11. 2008. je nekritički prenesen članak direktora ustanove „Hyperion Power Generation“ (HPG) gospodina Johna Deala. Dealov tekst na stranicama www.hyperionpowergeneration.com više sliči na reklame iz Neckermannovog kataloga negoli na jedan ozbiljan tehnički report. Mini nuklearka je valjak 3.5x1.5m2 napunjen uranovim hidridom (UH3), snage 200 kWe, koja proizvodi stalno (24 sata/7 dana) čistu, sigurnu i jeftinu energiju, neovisno o kiši i vjetru. Može opskrbiti električnom energijom zajednicu od 20000 domaćinstava. Vrlo kompaktna nuklearka može se prenositi s kamionom ili brodom iz tvornice do kupca. Tu u blizini kuća bude nuklearka zakopana neposredno poslije narudžbe i time su ukućani osigurani od radioaktivnog zračenja. Svi kritički problemi kod velikih nuklearki počevši od terorista sve do eksplozije navodno ne postoje kod mini nuklearke. Tako Deal, a s njim uglavnom i Bukša!(I.Derado)

 

 

Nedavno objavljena studija Friedrich-Ebert Zaklade na 2 426 ispitanika, pokazala je u odnosu na prijašnje godine pozitivne pomake u društvu glede desno ekstremističkih tendencija. Mada je antisemitizam na konstantnom nivou, zabrinjavajuća je i dalje netrpeljivost prema strancima, i to prije svega na prostorima nekadašnje Istočne Njemačke, gdje izvanprosječno veliki broj građana ima negativno mišljenje prema strancima. Njemačka prošlost, moglo bi se reći, kod jednog broja stanovnika i dandanas ima utjecaj. Tako 6% anketiranih Nijemaca smatra diktaturu, ako je u nacionalnom interesu i pod određenim uvjetima, kao najbolju državnu formu, dok ih 13,2% želi “vođu” (Führera) koji bi nad njima vladao čvrstom rukom”, odnosno 22,2% si “želi jednu jedinu jaku stranku koja bi predstavljala jedinstvo naroda”. Razvijeni nacionalni osjećaj Nijemaca zadnjih godina je u padu, mada je se više nego jedna trećina, tj. 35,2% u anketi zato izjasnila da “Nijemci trebaju da imaju više hrabrosti za nacionalni osjećaj”. 24,6% ispitanika su zato da “Njemačka treba jako i energično da zagovara svoje interese prema inozemstvu”, dok ih 21,9% naginje nacionalizmu i smatraju da “glavni cilj njemačke politike treba biti taj koji će pridonjeti zemlji moć i utjecaj koji joj pripada”.

 

 

Marija Ćulap, Hrvatica koja živi i radi u Švicarskoj na adresu Hrvatskoga kulturnog vijeća poslala je iznimno zanimljiv prilog kojeg ćemo s posebnom pažnjom i zadovoljstvom objaviti. Naime, riječ je o analizi ili bolje rečeno statistici podataka iz kojih je vidljivo koliko Hrvata danas živi u Švicarskoj, te o trendovima kretanja tih brojki kroz posljednje godine. Marija Ćulap, inače članica Hrvatske kulturne zajednice, najveće hrvatske udruge u Švicarskoj (http://www.hkz.ch), na ovoj je analizi radila nekoliko mjeseci i u nju uložila značajan trud. Stoga se opravdano postavlja pitanje ne spadaju li analize poput ove zapravo u posao hrvatskih veleposlanstava u državama širom svijeta, a pogotovo u onima u kojima živi i radi veliki broj Hrvata. Zašto te brojke ili druge detaljnije informacije od hrvatskog predstavništva u Švicarskoj nije bilo moguće dobiti  jednostavnim pozivom na telefonski broj? Možemo se pitati i na što se djelatnost hrvatske diplomacije danas svodi, kada ovakvi elementarni parametri nisu prikupljeni u osamnaest godina od hrvatske samostalnosti? Bilo kako bilo, drago nam je da i u dalekom svijetu postoje ljudi poput Marije Ćulap koji daju izniman doprinos očuvanju hrvatske kulturne baštine i imena uopće izvan teritorijalnih granica Hrvatske. Na nju i njezin rad, mogli bi se ugledati i brojni Hrvati u domovini.(mmb)

 

 

I ove godine nas od 11. studenog do 9. prosinca Ogranak obogaćuje s raznim kulturnim događajima. Predstavljanjem knjiga, zbirkama pjesama, predavanjima i nastupima crkvenih zborova, pa i onih najmlađih. U tim događanjima nalazimo utjehu jer postoje ljudi koji čuvaju hrvatski jezik, njeguju domoljublje i daju nadu i vjeru u bolje sutra. Bar na kratko zaboravimo na sve što nam govore političari, objavljuje dnevni tisak i prikazuju televizijske kuće, bez obzira u čijem su vlasništvu. Dok nam se govori o stiskanju kajiša, pa onda o nestiskanju, zamrzavanju plaća – samo se ne zna kojih,stvarnom otpuštanju radnika, novom zaduživanju vlade s visokom kamatom predsjednik Republike Hrvatske nastavlja putovanja svojom pratnjom po svijetu. Njemu i njegovim savjetnicima izgleda nije poznat način gospodarske suradnje s drugim državama, niti odabir najpovoljnijeg izvođača za kapitalne objekte. Za njegova putovanja ne vrijedi najavljena štednja. Prezire li on večinu hrvatskih građana i njihovo materijalno stanje ? Želi li dok je na vlasti ugrabiti što više, pa makar i samo putovanja? Oponaša li on maršala Tita? Razni njegovi nastupi i izjave me mogu navesti na pomisao da je zaboravljiv, pa je možda zaboravio da je rastrošno upravljanje državom pod maršalovom palicom jedan od razloga gospodaskog sloma bivše države, da je maršal prvi koji je od «ponosnog radnika petoljetki i udarnika» napravio najamnog radnika za zapadne kapitaliste, od mnogih proizvodnih poduzeća napravio uvoznike, jer u njima se je obustavila proizvodnja, pa su se onda ti proizvodi uvozili kao gotov proizvod. Omogućio je snalažljivim građanima da si poboljšaju životne uvjete i steknu nekretnine pod njegovom preporukom «druže snađi se».(M.Ivanišević)