Od smrti prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana prošlo je devet godina, ali od povijesnih događaja, koji su nezaobilazni međaši hrvatske povijesti, kao što su višestranački demokratski slobodni izbori i uvjerljiva pobjeda HDZ-a na istima, razdruživanja od bivše državne tvorevine, međunarodnog priznanja samostalne, demokratske države republike Hrvatske od strane modernog civiliziranog svijeta, Domovinskog rata i Oluje kao bitke svih bitaka Domovinskog rata i apsolutne pobjede, te mirno reintegriranje istočne Slavonije i Baranje, i drugih za koje nemamo sada vremena. Protekla su i dva desetljeća, pa uz obilježavanje obljetnice smrti pokojnog predsjednika ne smijemo zaobilaziti ni događaje preko kojih se materijalizirala na najbolji mogući način višedimenzionalnost prvog hrvatskog predsjednika. Mnogi će reći da previše ponavljam temeljne događaje, to su oni koji bježe od istih, međutim smatram da je premalo ponavljanja i što više vrijeme odmiče, hrvatska mladež sve manje zna o ključnim događajima i ljudima na kojima se temelji sadašnja, moderna hrvatska država, i zato u svakoj prilici trebamo ponavljati za dobrobit generacija koja dolaze. Zar nas tome ne uči stara latinska: “Repetitio est mater studiorum!?”

Zato, zbog mladeži i generacija koje dolaze ponavljam i ponavljamo bar ključne događaje koji su probudili masovnu energiju hrvatskog državotvornog bića, kada je proključao hrvatski identitet i ponos u borbi za biološku i političku opstojnost na zemljovidu Europe, te u borbi za ravnopravnost u velikoj obitelji priznatih na zemljovidu svijeta, kroz najteža iskušenja Domovinskog rata i bitku svih bitaka Domovinskog rata i uopće hrvatske povijesti Oluju na putu ka trajnom riješenju, a to je stalno mjesto, moderne, neovisne, demokratske i slobodne Republike Hrvatske i hrvatskog naroda na zemljovidima Europe i svijeta u obitelji Ujedinjenih naroda. Vraćam se čovjeku koji ima najveće zasluge za ostvarenje u zbilji snova generacija hrvatskih domoljuba, a to je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Da bi uopće danas bili ovdje, govorili i sjećali se ključnih događaja u zadnja dva desetljeća omogućila nam je višedimenzionalnost dr. Franje Tuđmana. Materijalni svijet poznajemo kao trodimenzionalan, međutim, pojave se ljudi koji imaju više od poznatih dimenzija materijalnog svijeta. U našoj povijesti pojavio se dr. Franjo Tuđman s dimenzijama: odlučnog vojnika, iskusnog povjesničara, odgovornog političara i strpljivog diplomata.

Smatram ih ključnim dimenzijama, koje su iznimne i sve sadržane u jednom čovjeku, mada bi se još moglo naći dimenzija u sveobuhvatnom sagledavanju lika i djela prvog hrvatskog predsjednika. Uz navedeno želim istaći da je samo čovjek koji je do detalja mogao sagledati povijesne zakonitosti, čovjek koji se odgovorno stavio na čelo politike za kojom je žudio svaki hrvatski domoljub, srpljiv u diplomatskim mešetarenjima razno raznih pojedinaca i skupina na regijonalnoj, europskoj i svjetskoj razini, te odlučan i nepokolebljiv kada su u pitanju vojne i političke odluke, mogao napraviti rezultate o kojima su sanjale generacije. Ne elaborirajući pojedinačno, svaku dimenziju, posebno bih se samo osvrnuo na Domovinski rat i Oluju kao prekretnicu u Domovinskom ratu i kao strategijsku bitku koja je temeljito promjenila odnose u ovom dijelu Europe, jer uz obljetnicu i Oluja je dio današnje tematike kroz promociju već narečenog Zbornika “Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije Oluja”. Moramo ponavljati istine radi da je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi rat bio nametnut. Hrvatska je napadnuta, napadnuta je iz tri danas samostalne zemlje, napadnuta je iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, napadnuta je i sa svih teritorija, napadnuta je iz zraka, sa kopna i mora. Napadnuta sa ciljem uništenja i hrvatske države i hrvatskog naroda. Strategija spaljene zemlje koji su primjenili neprijatelji imala je strahovite učinke u prvoj fazi rata.

Hrvatska se činila bespomoćnom, ali nije bila bespomoćna, na čelu sa dr. Franjom Tuđmanom, koji ju je u doslovnom smislu vodio kroz Scile i Haribde povijesne zbiljnosti, pripremala se, prikupljala informacije, čuvala što je moguće više ljudske i tvarne resurse, organizirala se, planirala i realizirala plan. Strpljivo, dugo, težeći idealnoj pripremi, tajnim operacijama, koristeći slabe točke protivnika, lukavstvom, testirajući i svoje i protivničke snage (Maslenica, Dubrovnik….), iscrpljujući protivnika stvorena je situacija u kojoj je za protivnika svaki daljnji otpor uzaludan. Oluja je bila finale – završnica, bitka svih bitaka Domovinskog rata. Oluja je vrhunac umijeća ratovanja i ratne vještine. Vojnik, povjesničar, političar i diplomat dr. Franjo Tuđman je stvorio svoju strategiju i u pogodnom trenutku odlučno i beskompromisno istu realizirao u vrlo kratkom trajanju i sa što manje iscrpljivanja. Hrvatska pod vodstvom dr. Franje Tuđmana je uspjela i zadivila svijet. Hrvatska je morala biti strpljiva u izgradnji čimbenika bitnih za dobivanje rata: moćne vojne sile, učinkovite obaviještajne službe i materijalnih resursa za potrebe vođenja oružane borbe. Ovo su vrlo ozbiljni elementi kojima mogu upravljati samo iznimni pojedinci i strogo predviđene institucije. Hrvatska i hrvatski narod i građani Hrvatske su imali iskusnog pojedinca i Olujom riješili strategijski problem.

Oluja je dokazala snagu, pripremljenost i odlučnost Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i građana Hrvatske i trasirala ulogu Republike Hrvatske i Hrvatske vojske u regiji u cilju okončavanja ratova u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, čime Republika Hrvatska postaje u politici, diplomaciji i odnosom snaga na terenu ne zaobilazni čimbenik na tome cilju. Oluja je riješila niz ključnih problema:

- oslobodila je okupirani teritorij, ključan za daljni tijek rata
- zadala je odlučni udarac i nanijela teške, nenadoknadive gubitke agresoru
- deblokirala je bihačku enklavu kojoj je prijetila sudbina Žepe i Srebrenice
- potpuno i bez mogućnosti oporavka i daljne uporabe pobijedila doktrinu i strategiju srpske politike u drugoj fazi rata “Strategija realne prijetnje”
- vratila je neizravnim nastupanjem Istoćnu Slavoniju i Baranju bez ispaljenog metka I izgubljenog vojnika.

Snaga Oluje i posljedice u nastavku vojnih operacija nakon Oluje odredili su sudbinu rata u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska Olujom jedina izlazi kao pobjednik na svim razinama: političkoj, vojnoj, diplomatskoj, a poglavito političkoj jer se novim položajem nameće kao regionalna sila i nezaobilazni čimbenik. Oluja je dodatno je dodatno učvrstila temelje hrvatske države i stvorila osnovicu za kraj rata u Bosni i Hercegovini. Smatrao sam pravilom nemilosrdnost povijesti prema poraženom, a punu hvalospjeva prema pobjedniku, međutim čini mi se da je to sve vrijedilo do Oluje. Taj poučak više ne vrijedi što dokazuje i sustavni informacijski rat protiv Oluje koji se ne pekida. Na meti je Oluja, ali i svi drugi čimbenici domovinske sigurnosti i oni koji su se najčešće založili za domovinsku sigurnost. Na djelu je razgradnja svih elemenata koji čine nacionalnu sigurnost. Na meti su: Oluja, Domovinski rat, branitelji, ratni zapovjednici, na meti je dr. Franjo Tuđman, na meti su temeljne vrijednosti hrvatskog društva i hrvatske države i to na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Na lokalnoj razini postoje nepomirljive razlike između domovinske i imovinske Hrvatske, na regionalnoj razini postoje snage koje nisu odustale od poraženih doktrina i poraženih politika i ciljeva, a informacijskim ratom prikrivaju svu okrutnost i zločinačke bivše, sadašnje i buduće naume obrtanjem teze i dokazivanjem da je Hrvatska svoj položaj kroz Oluju ostvarila zločinačkim postupkom i etničkim čišćenjem.

Na istoj razini smeta onima koji djeluju s položaja novih netransparentnih integracija u njihovom interesu i interesu njihovih poslodavaca i mentora, jer je evidentno da dio upravljačke elite zadaće dobiva iz centara moći koji se nalaze van Republike Hrvatske. Pod pritiscima se želi dokazati da su Domovinski rat i Oluja bili razbojnički. Ne, Domovinski rat i Oluja su bili viteški i junački iznad svega. Oluja je toliko velika da se ne može sakriti. Isto tako nitko nas ne može uvjeriti da su Domovinski rat i Oluja bili zločinački pothvat koji je realizirala zločinačka organizacija, jer ne postoji, niti je postojao takav plan, a niti količina dogođenog nije takva u realizaciji da bi se dobila takva kvalifikacija. Vrhovni zapovjednik je odlično znao da Hrvatska vojska neće dopustiti sebi metode koje je koristio agresor na strategijskoj razini, jer bi to samo štetilo Hrvatskoj na svim razinama, a poglavito na političkoj i diplomatskoj. Ništa nije planirano protivno interesima hrvatske države, hrvatskog naroda i građana Hrvatske. Na globalnoj razini smeta jer je iskočila iz sklopa determiniranog kaosa, narušila je ravnotežu odnosa snaga, nametnula se kao racionalna politička i vojna sila na točki od strategijskog značaja, a ta točka je Hrvatska, ona je ključ prvih vrata Euroazije. Kada je u pitanju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dr. Franjo Tuđman je imao sluha za potrebe dijela hrvatskog živog bića van Hrvatske kao i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali i hrvatski ljudi iz Bosne i Hercegovine za Hrvatsku. Od referenduma u Bosni i Hercegovini do Washingtonskog sporazuma, Daytonskog sporazuma i dalje. Hrvatska je maksimalno iskoristila Washingtonski sporazum za trasiranje budućih odnosa, a Bosna i Hercegovina je maksimalno iskoristila Oluju za okončenje rata i opstojnost Bosne I Hercegovine kao samostalne zemlje.

Daytonski sporazum je posljedica Oluje i oprečnih stajališta međunarodnih čimbenika prema Bosni i Hercegovini, a ne konzenzusa oko istog pitanja. Iako su istim sporazumom djelomično poništeni rezultati Woshingtonskog sporazuma, prosuđujem da su na putu konačnog uništenja sadašnjim odnosom i Hrvatske i drugih čimbenika, jer smo na putu u nove situacije u magli ili bez magle, pa se nameće potreba uporabe rezova u cilju očuvanja vrijednosti koje smo kao narod skupo platili. Hrvatska svoje interese u suvremenim procesima može štititi samo kad shvati svoj geostrategijski položaj i svoje vrijednosti, zaštitom strategijskih stožernih točaka, te svojih ljudskih i gospodarskih potencijala. U tom smislu nameće se potreba revitalizacije čimbenika koji su voljni i sposobni u cilju zaštite tih interesa. U suprotnom, sile koje u cilju dekonstrukcije hrvatske države će nas ponovno opteretiti kolektivnom krivnjom, odnosno teretom ropstva i sluganstva u našoj domovini koja nebi više bila naša. Sposobnom umu svaka okolnost odgovara, pa se nadam da još ima dovoljno hrabrih, umnih i sposobnih koji mogu, žele i hoće zaštititi i sačuvati temeljne vrijednosti hrvatske države, hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske, uključujući nezaobilazno lik i djelo dr. Franje Tuđmana i opće hrvatske interese za dobrobit generacija koje dolaze.

general pukovnik Željko Šiljeg