Hrvatska temeljena na istini i pravdi
Udruga HIP, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet, Forum hrvatske sloge i Hrvatsko kulturno vijeće, žele na primjereni način obilježiti 85. obljetnicu rođenja dr. Franje Tuđmana, Prvog hrvatskog predsjednika. Zato smo se danas okupili na ovoj svečanoj akademiji kako bismo Prvom predsjedniku odali priznanje i zahvalnost za ono što je učinio u stvaranju samostalne, suverene, demokratske i međunarodno priznate Hrvatske.
O zaslugama i ulozi dr. Franje Tuđmana u stvaranju hrvatske države bilo je već puno govora, i na prethodnim obljetnicama i na okruglim stolovima što smo ih do sada organizirali.
Danas, 14. svibnja 2007. godine, osam godina od smrti Predsjednika, i nakon što se dva puta promijenila vlast u Hrvatskoj, s pravom se možemo zapitati: gdje si i kamo ideš Hrvatska?, odnosno, kako i kamo je krenula Hrvatska nakon Prvoga predsjednika?
Ne interesira nas samo dijagnoza stanja. Kakvo je stanje to nije teško zaključiti već i po dnevnim ocjenama u novinama. Čak i onima koji su skloni vladajućim politikama, koje nas uvjeravaju da će Hrvatskom teći med i mlijeko jer zahvaljujući njima tek što nismo ušli u EU i NATO.
Treba podsjetiti na dijagnozu stanja, ali pitanje je terapije. Terapije koje smo osam godina kušali a pokazale su se pogubnima: od detuđmanizacije do prihvaćanja haških optužnica protiv hrvatskog državnog i vojnog vodstva za zločinački pothvat i zločinačku organizaciju te uhićenja i slanja hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka, Mladena Markača, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, i ostalih u Haag.
Hrvatski narod je uvjeren da sve te terapije pod firmom "reforme" imaju samo jednu poruku: "dekonstrukciju Hrvatske kao nacionalne i suverene države" a kao preduvjet "ulaska" Hrvatske u NATO i EU. Te da Istina i Pravda nisu kriteriji u međunarodnim integracijama.
Koja je dijagnoza stanja. Podsjetimo na neke ocjene:
"Realnost je da od 2000. godine vlade RH izvršavaju naloge međunarodnih organizacija: EU, NATO-a, OSCE-a, Svjetske banke, USAID-a, a vrlo često i nevladinih organizacija što ih financiraju te iste međunarodne organizacije koje nastupaju u ime civilnog društva.
Sve reforme koje se provode u Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji diktirane su od strane EU, Svjetske banke, OSCE-a, NATO-a, USAID-a. Oni svoje strategije i poteze usklađuju i nastupaju koordinirano u Hrvatskoj.
Sve promjene i izmjene zakona, modeli privatizacije, struktura državnog proračuna, projekti modernizacije državne uprave, sudstva, pravosuđa, planovi uhićenja i suđenja hrvatskim generalima, ukidanja obveze služenja vojske te demilitarizacija Hrvatske, otpuštanje iz MUP-a policajaca sudionika Domovinskog rata, izmjene TV programa od ukidanja emisija o Domovinskom ratu do nametanja programa zajedničkih bivšim jugoslavenskim republikama, neposrednog izbora gradonačelnika i načelnika, odluke o sanaciji i privatizaciji brodogradilišta, otpuštanju 2000 radnika u HŽ-u, limitiranja iznosa Ininih dionica koje se mogu dati braniteljima, itd. itd. sve su to odluke (formalno u vidu preporuka, ali stvarno pod prijetnjom sankcija i „izolacije“) koje se donose izvan Hrvatske, odluke koje više ne donosi hrvatska vlada.
Implementacija euro-američkih strategija, njihovih planova i projekata, nije nužno u svim segmentima pogubna za Hrvatsku. Štoviše za neke prijedloge i pomoć trebamo biti i zahvalni. Međutim, dugoročno gledano intervencija međunarodne zajednice nije imala za posljedicu razvitak demokracije već dokidanje demokracije. U formalnom smislu (ukidanje županijskog doma) i u sadržajnom smislu Hrvatskoj je oduzeto pravo da sama donosi odluke o svojem razvoju, da sama promišlja o svojoj budućnosti. Hrvatskoj je oduzeto pravo da samostalno misli i samostalno odlučuje. Hrvatska iz dana u dan postaje sve više politička kolonija, a u intelektualnom i duhovnom provincija"(M. Tuđman, 30.1.2007).
Druga ocjena: "Na idućim izborima neće biti apsolutnog pobjednika, pa bi o pobjedniku, to jest o koaliciji koja će vladati, mogla odlučivati Europska unija. To je bio i cilj koji se "detuđmanizacijom" ostvaruje već sedam godina. Kad je ta "detuđmanizacija" uspješno oduzela sve nacionalne odlike i HDZ-u, politička rivalstva i izbori izgubili su dramatičnost, te je gotovo svejedno tko će u Hrvatskoj biti na vlasti.
Ne samo da više nitko ne pruža otpor kolonizaciji Hrvatske, nego europski i svjetski gazde mogu birati stranke i koalicije po kriteriju servilnosti prema strancu i kriteriju sadizma prema vlastitoj zemlji i njezinim ljudima, pogotovo herojima. O bolnosti toga sadizma rječito govori podatak da je za ispitanike u IRI-jevoj anketi postupak prema Gotovini veći grijeh od korupcije. Ali ta diskvalifikacija HDZ-a u Hrvatskoj kvalifikacija je za Europu" (M. Ivkošić, VL., 11.5.2007.).
Politički će komentatori zaključiti kada je riječ o Srbiji "Europa je svojim porukama posljednjih dana pokazala da je, iako nije bila spremna s razumijevanjem pratiti i reagirati na zbivanja na ovim prostorima, uvijek spremna na neku vrstu pritiska kojim će natjerati političke elite na poslušnost. Ali iskustvo pokazuje da demokracije koje nastaju pod vanjskim pritiskom ne uspijevaju i da takve zemlje ostaju stalni problem i same sebi i regiji. Jasmina Popović: VL: 11.05.2007."
Ali nema hrabrosti ni volje da bilo parlamentarne stranke ili "slobodni mediji" prihvate izrečenu ocjenu i za Hrvatsku: "iskustvo pokazuje da demokracije koje nastaju pod vanjskim pritiskom ne uspijevaju i da takve zemlje ostaju stalni problem i same sebi i regiji".
Zato će, nažalost, ostati riječi kardinala Bozanića, izrečene jučer na Bleiburgu, tek apel upućen gluhima:
"Očekujemo da će hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima"
Svjestan je toga i sam Kardinal: "– Prozivaju Katoličku crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba. Prozivat će, vjerujem, i moje današnje riječi, a ja u njih ne stavljam ništa osim ljubavi. A upravo to ih smeta: ljubav prema čovjeku, ljubav prema domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire " (VL. 13.5.2007).
Dijagnoza je porazna: Hrvatski narod više ne odlučuje o svojoj sudbini. Stranke na vlasti instrumenti su međunarodnih čimbenika, koji su preuzeli "odgovornost" za upravljanje krizom na području bivše Jugoslavije. Dakle, upravljači krizom upravljaju Hrvatskom.
Globalni stratezi i upravljači kriza "ne traže pravednost ili rješavanje uzroka sukoba", traže od aktera da odustanu od svojih vrijednosti i interesa. Globalisti su pak odustali od temeljnih ljudskih prava: slobode, istine, pravde, dostojanstva čovjeka. U zamjenu nude "nova ljudska prava": slobodan protok novca, roba i usluga.
Ljudska prava, sloboda, kultura i demokracija univerzalne su vrijednosti. Nasuprot tome tehnologija, tržište, turizam i informacija globalne su vrijednosti. Naše društvo i kultura nestaju u globalnom, jer smo izgubili vlastitu posebnost i odrekli se svojih vrijednosti.
Praktična je posljedica vrlo jasna: odnosi u politici, a to znači u javnosti ne uređuju se prema vrijednostima ISTINE, PRAVDE, osobne i nacionalne SLOBODE. (Odnosi unutar hrvatskih državnih i javnih institucija postali su nakaradni, i nema primjera da takvi odnosi vladaju u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji; primjera radi: MUP RH svoja dnevna policijska izvješća dostavlja HHO-u, navodno nevladinoj organizaciji; OSCE financira Ustavni sud Hrvatske i hrvatskog pravobranitelja, i to je navodno model nezavisnog sudstva; Hrvatskoj se već pripremaju "zajednički" udžbenici iz povijesti; itd., itd.)
Zato je točna ocjena Kardinala Bozanića: “novi poredak koji nikad neće zaslužiti odliku pravednosti ma koliko ga se pokušavalo prikazati da je stvoren 'uime naroda’”.
Nažalost, Istina i Pravednost nisu više vrijednosti po kojima se uređuju odnosi među državama i narodima; istina i pravda nisu mjera političkih (javnih) odnosa i vrednovanje političkog ponašanja, niti su Istina i Pravda stalni gosti u javnim medijima. Univerzalne vrijednosti: Istina, pravda, sloboda, dostojanstvo čovjeka imaju svoj prostor samo u privatnoj, kulturnoj i strukovnoj sferi. Ali ne u javnoj sferi.
U javnoj sferi vladaju globalne vrijednosti: tehnologija, tržište, turizam i informacija. (Ali samo informacija koja je u funkciji globalnih vrijednosti. Nešto reći protiv europskih integracija ili NATO-a danas u Hrvatskoj nije moguće. Policija će vam odobriti skup, ali nećete dobiti dozvolu da možete koristiti mikrofon na tom skupu.)
Posjednica pristanka Mesića, Račana i Sanadera na uvjete stranih inženjera demokracije, jest izgon Domovinskog rata, Prvoga predsjednika, hrvatskih generala, i svih zaslužnih za stvaranje hrvatske države, iz javnoga prostora a to znači i od svakog javnog priznanja.
(Nema javnih, tj. službenih odavanja počasti umrlim načelnicima glavnog stožera HV, ministru obrane; Prvom predsjedniku ni jedna hrvatska vlada od 2000., dakle, hrvatska država, nije odala počast na primjereni način kako bi to učinile sve druge zemlje; HDZ svoga predsjednika slavi u stranačkim prostorijama i skupovima, a ne uz državničke počasti i ceremonije itd.)
Dijagnoza stanja je porazna po običnog hrvatskog čovjeka, koji je tako puno očekivao od hrvatske države.
Dijagnoza je porazna i po one koji znaju puno više o mehanizmima međunarodnih odnosa, i o tome da sve ključne i pozicije i poluge kojima se određuje smjer razvoja i budućnost Hrvatske, Hrvatska više ne kontrolira.
Pa ipak, ima li izlaza i postoji li nada, nada koja nije tek utjeha ili obećanje za neko daleko, buduće vrijeme?
Situacija je onakva kakvom smo je naznačili. Ili kako imamo priliku čitati u medijima, i kako većina normalnog i moralnog svijeta u Hrvatskoj osjeća. Međutim, nije tako crna kako izgleda. Zato što izlaza uvijek ima.
Hrvatski narod danas ima svoju državu. Ima i vlade koje nisu dorasle situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi. Ali imati državu u doba globalizacije i dominacije globalnih vrijednosti, znači imati mjesto za stolom u međunarodnoj zajednici – to znači moči igrati međunarodnu utakmicu. Pravila ne možemo mijenjati. Ali možemo sami odlučivati o ciljevima koje želimo ostvariti i strategiji koju ćemo primjenjivati. Pritisaka je uvijek bilo. Ali kada jednu grešku napravite u međunarodnim odnosima, onda se na taj žuti ili crveni karton protivnici pozivaju cijelo vrijeme.
Odgovor na to kako ne raditi pogreške i kako se ponašati u složenim međunarodnim okolnostima možemo pronaći u sudbini naslova knjiga dr. Franje Tuđmana ali i u njegovoj vlastitoj sudbini. On je skoro dva desetljeća bio ili u zatvoru ili u kućnom pritvoru i promišljao je i pisao o sudbini Hrvatske i budućnosti Europe. Njegova je teza da su mali narodi uvijek stradali od "velikih ideja", odnosno da su totalitarizmi - i fašizam i komunizam - bili pogubniji za male nego za velike narode. Da je državnost malih naroda ključ mira i stabilnosti u Europi. Pa čak i ovo što svjedočimo ovih dana da se SAD zalaže za međunarodno priznanje Kosova, samo je dokaz da je povjesničar dr. F. Tuđman nekoliko desetljeća prije drugih znao prepoznati povijesne procese, i da je ispravno ocijenio odnose u bivšoj Jugoslaviji. To što su veliki 1990-ih zagovarali očuvanje Jugoslavije, a danas se zalažu za njezinu dosljednu razgradnju Međunarodnim priznanjem i Kosova i Crne Gore, samo je potvrda njegovih ispravnih a njihovih krivih procjena..
Što nam to govori? On je vjerovao u hrvatski narod. Vjerovao je u istinu i pravdu. Išao je u zatvor zbog svojih uvjerenja i ideja. Kao i mnogi drugi bio je spreman na žrtvu u vremenu kada nije bilo ni naznaka a kamo li garancije na uspjeh i stvaranje hrvatske države.
Imamo li mi pravo odustati od Istine, od vjere u pravdu i pravednost? Imamo li pravo na povlačenje i predaju ideala kojima su težili brojni hrvatski naraštaji? Hoćemo li se prepustiti obožavanju Zlatnoga teleta, jer to je tako jednostavno i ta je ponuda globalista tako primamljiva?
To što istina o ključnim trenucima hrvatske povijesti nije prisutna u medijima, nije mjerilo ponašanja političkih elita, ne znači da ne znamo što je istina i kakvo pravedno društvo želimo. To mi svi znamo i osjećamo. Postoji jedan fenomen vezan za naše zajedničko djelovanje, nepoznat u hrvatskom društvu: na većini prezentacijama knjiga od i o Prvom predsjedniku, što su ih organizirali HIP, i nama srodne udruge, primjerice knjige Domazeta, Tomca, Ivankovića, i drugih, bilo je nazočno i preko tisuću ljudi. Ljudi koji vjeruju u istinu i koji vjeruju u djelo Prvoga predsjednika.
"Istina je poznata. Laž se izmišlja". Ali istina ima svoju cijenu: ona se često plaćala i gubitkom glave, robijama, i različitim oblicima diskvalifikacija i šikaniranja – kakvima smo i danas izloženi. Ali ako prestanemo vjerovati u Istinu, Pravdu, Dobro onda nemamo budućnosti. Izgubit ćemo svoj osobni i nacionalni identitet.
Zato, moje je duboko uvjerenje, nemamo izbora.
Današnja video prezentacija naslovnica knjiga koje je napisao dr. Franjo Tuđman (i knjiga o njemu), završava naslovnicom knjige "100 u 1000" (100 najvažnijih knjiga u 1000 godina). "Velike ideje i mali narodi" jedna je od tih 100 u 1000.
Da nije bilo knjige "Velike ideje i mali narodi“, ne bi bilo ni hrvatske države. To znači da se ni u 100 ni u 1000 godina nacionalni interesi ne mogu ostvariti, ako se ne grade na Istini i Pravdi. Tako je stvorena Republika Hrvatska i jedino tako može opstati i prosperirati.
Miroslav Tuđman
{mxc}