U petak, 5. lipnja 2009. održan je u zagrebačkom hotelu «Westin» sedmi stručno-znanstveni skup pod naslovom « Haaški sud – Zajednički zločinački pothvat –Što je to?» , u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća. Skupu je predsjedao voditelj Povjerenstva za pravosuđe HKV-a Milan Vuković, dr. iur., koji je i ovaj put okupio meritorne predavače, čiji će radovi biti objavljeni na internetskim stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća, u « Hrvatskom slovu» i u zborniku koji će biti uskoro tiskan. Zajedno sa dosadašnjih šest zbornika predstavljat će dragocjenu kulturnu, znanstvenu i pravnu baštinu koja svjedoči da hrvatski intelektualci nisu šutjeli u ovim vremenima zabuna i podaništva, da su raskrinkali metode i karakter Haaškoga suda, te da se nisu zadržali samo na analizama pojava, nego govorili i o njihovim nositeljima, ne samo u Haaškom sudu nego i u Hrvatskoj. Predavači na skupu, uz Milana Vukovića, dr. iur., bili su: dr. Nedjeljko Mihanović, novinar Mate Kovačević, odvjetnik, mr. sc. Lujo Medvidović, Drago Duvnjak, dipl. ing., prof. dr. sc. Hrvoje Kačić, dr. sc. Pavao Galić i pravnik Mile Prpa. Pisana izlaganja priložili su: mons. dr. Mile Bogović, Ivana Haberle, predsjednica udruge «Žene u Domovinskom ratu», Zadar, dr. Mate Ljubičić, te novinari Marko Barišić i Josip Jović.

Posve pogrješan pristup Haaškom sudu doveo je hrvatsku službenu politiku u slijepu ulicu. Skoro devet godina bijednoga strahopoštovanja prema tom sudu koji se pretvorio u karikaturu međunarodnoga prava, bit će u hrvatskoj povijesti zapamćeno kao doba opasnoga pada u provaliju ovisnosti o «europskoj», dotično engleskoj politici, doba zanemarivanja vlastitih interesa i pristajanja na kriminalizaciju Domovinskoga rata. Izručivanje hrvatskih generala Haaškom sudu značilo je besramnu izdaju svih hrvatskih branitelja i hrvatskoga naroda, a pristajanje da ih se izruči na temelju optužnice koja praktički obuhvaća sve Hrvate – ravno je nacionalnom samoubojstvu. Moguća presuda u kojoj bi stajalo da su hrvatski državni i vojni vrh počinili zajednički zločin, bila bi ona karta na koju će u budućnosti igrati prema Hrvatskoj neprijateljski nastrojene zemlje. Njihova osveta za hrvatsku samostalnost dobit će tako vjetar u leđa, a krajnji njihov cilj da se ostvari nova unija na prostorima bivše Jugoslavije – bit će lakše izvediva.

Suđenje hrvatskim zapovjednicima u Oluji, hrabrom generalu Anti Gotovini i pouzdanom stpu hrvatske obrane generalu Mladenu Markaču, te generalu Čermaku, ušlo je u završnu fazu . Da se ne radi o karikaturi od suda i suđenja, ta faza ne bi ni bila potrebna jer u prvoj, kada je «dokaze» i «svjedoke» izvodilo tužiteljstvo – nije dokazano ama baš ništa od onoga što sadrži optužnica. Glavna točka je srušena i ogoljena do besmisla: Knin nije razaran i to je jasno čak i haaškim cirkusantima, od silnoga granatiranja ubijen je samo jedan čovjek, ali eto – oni valjda misle da će pronalazak topničkih dnevnika posvjedočiti suprotno. Suprotno od razvidne istine. I to je način na koji taj sud funkcionira. Podsjeća na, kako reče jedan od sudionika sedmoga stručno.znanstvenog skupa, komunističke sudove u Jugoslaviji : ako je u partijskim zaključcima rečeno da se nešto dogodilo, to će se i «dokazati» makar se nije dogodilo.

Dok je i Sanaderu već neugodno jer su nalogodavci pretjerali, pa je sada «otkrio» da je tužiteljstvo samo jedna strana u postupku (!), u Haagu se dakle odvija druga faza – iznošenje obrane. Do sada su svjedočili jedan Srbin i jedna Hrvatica. Srbin je stanoviti Lazarević, visoki oficir KOS-a, koji je u tzv. krajini organizirao obavještajni posao i pun je informacija koje govore – u prilog Hrvatskoj. Hrvatica je Vesna Škare-Ožbolt, suradnica predsjednika Tuđmana i poslije ministrica pravosuđa. Skrivena iza predugih vlasi i vrlo elokventna, govorila je i o onome što ju nitko nije pitao, te se raspričala o navodnoj ideji Jure Radića da naseli hrvatske iseljenike u oslobođena područja. Na pitanje je li se Tuđman javno, u govoru, očitovao o kaosu što je nastao nakon osloboditeljske akcije, Vesna je rekla da nije. A jest, i te snimke postoje. Da je šutnja zlato, ona ne zna. No, Vesnino svjedočenje je dobra škola za obranu generala: sa svjedocima treba raditi i reći im točno u kojim se okvirima trebaju kretati .Da Račani i Sanaderi nisu pretvorili Hrvatsku u krpu s kojom svatko briše pod, na suđenju u Haagu sjedio bi pozorno predstavnik hrvatske Vlade, te na pitanja – poglavito tužiteljstva - koja bi smatrao neumjesnim ili neoportunim – uložio veto.

U jednom pitanju suca upućenom Vesni Škare Ožbolt publika je otkrila da taj časni čovjek sijede glave ni nakon tolikih mjeseci suđenja nije otkrio gdje je to nesretno Podunavlje. Nekako u isto vrijeme engleski veleposlanik pri UN, čija zemlja i te kako dobro zna i gdje je Podunavlje i gdje su sitnije lokacije u Hrvatskoj, reče da Hrvatska mora dostaviti topničke dnevnike inače…itd , kako to već ide. Najbolje je stav Britanaca i satelita izrazio sada već u vlastitoj zemlji poljuljani premijer Brown , kada je rekao da «Hrvatska još nije dovoljno disciplinirana» . Na taj se način potvrđuju davni naši zaključci da je Haaški sud tek pomoćno sredstvo za discipliniranje Hrvatske. Bolje rečeno, protiv Hrvatske se zbog drskosti osamostaljenja od l99l. do danas provodi stegovni postupak, u koji su kao žandari uključeni i hrvatski političari bez savjesti i karaktera. Ne događa se to prvi put u burnoj hrvatskoj povijesti, ali je dobra vijest iz prošlosti da su takve političare potomci izrugali kao smeće, a da je Hrvatska nakon svih stegovnih postupaka, jada i žrtava opstala. Tako će biti i sada, s tim što osobno držim da u skoro vrijeme treba pripremiti u samoj Hrvatskoj jedno lijepo, veliko i mirno suđenje s velikim brojem optuženih za nedjela u bezalternativnoj suradnji s Haaškim sudom.

Hrvoje Hitrec

{mxc}