Razmišljanja nekoliko sati nakon izbora
Na žalost moja su se izborna predviđanja obistinila i pokazala stvarno stanje realne moći u Hrvatskoj. Baš kao što sam bio u pravu i kada sam predviđao ne prolazak Andrije Hebranga u drugi izborni krug i predlagao da HDZ podrži kandidaturu Miroslava Tuđmana na posljednjim predsjedničkim izborima, tako je i sada bilo bjelodano kako će inflacija malih i neafirmiranih strančica, bez novaca, stranačke infrastrukture i uz potpunu medijsku izolaciju, uz četiri „kriškice" HSP-a, od kojih je samo jedna imala koliko toliko zadovoljena ta tri ključna kriterija, dovesti do potpunog debakla hrvatske domoljubne opcije i uništenja HDZ-a.
Jedino je HDZ, odnosno Jadranka Kosor, shvatila kako je „vrag odnio šalu" te se u posljednji trenutak odredila za demokratizaciju i retuđmanizaciju stranke. To pokazuje da je politički sazrijela i da zaslužuje čelnu poziciju u stranci. I taktički je to dobro odradila jer da je kojim slučajem ranije najavila otvaranje HDZ-a novim procesima to bi kako unutarstranački tako i medijski otvorilo dodatnu salvu pravosudno - medijskih napada i potenciralo podjele unutar, još uvijek, Sanaderovim istomišljenicima kadrovski snažno penetrirane stranke.
Postupila je vrlo mudro sačuvavši HDZ od uništenja i snažno otvorila vrata demokratizaciji stranke koja će ju vratiti na mjesto koje je imala 90-tih godina, a to znači da iznova postane stožerna stranka hrvatskog naroda. Slijedeći korak je da u vodstvu izbalansira snage i počne sa pripremama izbornog Sabora. HDZ treba poput sestrinskih stranaka na Zapadu biti u stanju pokriti što šire biračko tijelo, od centra pa na desno. Debakl pravaša i ostalih strančica desne političke opcije otvara prostor da se taj posao dobro i temeljito odradi.
I bez sinergijskog učinka desetak mandata
Površna analiza izbornih rezultata pokazuje da je opcija desno od HDZ-a svojim podjelama onemogućila ulazak u Sabor najmanje 11 zastupnika. Već koalicija HSP-a i HSP-a – AS bi dobila, običnim zbrajanjem svojih rezultata i bez da ikome drugom oduzme i jedan glas, DEVET SABORSKIH mandata. Zajedno sa Hrastom i još pokojom od ovih malih strančica koje nisu objektivno mogle računati nigdje na prolaz mogli su dobiti i do 12 - 13 saborskih mjesta. Koliki bi još bio sinergijski učinak ne treba ni govoriti, a vjerojatno bi i privuklo više birača na izbore jer mnoge je smetala upravo ta razjedinjenost pa su zbog toga apstinirali od izbora.
Na žalost osim Ruže Tomašić i možda još pokojeg nema u njihovim redovima intelektualnog potencijala koji bi mogao odstraniti Đapića & Co. i pripremiti ujedinjenje pravaša. Tim je veća odgovornost HDZ-a da jednostavno „proguta" to biračko tijelo promjenom svoje politike. O ovim drugima ne treba ni gubiti vrijeme.
Insistirati na borbi protiv kriminala
Nova vlast neojugoslavenskim „kukurikavcima" je poklonjena na tanjuru ponajprije zbog Sanadera, zatim političkog pravosuđa na čelu sa tandemom Josipović – Bajić i na kraju nizom malih „bogova" u strančicama desne opcije koji svaki sebe vidi kao neizostavnog političkog proroka koji treba u saborsku fotelju. Ove posljednje svakako treba politički otpisati i „otpiliti".
U prvih 50 dana nove Vlade HDZ mora, prije svega, „pjetlićima" dati priliku da započnu sa radom, ali Bajiću, DORH-u, USKOK-u i sudstvu ne smije se dozvoliti ni dan predaha već ih se treba bombardirati sa prijavama kriminala i masivnim pritiscima da se pokrenu postupci protiv svih onih koji su zaglibili u kriminal više razine i to od Jakovčića, Kajina, Čačića pa do Linića i ostalih zaštićenih iz gospodarstva.
Ako nikako drugačije ne budu pristali na pokretanje istraga i postupaka onda se trebaju organizirati čak i prosvjedi, pa i u Gajevoj ulici, ispred sjedišta DORH-a i USKOK-a u Zagrebu, valja pokrenuti u novom Saboru postupak smjenjivanja Mladena Bajića bez obzira (ili baš zato) jer ovi novi neće biti spremni to učiniti iz razloga što ih je on i doveo na vlast. HDZ treba definitivno i bez zadrške stvoriti oko sebe „Pokret čistih ruku".
Ninoslav Mogorović