Kasprek Tyson, Markić, Barišić, Pešorda, Sačić, Slišković i Vujić o 20-oj obljetnici pada Vukovara
U petak, 18. studenoga, navršit će se dvadeseta obljetnica pada Vukovara, grada heroja na kojemu su četnici i Jugoslavenska narodna armija polomili svoje zločinačke zube, do te mjere da slobodno možemo kazati kako je Vukovar obranio Hrvatsku. Privremena pobjeda JNA i razularenih četničkih bandi u stvarnosti je značila njihov poraz. Ta je obljetnica prilika da se odmaknemo od dnevnopolitičkih tema te naše redovite sugovornike iz političkog i intelektualnog života zapitamo što danas, nakon 20 godina, za njih predstavlja odnosno simbolizira Vukovar.
Neviđena herojska obrana
„Kao maloljetni dragovoljac imao sam čast svoj ratni put započeti upravo na vinkovačko - vukovarskom ratištu, pa sam uz tu tužnu obljetnicu i malo više emotivno vezan. Okupacija Vukovara nikako nije bila velikosrpska pobjeda već njen poraz. Okupacija Vukovara bila je hrvatska pobjeda jer unatoč strašnoj tragediji koja se dogodila civilima i braniteljima Vukovara i samom gradu, ipak je okupator slomio ne samo zube nego i kralježnicu svoje sile na Vukovaru. Bitka za Vukovar ostat će zapamćena po velikom nerazmjeru snaga branitelja i okupatora, po neviđenoj herojskoj obrani, ali na žalost i po svim onim strašnim zločinima koji su se dogodili nakon okupacije Vukovara" – komentirao je obljetnicu pada Vukovara Dražen Kasprek Tyson, maloljetni dragovoljac Domovinskog rata i predsjednik Udruge „UHD91".
„Najžalosnije je" – nastavlja Kasprek – „to što na 20. godišnjicu okupacije još uvijek nitko nije odgovarao za strašne zločine, za ubijene ranjenike i zarobljenike, još uvijek Srbija nije priznala postojanje logora na svome teritoriju, i što je najgore, na 20. obljetnicu tog velikosrpskog zločina branitelji Vukovara žive u strahu od progona srpskih vlasti samo zato što su branili svoj grad!".
„Ipak, u ovome trenutku treba politiku staviti na stranu, doći u Vukovar ali i u Škabrnju, jer Škabrnju se nikako ne smije zaboraviti, i pokloniti se svim vukovarskim i škabrnjskim žrtvama i vukovarskim i škabrnjskim braniteljima jer oni su među najzaslužnijima što danas imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku" – zaključio je Kasprek.
Simbol najboljeg u našem narodu
Predsjednica stranke „Hrast" Željka Markić u razgovoru za portal istaknula je kako je Vukovar za nju „simbol najboljeg u našem narodu – hrabrosti, požrtvovnosti, izdržljivosti u teškim vremenima i uzdanja u Božju pravdu".
„Slike pada Vukovara, iscrpljena lica branitelja, glas Siniše Glavaševića dio su moje, najosobnije prošlosti. Jer znam da je ta žrtva bila i za mene. Pazim da naša djeca znaju da je bila i za njih. Deseci tisuća Hrvata koji su svake godine u koloni sjećanja na dan pada Vukovara pokazuju da nas u Hrvatskoj ima mnogo koji tako osjećamo. 18.11. trebao bi biti državni praznik – dan sjećanja i zahvalnosti Vukovaru" – rekla je još Markić.
Trajan simbol borbe za slobodu
„Herojstvo branitelja Vukovara ostat će trajan simbol borbe hrvatskog naroda za svoj opstanak, slobodu i samostalnu državu. Jedinstven je to primjer odlučnosti i snage ljudskog duha koji je unatoč tromjesečnoj opsadi i nemogućim uvjetima, ustrajavao do krajnjih granica na obrani svog grada i domovine. Vukovarski branitelji su ispisali najblistavije stranice ukupne hrvatske povijesti. Prema njima danas osjećamo golemo poštovanje, tugu prema žrtvama, ali i ponos što je Vukovar bio naš, hrvatski" – komentirao je obljetnicu pada Vukovar novinar Marko Barišić te dodao da je Vukovar ujedno i „primjer zločinačkog karaktera agresora, Srbije i JNA, koji su razorili grad do temelja, a nakon okupacije stanovnike protjerali, više tisuća njih odveli u logore u Srbiju, preostale poubijali pa čak i ranjenike iz vukovarske bolnice".
„Vukovar je, na kraju, i pokazatelj kako međunarodna pravda ni danas ne funkcionira. Najodgovorniji za taj zločin nad gradom i njegovim stanovnicima, poput vodstva bivše JNA, ni danas nisu sudski procesuirani. Unatoč tomu ili baš usprkos tomu, hrabrost branitelja i žrtva Vukovara postala je dijelom novog hrvatskog identiteta. Nešto što se utkalo duboko u nacionalno biće i postalo je njen temeljni dio" – zaključio je Barišić.
Ponos pomiješan s gorčinom
Književnik Damir Pešorda istaknuo je kako mu je i dandanas teško govoriti u Vukovaru. „Na spomen Vukovara kao da osjetim svojevrsni grč u svijesti. To ne prolazi, od devedeset prve do danas ... Tako da ni na vaše pitanje ne mogu odgovoriti onako kako ste možda očekivali. Sudbina Vukovara u malom je sudbina Hrvatske. Otuda, valjda, taj grč. Vukovar je bio tvrđava koja odolijeva deseterostruko brojnijem i neusporedivo bolje naoružanom neprijatelju. Tvrđava bez šanse da se odupre, ali odlučna da ustraje. Takve su bitke presudno obilježile hrvatsku povijest. Rasplet bitke za Vukovar ostavio je na sve nas kojima je Hrvatska na srcu dojam satkan od žaljenja, divljenja i ponosa, ali i gorčine. Osjećaj da posljednji čin te velike drame još nije odigran i da vukovarske žrtve, kad rat završi hrvatskom pobjedom, trebaju dobiti satisfakciju. To se nije dogodilo, i otuda izviru sve frustracije vezane uz Vukovar. Mirna reintegracija je donijela mir, ali ne i pravdu".
„U međuvremenu" – primijetio je nadalje Pešorda - „s cijelom Hrvatskom se počelo događati nešto slično. Tako da između svjetla i tmine nema više jasne granice. Priča o suvremenoj Hrvatskoj sve više postaje nalik priči o Vukovaru, a glavno obilježje joj je nezavršenost, neizvjesnost i tjeskoba. U tom smislu Vukovar opet postaje aktualan kao slika Hrvatske u malom. A pijetet prema žrtvama miješa se s gorčinom što svakodnevica sve više dezavuira ono za što su te žrtve pale".
General Hrvatske vojske i predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku mr. sc. Željko Sačić napisao je kraći osvrt u povodu dvadesete obljetnice Vukovara, kojega donosimo u prilogu.
General Željko Sačić, predsjednik ABH: Vukovarski i škabrnjski branitelji – naši anđeli čuvariVukovar danas znači ponajprije iskrene i duboke osjećaje poštovanja prema svim našim žrtvama, prema svima poginulima, pogubljenima, mučenima, ranjenima, zatočenima, silovanima, nestalima i prognanima vukovarskim, ali i škabrnjskim i svim drugim braniteljima Hrvatske - tada našim anđelima čuvarima. Istodobno izražavam divljenje svim tim ljudima za iskazanu hrabrost, ljubav prema bližnjemu, „Prevarili su nas"Otada, međutim, sve se jako promijenilo, i to u pogrešnom smjeru. Naime, tada ,"ranih devedesetih", u tim sudbonosnim danima za opstanak hrvatskog naroda i hrvatske države, Nije gotovoNaši zapovjednici i generali su završili u pritvoru i zatvoru, njima se sudi, mnogi su već osuđeni, neki su poput generala Brodarca u pritvoru, u krajnje nehumanim i neprimjerenim uvjetima i umrli. Sve je to dovelo do tog malodušja zbog kojeg mi neki suborci kažu da ne bi više išli opet u rat. Ja im poručujem, trajno se sjećajući junaka i žrtava Vukovara i Škabrnje: bit će vremena da se to popravigotovo svi mi, građani Republike Hrvatske, bili smo optimistični, puni vjere, jedinstveni u obrani slobode, naše države, suverenosti, nezavisnosti i demokracije, bili smo solidarni s ugroženima, izbjeglima i prognanima, a kakvi smo danas? Nažalost taj entuzijazam je nestao. Neki moji suborci mi govore, «ja više ne bih išao, prevarili su nas». Mislim da treba nadvladati to malodušje, u koje su nas političari doveli. Naši političari su potpuno zakazali. Mi hrvatski branitelji smo svoje povijesne zadaće odradili. Ali političari koji su nas vodili poslije 2000. godine, da ne prozivam nikoga posebno, jer svi su odgovorni, doista su pali na povijesnom ispitu da izvedu Domovinu nam Hrvatsku na put socijalne pravde, mira i blagostanja. Oni su imali tu priliku kao i mi branitelji, ali su je prokockali zbog svog karijerizma, častohleplja, zbog svojeg srebroljublja. Radi vlastite karijere, radi zadovoljavanja vlastitih i usko stranačkih interesa, radi dodvorništva eurobirokratima i globalnom kapitalu, prodali su nas. Na zahtjev i uz potporu neprijatelja Hrvatske sačinili su izdajnički „akcijski plan" za lov na generala Gotovinu, iako su svi već tada znali da je general Gotovina nevin čovjek. I u Saboru su digli ruku za provedbu tog protuhrvatskog „Plana". Radi povijesne istine treba se znati koliko je duga ta nemoralna i izdajnička kolona tzv. hrvatskih političara. Bit će vremena da se popraviProdali su našu slobodu, prodali su naše povjerenje koje smo imali u njih, jer su zloupotrebljavali položaj i nacionalno bogatstvo, svojim političkim odlukama su pristali na izjednačavanje nas kao žrtve i velikosrpskog agresora. Pristali su svojim politikama na revidiranje nove hrvatske povijesti, da se omalovažava doprinos hrvatskog branitelja u obrani domovine, da se čak to kriminalizira. Naši zapovjednici i generali su završili u pritvoru i zatvoru, njima se sudi, mnogi su već osuđeni, neki su poput generala Brodarca u pritvoru, u krajnje nehumanim i neprimjerenim uvjetima i umrli. Sve je to dovelo do tog malodušja zbog kojeg mi neki suborci kažu da ne bi više išli opet u rat. Ja im poručujem, trajno se sjećajući junaka i žrtava Vukovara i Škabrnje: bit će vremena da se to popravi. |
Mir je moguć samo uz pravdu
Marija Slišković, predsjednica Udruge "Žene u Domovinskom ratu", iako na putu zbog predstavljanja knjige s iskazima silovanih žena u Domovinskom ratu, nije mogla ne izraziti svoj odnos prema Vukovaru. Tako nam je na početku opisala svoj susret u Gornjim Bogičevcima:
"Na predstavljanje iskaza silovanih žena Vukovara u Gornjim Bogičevcima u velikom broju došli su mladi. Uvodno se govorilo o razaranju i stradanju Vukovara. Imala sam potrebu mladima prenijeti ono što im nitko ne govori a to je da je to najsnažnije vrijeme Hrvatske i svih nas.
Činjenica je da je agresor napadao, razarao, ubijao ali nas tada nije mogao pobijediti. Nismo imali oružje kakvo je imao neprijatelj ali smo imali zajedništvo i ljubav i to je bila naša snaga koju nije bilo lako skršiti. Na tome je pao neprijatelj i na tome smo mi izborili pobjedu. Branili smo se ljubavlju a ne mržnjom i to je jedini način s kojim se postiže pobjeda. Zamolila sam ih da kada slušaju o strahotama razaranja i stradanja Vukovara uvijek misle na tadašnju snagu Hrvatske i našeg zajedništva koja je bila jedina snaga koju smo imali.
Vukovar i Hrvatska danas su vidno uskraćeni naše snage zajedništva i ljubavi. Prepustili smo ih onima koji nikada nisu pobjeđivali ljubavlju."
"Vukovar grad u koji često dolazim pokušavajući pomoći onima kojima je mržnja agresora oduzela pravo na miran život počinjenjem ratnog zločina silovanje"- objasnila nam je dalje Marija Slišković. "Rana koja im je nanešena planom ratne strategije nije od onih koja se liječi. Nosi se cijeli život. Vukovar u koji dolazim od samih početaka mirne reintegracije bitno je zaliječio razaranje materijalnog. Grad poprima nekadašnji izgled, izvana. Iznutra Vukovar živi od 1991. godine na drugi način. Duše nevinih žrtava nemirno lutaju ulicama. Znam da je tako. Nije moguć mir žrtava sve dok se njihovi zločinci mirno šeću njihovim gradom. Nije moguć mir dok silovane žene susreću svoje zločince silovatelje".
Marija Slišković na kraju je poručila: "Vukovar i u meni stvara nemir. Znam da Vukovar može istinski pobijediti samo uz ljubav i zajedništvo. U meni Vukovar uvijek vraća sjećanje na ono važno a to je nadam se ponovljiva snaga Hrvatske tog vremena."
Hrvatska treba sazrijeti u "političku naciju"
"Vukovar i velikosrpska agresija 90.-te godine je jedna pljuska svim postmodernim prorocima "Kraja povijesti" poput Fukuyame koji je u svom djelu "kraj povijesti" navješćivao nadolazak, nakon pada Berlinskog zida, trajnog liberalnog kapitalističkog svijeta i društva blagostajanju u kojem cvatu ruže i harmonija" - objasnio je potaknut našim pitanjem pravnik i politolog Jure Vujić. Vujić je dalje istaknuo:
Povratak povijesti sa punom tragičnom dimenzijom utjelovljuje i tragediju hrvatskog tardicionalnog obrambenog domoljublja 90-ih, a posebice u Vukovaru gdje se jedna "satnija" dragovoljaca se odupirala tenkovima JNA. Međutim kao dugogodišnji "hodočasnik" svih hrvatskih stratišta pa i Bleiburga kojeg sam posječivao 80-ih u političkoj emigraciji, smatram da Vukovar treba neminovno ostati moderni i suvremeni državotvorni povijesni osvrt za buduće generacije, ali da se i ne pretvori u klasični obrazac reaktivne "hrvatske martirologije" i "viktimologije".
Preko iskustva Vukovara i Domovinskog rata Hrvatska treba danas izrasti i sazrijeti u "političku naciju" koja će se znati okupljati oko državotvornih "zajedničkih projekata", Hrvatska kao "svakodnevni plebiscit", što podrazumijeva i određenu "viziju svijeta", novu ideološku matricu, a ne "sterilnu reaktivnost" - zaključuje Vujić.
Davor Dijanović