Vujić, Slišković, Stojić i Piskač o lažnoj politkorektnosti Europske unije
Krajem prošloga tjedna mediji su prenijeli vijest kako je Europska unija odlučila da žene treba oslovljavati osobnim imenom zbog stava da su titule gospođica ili gospođa seksističke i diskriminirajuće. U Bruxellesu je izdan letak s uputama kako koristiti rodno neutralan rječnik kojeg se moraju držati europski političari. Feministice tvrde da su titule gospođa ili gospođica uplitanje u privatnost jer žene moraju otkriti kakva je točno njihova ljubavna situacija, a mjerna jedinica je brak.
Također, vrijedi primijetiti kako su u Europskoj uniji, kao i općenito na Zapadu, sve više prisutne i tendencije da se ukinu nazivi otac i majka, i da se zamjene „neutralnim" izrazima „roditelj 1" i „roditelj 2" pod izlikom da sadašnje nazivlje diskriminira homoseksualce koji žele, a u nekim zemljama već i mogu, posvajati djecu.
Što se skriva iza ovakvih manifestacija političke hiperkorektnosti, ne dovode li one do obrnute diskriminacije, tj. diskriminacije većine od strane manjine, kome je u interesu mijenjanje tradicionalnih, kroz stoljeća i tisućljeća uvriježenih naziva, ne kriju li se iza takvih poteza neki ezoterični ciljevi koji s političkom korektnošću uistinu nemaju veze, upitali smo ugledne osobe iz hrvatskoga intelektualnog života.
Kulturološka i svjetonazorska kolonizacija Europe
Politolog Jure Vujić smatra da takve tendencije „genderizacije" europskog društva nisu nove, „one odražavaju kulturološku i svjetonazorsku anglosaksonsku kolonizaciju europske zajednice i to već od 1945. godine". „Naravno, takvi konstruktivistički projekti promicanja sekundarnih spolnih i kulturnih identiteta naišli su na plodno tlo društvenog naslijeđa šezdesetosmaške revolucije u okviru poststrukturalističke filozofije Jacques Lacana, feminizma Judith Butlera i Julia Kristeve". Cilj je – zaključuje Vujić – „uvrštavanje 'Gender' uzora i modela u postojeći represivni arsenal suvremenog intelektualnog terorizma i jednoumlja vladajuće političke korektnosti. Takvi prijedlozi idu u smjeru uspostave pozitivne diskriminacije, i obrnute diskriminacije prema većini, a s ciljem daljnjeg slabljenja nacionalnog korpusa i potrošačke globalne uniformizacije".
Zatvorski izražaj
Marija Slišković, predsjednica udruge „Žene u Domovinskom ratu", za Portal je kazala kako je „taj način komunikacije primijetila već iza 2000., kada je počeo intenzivniji rad civilnog društva koji se bavio ravnopravnošću spolova. Svi se oslovljavaju samo imenom i na ti, što se kod nas zvalo drugarski".
„Očito da su uznapredovali i sada uvode brojke". „Ne mogu se oteti dojmu" – nastavlja Slišković – „da je to nastojanje u uskoj vezi neslobode odnosno zatvorski izražaj, tamo se ljude raspoznaje brojevima, a ne uljuđenim, gospodine, gospođice, majko, oče, dijete, kćeri, sine, prijatelju itd." „Dobro je što sam za svoju djecu majka a ne br. 1 ili 2. Ostaje mi i pitanje tko je 1 a tko 2? To je pitanje za ovu agresivnu manjinu. Većina će ipak ostati u radosti obitelji, majke, oca, djeteta, bake, djeda, tete, bratića, sestrične" – zaključila je Slišković.
Nasilje manjine nad većinom
Književnik fra Miljenko Stojić mišljenja je da „iako su usta zapadnih političara puna demokracije, stvarnost je ipak drukčija". „Trenutno vlada nasilje manjine na većinom. Ta manjina jesu svi oni koji odbacuju tradicionalne ljudske vrijednosti. Umjesto da tu manjine ukrote, političari naviještaju njihove tzv. nove vrjednote ili zabijaju glavu u pijesak boreći se za svoje dosegnuto mjesto na društvenoj ljestici" – kazao je fra Stojić u nastavku i zaključno dodao: "Zbog toga oni koji su svjesni pogubnosti ovakvih društvenih strujanja, bez obzira bili vjernici ili ne, trebaju zajedno raditi na očuvanju svijeta u kojem je prirodno imati oca i majku, biti muško ili žensko, mladić ili gospođica, gospođa ili gospodin... Prosvjed, dakle, treba početi odmah, a ne kada vatra dogori do prstiju kao na bankarskom ili gospodarskom području".
Književnik Nenad Piskač na upit je Portala napisao kraći osvrt o predmetnoj temi, kojega se može naći u posebnom okviru.
Nakon Boga Europska unija odbacuje bonton
Sada je i bonton na reduEuropska unija odbacuje dakle i bonton, što je i logično, jer je prethodno odbacila Boga i kršćanske korijene, to jest kršćane je stavila u drugorazredni red građana. Većina Hrvata su katolici. EU u ovom trenutku, međutim, dobro bi došao „ulazak Hrvatske u članstvo", jer se ona praktički raspada, pa joj je potreban bilo kakav „pozitivan potez". Osim toga ona je iz Hrvatske isisala sve što je htjela još tijekom tzv. „pregovora". Ona se, međutim, upliće i u antropološka pitanja uvođenjem roditelja 1 i roditelja 2, premda je oduvijek poznato da je prirodna zajednica muškarca i žene – povlašteno mjesto života, u kršćanskoj uljudbi uzdignuta na sakramentalnu, transcendentalnu razinu. Hrvati još priznaju oca, mater, kćer i sina! Slizavanje s lezbijskim kriterijimaUmjesto pluralizma kultura, EU u ovom se slučaju slizala s lezbijskim kriterijima. Mislim da je to uvod u novu ideologiju zakrinkanu tzv. ljudskim pravima i newageovskim maglama. Svaka ideologija u sebi nosi pretenzije totalitarizma. Hrvati na stanovit način već žive u mekanom eurototalitarizmu, premda nismo u EU, ali smo pod totalnom političkom, gospodarskom, medijskom i financijskom Raspad EU na vidikuSve je više pokazatelja o tome da će se ta neprirodna tvorevina raspasti bez obzira na ukinuće gospođa i gospođica, jer ne prihvaća kulturalne korijene na kojima počiva. EU polazišta traži izvan naravnih i Božjih zakona. Njoj ne treba čovjek, muškarac i žena, stvoren na sliku i priliku Božju. EU treba neki drukčiji čovjek, baš kao što je drukčiji čovjek trebao nacizmu, komunizmu i fašizmu. Da bih ostao kakav-takav gospodin s malim g, Hrvat, katolik i Europljanin, savjest mi ne dopušta glasovati za ulazak u tu i takvu neprirodnu, ideološku, tvorevinu. Hoću reći da se odlično osjećam u slobodnoj hrvatskoj državi, kojoj, istina, treba hitno jedno temeljito čišćenje od Pantovčaka, Banskih dvora i Hrvatskog sabora pa do općinskih referenata, ali joj svakako nije potrebna još jedna neodgovorna povijesna avantura poput one jugoslavenske koja nas je preskupo koštala u demografskom, gospodarskom i teritorijalnom pogledu. |
Davor Dijanović