"Javni interes" u Hrvatskoj i SAD

Nakon nezakonite objave Registra hrvatskih branitelja reakcije na taj čin bile su, očekivano, burne. No, kao što se to gotovo uvijek događa u Hrvatskoj, gdje politiku vode, prvenstveno putem "nezavisnih" medija, razne interesne skupine, stvari se postavljaju naopako. Kršenje zakona opravdava se nekakvim javnim interesom, a kao potpora tako iskonstruiranom javnom interesu u javnost se svjesno plasiraju pogrješne informacije, drugim riječima poluistine i čiste laži.

Jedna od najčešće napisanih i izgovorenih neistina je ona o dostupnosti, odnosno javnosti podataka o ratnim veteranima u drugim državama. Spominjale su se tako i Sjedinjene Države, "vodeća demokracija na svijetu". Kakva je stvarna situacija, svatko se može, poput nas, uvjeriti u desetak minuta na Internetu. Na stranici "Military Personnel Records" (Registar vojnog osoblja, http://www.archives.gov/st-louis/military-personnel/) mogu se pronaći detaljne upute o cijelom postupku dobivanja na uvid podataka iz tog registra. Odmah se oni koji traže uvid dijele u dvije skupine. Prvu čine veterani američke vojske i najbliža rodbina poginulog/umrlog veterana, dok su svi ostali u drugoj skupini. Bitna razlika između te dvije skupine je ta da oni koji pripadaju  prvoj skupini mogu obrazac za zahtjev za uvidom u Registar dobiti online, i to je jedino što se može dobiti online (http://www.archives.gov/veterans/evetrecs/index.html). Da ponovimo, online se može dobiti samo Zahtjev za uvidom u Registar, i to mogu samo veteran i najbliža rodbina poginulog/umrlog veterana! Takav se obrazac zatim popunjava, potpisuje, i šalje poštom ili faksom nadležnoj ustanovi. Svi ostali zainteresirani obrazac naručuju poštom, faksom ili elektronskom poštom! (http://www.archives.gov/st-louis/military-personnel/standard-form-180.html) A koje je podatke potrebno dati u zahtjevu za uvid? Spomenimo samo neke: ime i prezime veterana, broj njegovog socijalnog osiguranje, datum rođenja, u kojem je rodu vojske služio, s odgovarajućim datumima, itd. (http://www.archives.gov/research/order/standard-form-180.pdf)

Dakle, nema niti govora o online pretraživanju bilo čega, a pogotovo ne baze podataka o veteranima od strane bilo koga. Ako se ispune svi traženi zahtjevi, podatke o nekom veteranu možete dobiti isključivo u pisanom obliku, poštom! A u Hrvatskoj se može Registar pretraživati po jedinicama, dakle, sastav svake ratne jedinice iz Domovinskog rata postaje javan! Ne možemo zamisliti koje bi to veće tajne mogla imati neka država od organizacije svojih oružanih snaga u ratu, a tu organizaciju može surfanjem po Internetu imati svatko na Zemlji, pa time i svaka država i njene oružane snage. Objava Registra, ovako kako je to učinjeno u Hrvatskoj ne samo da je protuzakonita, već je i čin izdaje.

Zapitali bismo se i o kakvom se to "javnom interesu" u Hrvatskoj radi? Jedini javni interes koji prihvaćamo je utvrđivanje nepravilnosti i prijevara, prvenstveno onih koje oštećuju državni proračun Republike Hrvatske. Da li je to postignuto objavom Registra? Naravno da nije. To može učiniti samo država, civiliziranom revizijom svojih financijskih davanja hrvatskim braniteljima. Država, tj. tijela države, i nitko drugi! Ovo što radi, primjerice, Jutarnji list, koji navodi koliko državu stoje primjerice ortopedska pomagala i vozila, je još jedno sramotno i degutantno blaćenje branitelja Domovinskog rata i samog Domovinskog rata.

To nas ne čudi kad jedan od "ideologa" Jutarnjeg lista Davor Butković u svojoj kolumni piše da Marko Rakar, ako je i kriv, nije smio biti ispitivan, budući da javni interes treba biti jači od zakona! Pri tome javnim interesom smatra valjda ono što on, novine u kojima sam radi i ostali "nezavisni mediji" smatraju javnim interesom. A koliko je Butkoviću stalo do javnog, koliko mu je stalo do hrvatske države i njenog proračuna najbolje pokazuje time što Marka Rakara opisuje kao "poznatog blogera" i "nesuđenog savjetnika Iva Josipovića", a ne onako kao što bi trebalo: Marko Rakar, zloglasni zatajivač obveznih davanja proračunu Republike Hrvatske u iznosu od milijun kuna. Ponovno se u Hrvatskoj pravi junaci, hrvatski branitelji, posebice oni ranjeni i bolesni (korisnici mirovina) i oni poginuli (čiji potomci imaju obiteljske mirovine) prikazuju u najboljem slučaju kao teret Hrvatske, a od u najmanju ruku problematičnih ljudi, kao što je Marko Rakar, stvaraju se junaci. Drugim riječima, mladima se želi poručiti ovo: ako će opet Domovina biti u ratnoj opasnosti, nemojte ju braniti, nego postanite bloger i ne plaćajte doprinose državi.

D. J. L.