Šokantno: Mesić Galbraithu prije Oluje iznosio teze za optužnicu o ZZP-u

(NAPOMENA: Članak je izvorno objavljen na Portalu je 20. 9. 2012.)

Na Wikileaksu je objavljen povjerljivi dokument američkog veleposlanstva koji otkriva šokantnu činjenicu da je Stjepan Mesić još prije operacije "Oluja" u razgovorima s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom iznio iskonstruirane i izvrnute teze koje će puno godinama kasnije postati temelj haaške optužnice o "zajedničkom zločinačkom pothvatu". Dokument o kojem je riječ vodi se na Wikileaksu pod oznakom 95ZAGREB1944 i sažima razgovore američke strane sa Stjepanom Mesićem i nekim predstavnicima Srba iz Hrvatske iz sredine svibnja 1995.

Mesićeva konstrukcija o etničkom čišćenju

Apsurdne tezeZa procijeniti koliko je bila apsurdna konstrukcija Stjepana Mesića o etničkom čišćenju nakon akcije "Bljesak", za koje je iz konteksta jasno da bi najodgovornija trebala biti hrvatska vlast, dovoljno se prisjetiti kako je svakome na oslobođenom dijelu Zapadne Slavonije bio dan potpuno slobodan izbor hoće li živjeti u Hrvatskoj i preuzeti hrvatske dokumente ili će otići. Uostalom, jedan od srpskih vođa iz tog vremena, Veljko Džakula, kojeg je sadašnji hrvatski predsjednik nedavno promovirao u novog lidera hrvatskih Srba, zarobljen je upravo u akciji "Bljesak" i, kao što vidimo, i dan danas u Hrvatskoj vrlo uspješno politički djeluje.Kako proizlazi iz dokumenta objavljenog na Wikileaksu, američki veleposlanik nakon akcije "Bljesak" vodio je intenzivne razgovore sa srpskim predstavnicima i predstavnicima oporbe, posebice sa Stjepanom Mesićem. Štoviše, iz dokumenta se saznaje kako je američka strana na licu mjesta provjeravala optužbe na račun hrvatske vlasti koje su njihovi sugovornici tijekom spomenutih razgovora iznijeli, zaključivši kako navedene optužbe jednostavno ne stoje. I dok je za srpske predstavnike donekle razumljivo što su se služili lažnim navodima i glasinama, pozicija Stjepana Mesića koji usred Hrvatskoj nametnutog rata, u trenutku kada je gotovo trećina hrvatskog teritorija bila još okupirana, a hrvatska se mladost u crnim vrećama vraćala kući, je jednostavno nevjerojatna.

Tako je Mesić u razgovoru s Peterom Galbraithom 17. svibnja 1995. zastupao tezu kako je odlazak Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju. Upravo tu ključnu izvrnutu konstrukciju preuzet će kasnije haaško Tužiteljstvo i za bježanje srpskog vodstva i stanovništva tijekom Oluje optužiti najviši hrvatski državni i vojni vrh. Koliko je takva optužnica na račun "Oluje" apsurdna, ako o tome uopće ima više smisla razglabati, može se vidjeti i iz nedavno javnosti dostupnog transkripta sjednice „Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije" u kojem sam Milošević predbacuje lokalnom srpskom vodstvu njihovo opće, organizirano i masovno bježanje.

Za procijeniti koliko je bila apsurdna konstrukcija Stjepana Mesića o etničkom čišćenju nakon akcije "Bljesak", za koje je iz konteksta jasno da bi najodgovornija trebala biti hrvatska vlast, dovoljno se prisjetiti kako je svakome na oslobođenom dijelu Zapadne Slavonije bio dan potpuno slobodan izbor hoće li živjeti u Hrvatskoj i preuzeti hrvatske dokumente ili će otići. Uostalom, jedan od srpskih vođa iz tog vremena, Veljko Džakula, kojeg je sadašnji hrvatski predsjednik nedavno promovirao u novog lidera hrvatskih Srba, zarobljen je upravo u akciji "Bljesak" i, kao što vidimo, i dan danas u Hrvatskoj vrlo uspješno politički djeluje.

Jezovit politički teret

Nije se Mesić sredinom svibnja 1995. zadržao samo na tezama o etničkom čišćenju. On je drugim svojim optužbama i konstrukcijama u razgovoru s američkim veleposlanikom iznio teze i za onu drugu optužnicu o "zajedničkom zločinačkom pothvatu", onu za Bosnu i Hercegovinu.

Više od jedne godine poslije potpisivanja Washingtonskog sporazuma između Hrvata i Bošnjaka-muslimana, nepuna dva mjeseca prije nego što su Srbi pod vodstvom Ratka Mladića u Srebrenici činili najstrašnije zločine, i tri mjeseca prije akcije HV-a prema Banja Luci, čime je osiguran opstanak Bosne i Hercegovine, Stjepan Mesić u američkom veleposlanstvu optuživao je hrvatskog predsjednika za dijeljenje Bosne i Hercegovine, a ministra obrane RH za izravno sudjelovanje u ratnim zločinima. Do kuda idu Mesićeve konstrukcije pokazuje i njegova izjava o navodna 32 sela razorena nakon prekida borbi 1991.

Sedamnaest godina kasnije, sva malicioznost i politička težina ovih lažnih optužbi za Hrvatsku se najbolje vidi u Haagu. Štoviše, uz ovakve izjave osoba koje su bile u najužem političkom vodstvu Republike Hrvatske tijekom rata lakše je shvatiti i upornost kojom haaško Tužiteljstvo zastupa potpuno izvrnute teze. Kako bi djelatnici Tužiteljstva mogli misliti drugačije ako svjedočanstva koja idu u korist optužnicama dolaze od najviših dužnosnika zemlje koja se našla na optuženičkoj klupi, čak i kad bi se naivno i pogrješno pretpostavilo da je taj sud neovisan od politike.

Nije (i ne smije biti) kasno

Hrvatska se od pobjednika s obećavajućom perspektivom za svoje građane pretvorila u zemlju s teškom političkom i gospodarskom krizom, ali što je još gore, i s krizom identiteta. Zato je važno naći odgovore na pitanje kako su ove krize nastupile takvom silinom. U tom kontekstu, nema sumnje kako Wikileaksov dokument o razgovorima prije oslobođenja hrvatskih okupiranih teritorija baca novo svjetlo na ulogu Stjepana Mesića, kao i na njegov meteorski politički uspon 2000., te na način vladanja tijekom dva mandata obnašanja predsjedničke funkcije.

U neku ruku ova nova saznanja bude i tračak optimizma, jer pokazuju svu složenost i sustavnost obmane kojoj su hrvatski birači na nizu izbora bili izloženi od strane domaćih, a ne stranih centara moći, i istovremeno iznova dokazuju da je sve zlo koje je pogađalo i pogađa Hrvatsku krenulo iz nje same. Naravno da postoje i strani interesi koji se kose s hrvatskim nacionalnim interesima, uostalom, uvijek će i postojati, ali bi oni uvijek ostali samo interesi da ih egzekutori iz Hrvatske nisu osnaživali i materijalizirali.

(hkv)

PRILOG: Prijevod Wikileaksova dokumenta (izvorni dokument dostupan na sljedećoj poveznici)

P o v j e r l j i v o dio 01 od 02 Zagreb 001944

Predmet: Oporbeni vođe ističu zabrinutost u svezi situacije u Zapadnoj Slavoniji

Povjerljivo

1. Povjerljivo – čitav tekst

------------
Sažetak
------------

2. 17./18. svibnja vodeće oporbene figure izrazile su veleposlaniku Galbraithu svoje viđenje da je odlazak etničkih Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju i da je prijetnja demokraciji u Hrvatskoj. Mesić se žalio da oporbene stranke nisu bile informirane o događajima u Zapadnoj Slavoniji. Jedna je stranka optužila ministra obrane Šuška, između ostalog, da je bio uključen u ratne zločine. Uvijek polemična srpska stranka optužila je SAD za suučesništvo u „etničkom čišćenju" od strane Vlade Republike Hrvatske; veleposlanik je energično odbacio te optužbe, navodeći naše javne izraze zabrinutosti o djelovanju Vlade RH u svezi ljudskih prava. Kraj sažetka.

-------------------------------------------------------
Oporba isključena iz Sektora Zapad
-------------------------------------------------------

3. 17. svibnja se veleposlanik susreo s Stipom Mesićem, predsjednikom oporbenih Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Mesić je optužio Vladu RH da je držala oporbu u neznanju o stanju u bivšem Sektoru Zapad i izjednačio je odlazak Srba s etničkim čišćenjem. Rekao je da će, ako se odlazak Srba nastavi, to biti korak unazad za demokraciju u Hrvatskoj. (napomena: do 16., 1.100 Srba – od procijenjene populacije koja je ostala od 5.000 – je napustilo područje Pakraca i Lipika i otišlo na teritorij u Bosni kojeg drže Srbi, a samo je njih 268 primilo svoje dokumente o hrvatskom državljanstvu. Vjeruje se da je polovina od procijenjenih 15.000 Srba koji su naseljavali Sektor Zapad prije invazije pobjeglo u Bosnu.) Mesić se žalio da predstavnicima oporbenih stranaka nije bio dopušten ulaz u područje do dva dana nakon završetka vojnih operacija, i izrazio je sumnju da bi posjet u sadašnjem trenutku imao značajan politički učinak.

4. 18. svibnja veleposlanik se sastao s Milanom Đukićem i Veselinom Pejnovićem, predsjednikom i potpredsjednikom Srpske narodne stranke. Đukić, tipično polemički, rekao je da je model Vlade RH mirne reintegracije postao model Hrvatske bez Srba. Srbi iz Zapadne Slavonije nemaju motivacije razmišljati o povratku u Zapadnu Slavoniju u vrijeme kad Srbi odlaze u Bosnu. Đukić je optužio Vladu RH da čini etničko čišćenje u bivšem Sektoru Zapad i da je sustavno oštećivala pravoslavne crkve i srpske kuće. Posebno je rekao da je kuću jasenovačkog župnika zauzela Hrvatska vojska. Također je rekao da je, prilikom posjeta Jasenovcu, osobno vidio vojnike kako pljačkaju kuću u kojoj je rođena njegova žena. Druga sela za koja tvrdi da su bila poprišta ratnih zločina su: Paklenica, Lađevac, Raići, Čovac, Mlaka, Stara Gradiška i Borovac. Đukić i Pejnović optužili su Vladu SAD za prešutno podržavanje etničkog čišćenja putem njene povezanosti s Vladom RH.

5. Đukić i Pejnović su isto tako pitali da li je brojka Vlade RH o 350-450 poginulih Srba točna, te gdje su tijela. Žalili su se na tretman zatvorenika u Požegi i Varaždinu. Đukić je rekao da su vojnici HV-a prijetili jednoj ženi u selu Šeovica da će ju živu zapaliti, i da je ona tada pokušala samoubojstvo; dok se drugi Srbin u selu navodno objesio nakon što je bio plašen. Đukić i Pejnović također su tvrdili da su Srbi bili prisiljavani prodavati svoje kuće i stoku Hrvatima za djelić vrijednosti.

6. Veleposlanik je sugerirao Mesiću da bi bilo korisno da oporbene stranke kontaktiraju srpske vođe, poput Veljka Džakule u Pakracu. Mesić se složio da bi ustanovljavanje političkog dijaloga s lokalnim srpskim vođama moglo kratkoročno mnogo značiti za uvjeravanje ljudi, koji su neodlučni da li ostati ili otići, da imaju budućnost u Hrvatskoj. Veleposlanik je naglasio da je to vitalno za razvoj demokracije kao i za hrvatsku integraciju u Europu. Rekao je objema političkim strankama da SAD nisu zainteresirane za operaciju reintegracije etnički čiste države. Odbacio je Đukićeve optužbe da Vlada SAD podržava etničko čišćenje ističući javne izjave koje su izrazile ozbiljnu zabrinutost SAD u svezi kršenja ljudskih prava od strane Vlade RH tijekom i nakon ofanzive, uključujući veleposlanikovu kritiku zatočenja, od strane Vlade RH, starijih stanovnika Okučana. Veleposlanik je rekao da se SAD suprotstavljaju uporabi sile i smatraju ju kršenjem Kopenhaškog sporazuma. Naglasio je da UN moraju nastaviti sa svojom ulogom kako bi Srbi imali garancije sigurnosti.

-----------------------------------------------------------------------------
Zabrinutost u svezi politike vlade RH prema Bosni
-----------------------------------------------------------------------------

7. Mesić je rekao da je oporba višestruko zabrinuta u svezi politike Vlade RH, ne samo u Zapadnoj Slavoniji, već i u Bosni. Bio je zabrinut da je Tuđman pogađao neku vrstu sporazuma s Miloševićem u svezi podjele Bosne. Veleposlanik je citirao jedan članak, na stranici nasuprot uvodničke stranice u Večernjem listu kojeg kontrolira Vlada, u kojem se govori o potrebi za novim srpsko-hrvatskim odnosima, ali i o traženju da Bonn i Washington promijene svoju politiku u svezi Bosne u svjetlu geopolitičkih realnosti. Veleposlanik je rekao Mesiću da Vlada SAD ne će promijeniti svoju politiku, ali je Mesić mislio da je Tuđman uvjeren da će Zapad dozvoliti podjelu Bosne budući da je strateški interes Hrvatske uzeti što je više moguće teritorija.

8. Mesić isto tako nije bio siguran o Uncro-a. Oporba nije imala jasan uvid u to kamo ide Uncro i želi istražiti taj problem s UN.

---------------------------------------------------------------------------------------------
Hrvatska se mora suočiti sa svojim vlstitim ratnim zločincima
---------------------------------------------------------------------------------------------

Mesić i Đukić su objašnjavalida Hrvatska mora priznati svoje ratne zločince kako bi pokazala vjerodostojnost srpskom stanovništvu, no do sada Vlada RH nije pokazala spremnost da se s tim suoči. Ustvrdili su da su visoki dužnosnici naredili ubijanja i organizirali logore u Bosni, ali ih nitko nije dirao jer su bili bliski Tuđmanu. Veleposlanik je pitao tko je konkretno naredio ubijanja. Mesić je tvrdio da je ministar obrane Šušak upleten u razaranje 32 srpska sela nakon što su vojna djelovanja završila 1991. On i Đukić su isto tako iznijeli optužbu da je Siniša Linac, koji sada zapovijeda jedinicom predsjedničke straže i koji je bio Šuškov tjelohranitelj, odgovoran za ubojstvo srpske obitelji u Zagrebu i da je ubijao Srbe u Pakracu i Gospiću. Iznijeli su i optužbu da HV logistički podržava Merčepova paravojna djelovanja u Bosni. Mesić je isto tako rekao da je Tuđman dodijelio visoka vojna odlikovanja brigadi nazvanoj po generalu Juri Bobanu koji je bio odgovoran za ratne zločine u 2. svjetskom ratu

10. Veleposlanik je pitao za Mesićeve dojmove o komemoraciji Vlade RH blajburškog masakra. Mesić je odgovorio da iako je masakr bio ratni zločin, da su mnogi od ubijenih bili ratni zločinci odgovorni za logore smrti, kao što je Jasenovac. Inzistirao je da priznanje blajburških žrtava mora biti depolitizirano.

---------------
Komentar
---------------

11. Iako imamo ozbiljnih briga u svezi Vlade RH po pitanju ljudskih prava u Zapadnoj Slavoniji, bar su neke od Đukićevih optužbi pretjerane. Službenik veleposlanstva je posjetio neka od sela koja je Đukić spomenuo - posebice u dva navrata Šeovicu - i čuo je pouzdane priče o plašenju, ali niti jedan naš kontakt nije spomenuo ništa tako ozbiljno kao što je samoubojstvo stanovnika kao odgovor na maltretiranje. Nastavljamo posjećivati područja i provjeravat ćemo druga sela koja nam je Đukić spomenuo. Uzorak koji izgleda kao da se javlja je da nedostaju pouzdane informacije o zbivanjima u Zapadnoj Slavoniji. Proizvoditelji glasina koje upravljaju donošenjem odluka stanovništva izgleda da se proteže i do Zagreba.

Galbraith

Povjerljivo