Razgovor s Vladom Iljkićem

Svi imaju nešto reći o gradu heroja, našem Vukovaru, a ni kosti sve nismo pronašli... Zato sam za današnji intervju odabrala „tihi i pravedni glas“, glas Vlade Iljkića koji nikada nije odustao od Vukovara niti Vukovar od njega!

Gospodine Iljkiću, ostali ste zapamćeni kao "glas razuma" koji dolazi iz Vukovara. Gdje ste sada, što radite i što je s projektom Vukovar-mjesto posebnog pijeteta?

Trenutno radim na pripremi projekta "Vukovar – mjesto posebnog pijeteta", čiji sam idejni tvorac i jedan od autora, za objavljivanje kao posebne publikacije. Manji dio tog projekta već je u tisku u sklopu Zbornika radova „Što je Vukovar Hrvatskoj i Europi?“, izdavača Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru, jer sam ga u studenom prošle godine predstavio u okviru 17. znanstveno-stručnog skupa „Vukovar '91. – dvadeset i treća godina poslije“, kojega Institut Pilar tradicionalno održava prigodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.

Cijeli materijal projekta „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“ uskoro će biti objavljen kao samostalna publikacija. Zajedno s ostalim autorima projekta, Nevom Mihalić, Draženom Živićem i Josipom Iljkić potpuno sam posvećen tome. Želim naglasiti, pa i pohvaliti se, da je „Projekt Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“ naišao na brojne podupiratelje. Tu je nekoliko gradova Slavonije, Baranje i Srijema, ali i šire, koji su tražili dodatne obavijesti o svemu te brojni istaknuti pojedinci iz društvenog, vjerskog i političkog života kojima smo, na njihovu molbu, predstavili projekt i dobili izvrsne kritike. Tu su i braniteljske i stradalničke udruge koje su možda izrazile i najveće oduševljenje projektom i jedva čekaju da se "tinta osuši" da bi i javno dali potporu projektu i počeli raditi na UpoznavanjeUpoznavanje hrvatske pa i svjetske javnosti pod čijim smo stalnim "monitoringom" sa stanjem u Vukovaru jako je važna stvar. Počevši od neriješenih pitanja ratnih zločina i nestalih osoba pa do skretanja pozornosti na pojavu getoizacije, segregacije te na samoobilježavanje pripadnika srpske etničke zajednice, za što je trebalo puno znanja, hrabrosti i odgovornosti. Ali to je dovelo i do toga da se na Vukovar počne gledati drugačije.njegovom oživotvorenju. Možda o razumijevanju projekta i njegovom sadržaju najbolje govori činjenica da nam je u svemu ponuđena svekolika pomoć, a sredstva za tiskanje osigurana su u cijelosti.

Ovim projektom definitivno smo uspjeli na pravi način Vukovar staviti u kontekst malog čovjeka i malog naroda, ali i Europe i svijeta i držim da smo u tome u cijelosti uspjeli. Bit će to, usuđujem se reći, svjetlo na kraju tunela u kojem se Vukovar nalazi već duže vrijeme. Bit će to i dar ove grupe autora građanima Vukovara i Hrvatske.

Usporedo s tim prikupljam i slažem radni materijal koji je već sada dosegnuo oko 200 objava i formulacija, teza i analiza koje sam sa suradnicima tijekom 2013. /2014. radio za Vukovar. Radi se o definiranju vukovarske zajednice, o problemima koji je opterećuju, o suživotu, školstvu, neriješenim zločinima, nestalima, pravosuđu, itd. Tu je i jako zanimljiva priča o postavljanju i obrani elemenata referendumskog pitanja, projekt "Platforme za bolju i pravedniju Hrvatsku", koji do sada nisam uspio predstaviti, zatim tu je ideja "Moralnog suda" koji sam namjeravao osnovati u Vukovaru, a koja se kasnije „spojila“ s još jednom sličnom idejom i prometnula u Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES). Puno je toga zanimljivog i vrijednog o čemu trebam pisati te to i činim. Zato me nema toliko u javnosti i to mi, iskreno rečeno, odgovara jer sam imao preko 600 javnih nastupa u kojima sam morao pripremiti i razraditi temu o kojoj je trebalo govoriti i davati izjave. Za sve to je trebalo puno koncentracije i mislim kako sam u svemu tome i uspio. O tome želim pisati i pišem.

Što mislite jeste li stanje u Vukovaru uspjeli približiti javnosti?

Da, jer upoznavanje hrvatske pa i svjetske javnosti pod čijim smo stalnim "monitoringom" sa stanjem u Vukovaru jako je važna stvar. Počevši od neriješenih pitanja ratnih zločina i nestalih osoba pa do skretanja pozornosti na pojavu getoizacije, segregacije te na samoobilježavanje pripadnika srpske etničke zajednice, za što je trebalo puno znanja, hrabrosti i odgovornosti. Ali to je dovelo i do toga da se na Vukovar počne gledati drugačije.

Nakon ukazivanja na te devijacije stigle su i brojne čestitke te upiti iz Hrvatske i svijeta o stanju u Vukovaru, a to je potaknulo i mnoge druge da progovore o Vukovaru. Uveden je i dodatni model školstva koji roditeljima i djeci omogućuje integraciju u hrvatsko društvo i zajednicu, ali to naravno nije ni blizu dovoljno... Na svemu treba još puno raditi. I iz tih je razloga došlo do pojačanog senzibiliteta spram nestalih osoba i neriješenih ratnih zločina u Vukovaru pa i cijeloj Hrvatskoj.

Kako sad gledate na pravorijek Ustavnog suda, je li pomogao Vukovaru i Vukovarcima?

Da, definitivno je pomogao jer je zaustavio daljnje nasilno postavljanje dvojezičnih/dvopisanih ploča. Moram priznati da je to bila najteža bitka koju smo vodili. Trebalo je USRHKoristim ovu priliku da se u svoje ime i u ime malog broja vanjskih suradnika/ca koji su činili pravni tim, zahvalim Ustavnom sudu na ovakvom pravorijeku. Naime, nikada se još nije dogodilo da netko dobije mogućnost da podzakonskim aktom kakav je Statut grada Vukovara intervenira, osim u provedbenom smislu, u materiju koju uređuje Ustav, Ustavni zakon pa i sami Zakoni. Obzirom na težinu stradanja Vukovara i Vukovaraca u čemu su u velikoj većini od strane Srbije zlouporabljeni pripadnici srpske etničke zajednice o čijim se pravima sada raspravlja, ovo je koliko - toliko pravedna odluka.pročitati sve što smo potpisali s EU jer se i ona od strane vladajućih pokušala uvući u ovaj prijepor, ali je trebalo proučiti i sve ono što naš pravni sustav o tome govori, kao i brojne političke odluke koje govore o svemu i utječu na sve, čemu se vrlo često pribjegavalo. No najvažnije je da je pravorijekom došlo do oživotvorenja duha koji prozilazi iz čl.8 UZoPNM na čemu sam inzistirao.

Velika je stvar i to što je Ustavni sud jasno rekao i potvrdio tezu koja prava ubrajamo u individualna ljudska prava. Ta se prava moraju neizostavno poštovati i poštuju se na čitavom području grada Vukovara, a ostala prava moguće je i dozvoljeno postupno uvoditi. Time je tvrdnja da se u slučaju dvojezičnih i dvopisanih ploča ne radi o individualnom ljudskom pravu dobila svoju punu potvrdu.

Naime, dvojezične i dvopisane ploče čak uopće nisu posebno pravo samo za sebe, već tek manifestacija nekog drugog određenog prava. Radi se, u stvari, o pravu iz korpusa kolektivnih političkih prava koja se svugdje u svijetu uvode u skladu s političkim trenutkom. To samo dokazuje besmislenost sve ove galame koja se oko toga diže i dokaz kolika se politička manipulacija radi oko ovog pitanja.

Koristim ovu priliku da se u svoje ime i u ime malog broja vanjskih suradnika/ca koji su činili pravni tim, zahvalim Ustavnom sudu na ovakvom pravorijeku. Naime, nikada se još nije dogodilo da netko dobije mogućnost da podzakonskim aktom kakav je Statut grada Vukovara intervenira, osim u provedbenom smislu, u materiju koju uređuje Ustav, Ustavni zakon pa i sami Zakoni. Obzirom na težinu stradanja Vukovara i Vukovaraca u čemu su u velikoj većini od strane Srbije zlouporabljeni pripadnici srpske etničke zajednice o čijim se pravima sada raspravlja, ovo je koliko - toliko pravedna odluka.

Gledajući na praovrijek Usuda i stanje u Vukovaru, treba li po vašem mišljenju uvoditi dvojezične i dvopisane natpise u gradu Vukovaru i u kojem opsegu?

Osobno smatram da dodatno uvođenje tih natpisa nije potrebno i da je sadašnji opseg tih prava na maksimalno mogućoj i prihvatljivoj razini. To ostaje tako i kada se maknu dvojezični/dvopisani natpisi s državnih institucija i ustanova koje se nalaze na području grada Vukovara. Pripadnici srpske etničke zajednice koriste većinu prava iz kategorije službene uporabe jezika i pisma kao što su vođenje sudskih postupaka na njihovom jeziku i pismu gdje im je u 11 slučajeva to ponuđeno. Zatim ishodovanje raznih dokumenata na njihovom jeziku i pismu kao i osobne iskaznice. Ostvaruju i prava iz kategorije uporabe srpskog jezika i pisma privatno i javno. To pravo oni ostvaruju ili mogu ostvariti u potpunosti.

U sklopu tog prava u Vukovaru već postoje dvojezični/dvopisani natpisi i ploče. Oni postoje na objektima i prije Domovinskog rata i dio su kulturnog naslijeđa, zatim na objektima u nadležnosti grada Vukovara kao što su predškolske ustanove. Zatim na školama koje nastavu obavljaju po posebnom programu na srpskom jeziku i pismu iako nisu registrirane kao manjinske predškolske ili školske ustanove i to pravo po zakonu nemaju. Dvojezični natpisi i ploče postoje i na njihovim kulturnim i umjetničkim ustanovama, udrugama i sportskim društvima, vjerskim objektima i institucijama, medijskim kućama, itd. i to u samom gradu Vukovaru. Novim Statutom grada Vukovara, na koji imam određene zamjerke, dodatno se otvara mogućnost uvođenja srpskog jezika i pisma i u sam grad Vukovar i u komunikaciju grada s građanima.

Doista ne vidim razloga za toliku galamu oko manifestacije jednog prava. Ostalo je jedino to da se pored prethodno navedenih izvanjskih obilježja,natpisa i ploča, dodatno ne uvode izvanjska obilježja srpskog jezika i pisma dok se za to ne steknu uvjeti. Ovo što već postoji sasvim je dovoljan pokazatelj tolerancije i iskrene namjere da se na području rada Vukovara poštuju prava srpske nacionalne manjine koliko god je to više moguće. No, ne smijemo pri tome zaboraviti da ljudska prava nemaju nacionalni predznak i nisu ekskluzivno pravo neke manjine, već se odnose na sve ljude jednako. U tom kontekstu treba napomenuti kako su ljudska prava uglavnom neSrba u Vukovaru tijekom obrane grada i kasnije okupacije pogažena u potpunosti. Porušene su im sve temeljne ljudske vrijednosti na čijoj ponovnoj uspostavi trebamo također raditi, a možda najviše baš pripadnici srpske etničke zajednice čije je separatističko ponašanje uvelike doprinijelo tome i koji su počinili najteže ratne zločine nad svojim sugrađanima.

Kako ocjenjujete ulogu Vlade RH u svemu ovome?

Postavljajući dvojezične/dvopisane natpise na institucijama i ustanovama u nadležnosti Vlade RH, prije nego li su se za to stekli svi pravni, politički, etički, moralni i svaki drugi uvjeti Vlada RH počinila je veliki profesionalni i institucionalni propust izazvavši pri tome krupni društveni problem i prijepor. Vlada pri tome nije poštovala Duh čl.8 UZoPNM, nije razlikovala temeljna ljudska prava od kolektivnih političkih prava, nije ispoštovala svoje zakonske obveze prema jedinici lokalne uprave i samouprave u vidu ciljanog nadzora statuta i pomoći kod stjecanja uvjeta za provedbu UZoPNM, nije poštovala mjesnu nadležnost grada Vukovara, što je bila dužna učiniti.

Nigdje u Istri ili drugdje nije se pristupalo provedbi UZoPNM prije nego li je lokalnim statutima to pravo bilo predviđeno i omogućeno. Dakle, nije ispoštovana ni zakonom predviđena procedura. Ukratko, osim krupnog profesionalnog i institucionalnog propusta prekršen je i sam Zakon, Ustavni zakon pa i sam Ustav u onom dijelu koji regulira tu materiju. O moralnim, etičkim, žrtvoslovnim dimenzijama, koje nisu ispoštovane, teško mi je uopće i govoriti jer je toga jednostavno previše.

Svjedoci smo najave ministra Bauka da se razmišlja o direktnoj primjeni UZoPNM. Što mislite o tome?

Što se toga tiče očito je da iz dosadašnjeg takvog provođenja zakona nije naučio ništa. Direktnu primjenu ministar Bauk poduzeo je u slučaju dvojezičnih /dvopisanih ProceduraNigdje u Istri ili drugdje nije se pristupalo provedbi UZoPNM prije nego li je lokalnim statutima to pravo bilo predviđeno i omogućeno. Dakle, nije ispoštovana ni zakonom predviđena procedura. Ukratko, osim krupnog profesionalnog i institucionalnog propusta prekršen je i sam Zakon, Ustavni zakon pa i sam Ustav u onom dijelu koji regulira tu materiju. O moralnim, etičkim, žrtvoslovnim dimenzijama, koje nisu ispoštovane, teško mi je uopće i govoriti jer je toga jednostavno previše.ploča na institucijama i ustanovama u nadležnosti Vlade u Vukovaru i znamo do čega je to dovelo. Sada opet razmišljati o tome je neozbiljno. Pogotovu što je Ustavni sud jasno rekao da se na takav način dvojezične/ dvopisane ploče ne mogu više postavljati i jasno naznačio kako to pitanje treba urediti Statutom grada Vukovara.

Ostvarivanjem svojih razmišljanja Bauk bi direktno prekršio odluku Ustavnog suda za što mislim da ipak nema hrabrosti. Pojednostavljeno, iz sadržaja Odluke Ustavnog suda vrlo jasno proizlazi da je obveza Gradskog vijeća grada Vukovara da Statutom definira način ostvarivanja (opseg i dr.) prava pripadnika srpske nacionalne manjine uz uvažavanje osjećaja hrvatskog naroda vezano za posljedice agresije na RH. Jedina obveza koju ima Vlada RH (a Ministarstvo uprave je dio Vlade RH) je upućivanje u parlamentarnu proceduru zakonskih izmjena kojima bi se reagiralo u slučaju da predstavničko tijelo ne ispuni svoju obvezu. Vlada je svoju obvezu ispunila, a Hrvatski sabor će o predloženom zakonu odlučivati u skladu s Poslovnikom.

Za sve bi bilo bolje da se ministar Bauka čuva takvih razmišljanja i izjava koje govore da je potrebno nastaviti civilnu obranu Vukovara od nerazumne politike Vlade, njene bahatosti i zlonamjernisti ...

Što mislite o ulozi Milorada Pupovca u svemu ovome?

Još sam prije govorio o pogubnosti politike koju zastupa gospodin Milorad Pupovac, a koja generira samogetoizaciju, samosegregaciju i samoobilježavanje srpske etničke zajednice u Hrvatskoj i sprječava njenu integraciju u hrvatsko društvo. Sada ponovo određenom demagogijom potpomognutom iz Beograda čini strašnu galamu i štetu i Hrvatskoj i njenim građanima srpske nacionalnosti, insinuirajući da se njihova prava u Vukovaru ne poštuju. Odgovorno tvrdim da tome nije tako. Žalosno je što se priključio orkestriranim napadima koji dolaze iz Beograda, iako je baš ta politika, i ako hoćete baš su ti ljudi odgovorni za agresiju na Hrvatsku i njezine velike žrtve i štete.

Umjesto da je osudio takvu politiku i ljude, Milorad Pupovac koristi svaku prigodu da na bilo koji način našteti Hrvatskoj. Zato je sasvim jasno da pod Pupovcem nikada neće doći do pomirenja Srba i Hrvata. On će uvijek naći neki razlog zašto bi trebalo mrziti Hrvate i hrvatsku državu i uvijek će spomenuti Jasenovac izostavljajući zločine svoga naroda. Pa naravno, kako bi Pupovac mogao objasniti stogodišnje zločine koje Srbi čine po Hrvatskoj i IrinejUnatoč pokušajima da se govori o davanju i dobivanju oprosta, zatečen sam ovakvim govorom kao čovjek i kao kršćanin. Pogotovo što on dolazi od jednog visokog kršćanskog velikodostojnika. U smislu opravdavanja, relativiziranja pa i iskazivanja razumijevanja za zlo, vagati njegovu veličinu i uspoređivati jedno zlo s drugim, nimalo nije kršćanski. To jako nalikuje na podržavanje i poticanje na osvetu. Znači li to, po Irineju, da će mu biti razumljivo ako netko iz Hrvatske za 50 ili 70 godina učini nekim gradovima i ljudima u Srbiji ono što je učinjeno Vukovaru ili Škabrnji?Balkanu, zločine po križnim putevima pa ako hoćete i one zločine koje su činili u Jasenovci godinama nakon Drugog svjetskog rata, već time da su Hrvati genocidni, krivi za sve, te da ih se mora, treba i da ih je opravdano mrziti. Kako bi drugačije objasnio zločine u Vukovaru i sva ta klanja, osim time da su Hrvati kao genocidan ustaški narod to i zaslužili. I nikada ne moramo sumnjati u to da će u tome imati potporu SPC, predsjednika i premijera Srbije, osobito dok se oni zovu Nikolić i Vučić.

Kakav su dojam na vas ostavile izjave Partrijaha Irineja?

Unatoč pokušajima da se govori o davanju i dobivanju oprosta, zatečen sam ovakvim govorom kao čovjek i kao kršćanin. Pogotovo što on dolazi od jednog visokog kršćanskog velikodostojnika. U smislu opravdavanja, relativiziranja pa i iskazivanja razumijevanja za zlo, vagati njegovu veličinu i uspoređivati jedno zlo s drugim, nimalo nije kršćanski. To jako nalikuje na podržavanje i poticanje na osvetu. Znači li to, po Irineju, da će mu biti razumljivo ako netko iz Hrvatske za 50 ili 70 godina učini nekim gradovima i ljudima u Srbiji ono što je učinjeno Vukovaru ili Škabrnji? Smatra li da nevini ljudi trebaju prihvatiti da im se čini zlo u ime nečega za što sami nisu nimalo krivi?! Da je u sklopu ovakvog govora uslijedila iskrena isprika za počinjena zla kojima je kumovala i SPC, imao bih razumijevanja.

Ovako se pitam po čemu to otac Irinej smatra da im je više naneseno zla, nego što su ga nanijeli? Pokriva li se on po tko zna koji put mitom o Jasenovcu i do kada će time opravdavati zlo počinjeno u Vukovaru i drugim mjestima diljem Hrvatske. Je li otac Irinej svjestan zla koje se dogodilo na križnim putevima diljem Hrvatske? Oče Irinije, molim vas, drugi put, ne važite počinjena zla, nego se za svoja pokajte i zatražite iskreni oprost i to bezuvjetno! Jedino Vas tako možemo doživjeti kao iskrena i pobožna čovjeka.

Kakav je vaš stav oko Statuta grada Vukovara i kakvi su izgledi da se on potvrdi u nadležnom uredu Državne uprave ili Ministarstvu?

Pomalo mi je teško govoriti o Statutu jer sam bio član Savjeta za Statut koji je, ruku na srce, imenovan dosta kasno. Ali reći ću ono što mogu. Kada je konačno došlo do imenovanja Savjeta, već je bilo kasno da se njegovoj izradi pristupi onako kako sam s timom, koji je izborio ovakav pravorijek Ustavnog suda, imao. Nakon imenovanja i sastanka Savjeta ostalo je dovoljno vremena, tek da se iznesu prijedlozi temeljeni na pravnim razlozima. Moram priznati da je većina prijedloga koje sam iznio na sastanku na neki način prihvaćena.

Priznajem, i to sam napomenuo, kako sam bio protiv da se ide u provedbu kolektivnih političkih prava kao što su dvojezične/dvopisane ploče u nazivima ulica i trgova te na ulazima i izlazima iz grada, te drugih naziva kao izvanjskih obilježja srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Držao sam da se svakako treba izbjeći etnička podjela grada koja bi se neminovno dogodila parcijalnim uvođenjem tih natpisa. Ipak je bolje sačekati da se ti uvjeti steknu na čitavom području grada Vukovara i tek tada uvedu. Smatrao sam kako je sasvim dovoljno što imamo takve natpise na predškolskim i školskim ustanovama koje su registrirane kao manjinske ili u kojima se programi odvijaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Nadalje, tu su i natpisi na kulturnim i vjerskim institucijama i ustanovama, medijskim kućama te prijeratni natpisi na nekim objektima kao dio kulturnog naslijeđa. To sasvim dovoljno pokazuje tolerantni duh građana Vukovara bez obzira na nedavna teška stradanja.

Ono što mislim da je moglo i trebalo bolje u stvari je način na koji se došlo do Statuta grada Vukovara. Po planu NatpisiSmatrao sam kako je sasvim dovoljno što imamo takve natpise na predškolskim i školskim ustanovama koje su registrirane kao manjinske ili u kojima se programi odvijaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Nadalje, tu su i natpisi na kulturnim i vjerskim institucijama i ustanovama, medijskim kućama te prijeratni natpisi na nekim objektima kao dio kulturnog naslijeđa. To sasvim dovoljno pokazuje tolerantni duh građana Vukovara bez obzira na nedavna teška stradanja.koji je postojao, trebalo je prvo napraviti jedno veliko stručno terensko istraživanje koje bi povjerili nekom od znanstvenih instituta i koje je trebalo pokazati što građani Vukovara doista misle i žele. Temeljem toga trebalo je održati nekoliko tribina s građanima po svim temama. Nadalje, organizirati nekoliko stručnih skupova s raznim profilima stručnjaka, pravnika, sociologa, psihologa, povjesničara, jezikoslovaca, a zatim njihove zaključke i sve spoznaje, uz pravorijek Ustavnog suda, uvrstiti u materijal temeljem kojeg se donosi prijedlog Statuta grada Vukovara. Po potrebi trebalo je provesti i savjetodavni referendum.

Statut grada Vukovara donesen na takav način izbjegao bi sve političke konotacije i zlouporabe te bio odraz volje građana. Napravljen u suradnji s građanima i stručnjacima bio bi prihvatljiv većini i njime bismo se svakako mogli ponositi jer je donesen u najdemokratskijoj mogućoj proceduri. Uvjeren sam kako bi se pokazalo da građanima Vukovara dvojezične /dvopisane ploče nisu prioritet, a s njihovim uvođenjem bi se trebalo pričekati.

Ovako smatram da je sudbina Statuta neizvjesna bez obzira što se njime, pod određenim uvjetima, u službenu uporabu u grad Vukovar uvodi srpski jezik i ćirilično pismo i što se on vjerojatno ne razlikuje puno od onoga što bi građani Vukovara doista željeli.

Zahvaljujem dragom Vladi Iljkiću na iscrpnom i detaljnom razgovoru, no ostaje pitanje hoće li se u ovo izborno vrijeme i sam Milanović ukoliko namjerava dobiti izbore riješiti balasta Pupovca i prepustiti ga politički bližima?!

A što se tiče dvojezičnih ploča one mogu pričekati, primjera radi samo ću navesti pogranična područja Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata....za dvojezičnost im je trebalo punih 50 godina.

Ozana Bašić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.