Konglomerat predizbornih diverzija
Ponavlja se kraj 1999. godine, koji je kulminirao s 3. siječnjem 2000. Sve su snage i poluge upregnute ne bi li na vlast postavili SDP i njegove satelite. Ovaj put ide se silovito na HDZ, ali ne zato što su nezadovoljni politikom koju provodi, već zato što HDZ simbolizira obranu i pobjedu nad velikosrpskom agresijom i obnovu samostalne hrvatske države. Osim toga dok je kakvog-takvog HDZ-a barem o prigodnim nadnevcima spominjat će se hrvatski velikan dr. Franjo Tuđman. I još nešto - HDZ novu jugoslavenizaciju ne provodi onim tempom koji se od njega očekuje, u tom pogledu malo je prespor – ide tri koraka naprijed, pa jedan natrag. To su bitni razlozi zbog kojega poražene snage na prvim demokratskim izborima nastoje pokopati HDZ – jer sve dok postoji, ona je „stranka opasnih namjera" i čimbenik „konglomerata loših politika" neprežaljene Jugoslavije. Očekuje se, naime, i od HDZ-a da „strojevim korakom naprijed" vozi u zagrljaj Beograda, u kojemu Tadić dijeli lekcije Europskoj uniji što nije osudila Kosoričino spominjanje generala Gotovine i Markača na proslavi Oluje u Kninu. Očekivano, Tadića je podupro glavni haaški tužitelj Brammertz. Naravno da hrvatske političke elite na to nisu reagirale.HDZOvaj put ide se silovito na HDZ, ali ne zato što su nezadovoljni politikom koju provodi, već zato što HDZ simbolizira obranu i pobjedu nad velikosrpskom agresijom i obnovu samostalne hrvatske države
Diverzant je i u Remetincu dosljedan
Scenarij 3. siječnja 2000. ponavlja se i u pogledu ponašanja HDZ-a. I onda je vlast izgubila autogolovima. Ovaj put silazak s vlasti mogao bi potrajati više od jednoga mandata. Puno više. Sanader je došao na vlast u HDZ-u sa zadatkom trojanskoga konja. Nizom diverzija pripremio je teren za uništenje HDZ-a i brisanje s političke scene. Još od 2003. provodio je esdepeovsku politiku – i unutarnju i vanjsku. Time se udaljio od volje većine hrvatskoga biračkoga tijela, od političke sinteze utemeljitelja Tuđmana i povijesne uloge i misije HDZ-a. To je njegova prva i najvažnija uspješna diverzija, provedena pod parolom europeizacije stranke, a zapravo se radilo o trojanskom kraku šireg procesa detuđmanizacije.
Stvaranjem i otkrivanjem crnih stranačkih fondova stranku je stavio u objekt dugotrajnoga isljeđivanja, koje je, slučajno, kulminiralo pred izbore.SanaderMnoge je začudilo kad je svojedobno po splitskim kafićima kao šef HDZ-a i vlade ispijao kave s projugoslavenskom ekipom iz Ferala, kojoj je u ruke dao Slobodnu Dalmaciju a koja mu je zauzvrat, s kompletnim EPH-om, nekoliko godina sve do njegove abdikacije objavljivala pohvale i laude
Suočen s brojnim optužbama i istragama angažirao je doista čudnovate odvjetnike. Njegov izbor pokazuje kojem jatu uistinu pripada. Mnoge je začudilo kad je svojedobno po splitskim kafićima kao šef HDZ-a i vlade ispijao kave s projugoslavenskom ekipom iz Ferala, kojoj je u ruke dao Slobodnu Dalmaciju a koja mu je zauzvrat, s kompletnim EPH-om, nekoliko godina sve do njegove abdikacije objavljivala pohvale i laude. Izbor odvjetnika potvrđuje da je i u Rementincu ostao u mentalno istom društvu, što i ne čudi s obzirom na to s kim je sve formalno i neformalno koalirao.
Selektivni pristup crnim fondovima
Zlobnici bi mogli kazati kako će i svoju obranu platiti iz „crnog fonda". Stvarno, koja je cijena rušenja najuspješnije stranke u modernoj hrvatskoj povijesti, koja je tijekom devedesetih bila „središnja nacionalna stranka"?
Što se tiče stranačkih crnih fondova treba ih, dakako, istražiti do zadnjega detalja i osuditi odgovorne osobe. Neka na HDZ baci kamen ona stranka koja je u pogledu crnih fondova bez grijeha! Kad bismo doista imali pravu trodiobu vlasti državna tijela poslije svakih izbora, a poželjno bi bilo i jednom godišnje, pročešljala bi financijsko poslovanje svih stranaka pozicije i oporbe. Takva revizija osobito bi dobro došla poslije predsjedničkih izbora, jer kako sad stvari stoje izgleda da je Gadafi debelo kriv za dva promašena Mesićeva mandata.
Neprirodnim koaliranjem sanaderiziranoga HDZ-a stranka je u svome imenu narušila „Hrvatska". Despotizmom i faraonskim prenošenjem predsjedničkih ovlasti na Jadranku Kosor, HDZ je iz imena izgubio i „demokratska". Boljševičkim čistkama neistomišljenika stranka je iz imena izgubila i „zajednica". Sve su to posljedice političkih diverzija izvršenih unutar stranke. Ako vrijedi ona nomen est omen, onda HDZ mora promijeniti ime.
Diverzijama do izbornoga šišanja
Bez obzira na političku (ne)vjerodostojnost HDZ-a treba ipak reći kako su se u kreiranje budućega izbornoga rezultata ove 2011. izravno uplela državna tijela, odvjetnici i mediji. Sve je to već viđeno i u kampanji favoriziranoga predsjedničkoga kandidata Ive Josipovića. Ishod je poznat. 
No i u tom slučaju u HDZ-u je izvršena diverzija, jer je stranka ponudila kandidata za kojega se unaprijed znalo da nema izgleda. Zbog toga, trećeg po redu krivog predsjedničkog kandidata nitko u stranci nije snosio odgovornost, kao i za prethodna dva.
Diverzija po diverzija i SDP danas ne treba ništa raditi. Za njega (pred)izborni posao odrađuje Ivo Josipović kao stvarni šef oporbe, diverzant Sanader i njegova obrana, hadezeovski autogolovi, državna tijela i osobito mediji. Kao i svi simboli obnove hrvatske države tako i HDZ, mora se baviti samim sobom, „dokazivati nevinost". Istodobno tom se taktikom hrvatsku većinu navodi na još jedno izborno šišanje.
Izvrsnu uslugu ovom konglomeratu diverzija učinili su lideri i liderčići tzv. desnice, koja više ne će imati ovako čistu prigodu da na izborima osvoji znatan broj mandata. Njihovo nejedinstvo spada također u diverziju. Kao što vidimo, jedino nije miniran SDP i njegova ekipa, vjerna kopija Račanove koalicije iz 2000. Oni su u demokratskoj Hrvatskoj osvojili dosad samo jednom vlast i u tom jednom jedinom mandatu izvršili mini „oslobođenje" nalik onomu iz 1945. Tomu opet teže, jer drukčije ne znaju.
Lazanski nas opet podučava
Da su svi mogući diverzanti preplavili politički prostor zorno iz dana u dan pokazuje i Hrvatska televizija, osobito njezin Informativni program koji se samoreklamira Šprajcovom aristotelovskom rečenicom: „Imamo stav". 
Vjerojatno misli na stajalište, stav se, naime, zauzima, primjerice, u borilačkim vještinama. Jedan od vrhunaca diverzantske informativne politike predstavlja dovođenje Miroslava Lazanskog u Dnevnik 3 u utorak 13. rujna. Uz tolike hrvatske branitelje, generale, admirale i civilne vojne stručnjake, ovaj je srpski i velikosrpski agent najavljen kao „vojni analitičar". Povod gostovanju je naoko bezvezna tema – navodni hrvatski i srpski plaćenici ubijeni u sukobima u Libiji.HTVStajalište je HTV-a: Rušiti simbole hrvatske državnosti i uvoditi simbole jugoslavenske državnosti
Iako je Ministarstvo vanjskih poslova hrvatske vlade jasno reklo da o tome nema nikakve informacije, voditelj Dnevnika, Edi Škovrlj, podvaljuje kako su, evo, nakon petnaestak godina od međusobna sukoba, hrvatski i srpski plaćenici „rame uz rame" za lovu prihvatili Gadafijev angažman. Lazanski, poznati vojni obavještajac i veličatelj JNA kulta – vojske koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, postaje opet uvažena faca na HTV-u kao što je do 1990. bio na RTZ-u. Ništa bitno, naravno, taj jeneaovac i agresor o temi rekao nije. Bitno je da se pojavio na HTV-u, tako, naime, Hrvatska raščišćava s „konglomeratom loših politika".
Istoga dana u emisiji Hrvatska uživo voditeljica Maja Sever napravila je pravi privatni performans o HDZ-u – školski primjer medijske diverzije, s davno isfuranom zahodskom školjkom u prvom planu. Stajalište je HTV-a: Rušiti simbole hrvatske državnosti i uvoditi simbole jugoslavenske državnosti. I sve to rade u stavu: „Mirno! Na levo krug!". Opet bi HRT da nam „komanduje" Lazanski i Tadić, a tko će drugi, kad smo već izdali Tuđmana, Gotovinu, Markača...i ostale „znane i neznane".
Usput, eksplozije u vojarni blizu Knina (13. rujna), podsjećaju na nekontrolirane eksplozije u vojarni u Dubokom jarku, nedaleko Zagreba. Bilo je to godine 1994. baš u trenutku kad se rušilo tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška i kad se pripremao parlamentarni puč osovine Manolić-Mesić. Duboki jarak došao je pučistima kao naručen...
Nenad Piskač