Nek' nam živi gradišćanska grana!
Gizdav sam da sam Hrvat
U izdanju Croatice, neprofitne tvrtke Hrvata iz Mađarske sa sjedištem u Budimpešti izišao je (2011.) nosač zvuka tamburaša Petrovoga Sela. Tamburaši, poznate Koprive, objavili su dvanaest pjesama, uglavnom s vlastitim stihovima i glazbom. To je njihov prvi snimljeni album. Vjerojatno će ovaj album potaknuti i druge tamburaške sastave Hrvata u Mađarskoj da i sami snime svoj album, kao što su to prije njih snimili tamburaši „Kajkavci" albumom „10 zlatnih godina".
Nosač zvuka Kopriva sponzorirali su: Hrvatsko kulturno društvo Gradišće, Szentpeterfai Rebirtokossag, Hrvatska samouprava Petrovog Sela, BFH Europa Kft., Zaklada Petrovo Selo, Hrvatska samouprava II. okruga, Hrvatska samouprava XII. okruga, Hrvatska samouprava XXII. okruga i Hrvatska samouprava Budimpešte.
Koprive? Riječ je o osam naših tamburaša: Jandre Kovač, Robert Harangozo, Albert Handler, Miloš Temmel, Andrija Handler, Miloš Kohuth, Rajmund Filipovits i Dušan Timar. Momci vrlo dobro sviraju i pjevaju, ne samo na albumu, nego i uživo što mogu posvjedočiti jer sam uz njihovu glazbu nekoliko puta proveo nezaboravne večeri.
Koprive njeguju tamburašku glazbu i gradišćanski idiom. Autori su glazbe i teksta. Naslov njihova albuma jest: Gizdav sam da sam Hrvat (Ponosan sam što sam Hrvat). Dobar tekst, izvrsna produkcija i solidan design omota pružit će ljubiteljima tamburaške glazbe pravo zadovoljstvo.
Prve primjerke albuma u Hrvatsku je donijelo „petrovisko pero", Timea, naime, Horvat, pjesnikinja i novinarka rođena u Petrovom Selu - „kitica ka se zacipila va svoje stablo na jugu", kako sam ju nazvao predstavljajući njezinu knjigu „Petrovisko pero". Ona je, naime, 22. svibnja ove godine na svečanoj sjednici MO Šenkovec u sklopu Dana Šenkovca postala počasnom građanskom mjesta Šenkovec u općini Brdovec, zbog svojega višegodišnjega prinosa međusobnih sveza između Šenkovca i gradišćanskih Hrvata, kako je to obrazložio predsjednik MO Šenkovca Renato Turk.
Za ovu prigodu s albuma Gizdav sam da sam Hrvat izdvajamo tekst skladbe Gizdav sam da sam Hrvat
Gizdav sam da sam Hrvat
K otomu još jako mlad
Vindar me srce zaboli
Kad moje rožice ni
Ne praha bit bogata
Niti preveč visoka
Lica joj budu rumena
U zori kad ju zbudđam
Gizdav sam da sam Hrvat
Al nek Hrvat ljubit zna
Zato i moja rožica
Mora bit Hrvatica
A kako se zapravo osjećaju naši gradišćanski Hrvati najbolje govori pjesma Doma iz koje izdvajamo temeljnu poruku:
Doma
Tamo me čekaju
Vratit ću se doma
Misli me tjeraju
S jatom ptica želim letjeti
Lijepu Našu opet vidjeti
Djedovi su prešli teški put
Da bi našli mir i sreću tu
Tuđa zemlja nas je hranila
Zahvalan sam, ipak krećem ja
Sad iz mora raznih naroda
Dižem sidro da isplovim ja
Gorska vilo, putem vodi me
Domovino stara evo me
Koprivama i Timei Horvat treba skinuti kapu i poželjeti im dobro zdravlje kako bi nastavili borbu protiv asimilacije, kao što su to u posljednjih pet stotina godina u Gradišću činili njihovi i naši pređi. Treba se podsjetiti – trećina stanovništva Hrvatske koja je pred 500-tinjak godina otišla u današnje Gradišće do danas sačuvala je svoj nacionalni i vjerski identitet.
Nenad Piskač