Pokojnica je izdahnula s lex Perkovićem, posljednji ispraćaj kasni dvije godine

Ispričavam se. Nisam stigao napisati tekst. Samo crtice. Moguće će i one dostajati u tjednu u kojemu nezaustavljivo breza i lipa ogoljuju, kao što su ovih dana skroz ogoljela i polja kukuruza. Poslije Svih Svetih u podrumu treba, ponavljam u sebi, napraviti prvi pretok, vrijeme mora biti vedro i hladno. Ako već niste, krajnje je vrijeme lučice zimskoga luka gurnuti pod zemlju, trebat će vam luk ako se nastavi s politikom luk i voda. Poslije pretoka – izbori. Nadam se da će se s njima razvedriti i naše turobne društvene okolnosti. I još samo ovo: Kultura je potpuno isparila iz stranačkih programa, pa samim time i iz predizborne kampanje. Zato imamo nekulturnu kampanju.

Crtica prva: Hot spot za srpsku farmaceutsku industriju

Umjesto kulture navalili Herbiko, Afrička šljiva, K2D3 i Tensilen. Farmaceutski proizvodi agresivno preplavili promičbeni program HRT-a i susjednih kratkovidnica. Što je zajedničko ovim preparatima? Država proizvodnje. Srbija. Hrvatska im je postala „hot spot“. Sabirnica. A sad ono prethodno, a neobično važno: Čovjek koji je prodao hrvatsku Plivu, ne zaboravimo, bio je čašćen i slavljen „menadžer godine“. Pokupio je masnu lovu i nestao sa scene. Srbi neometano osvajaju Hrvatsku afričkim šljivama, a Hrvati im u tome zdušno pomažu domaćim gluparijama. Srbi se, dakle, ne trebaju dovijati jadu, dovoljno im je pratiti hrvatske autogolove i slijediti njihov ritam...

Crtica druga: Pomesti, a ne gurnuti pod tepih

Milanović će za kratko vrijeme nestati sa scene. Svoj je posao odlično odradio u korist hrvatske štete. Kukurikavci od neizbježne izborne pušione pripremaju scenarij za „tijesni izborni rezultat“ pomoću kojega u postizborju namjeravaju ući u završnu fazu strategije „mi ili oni“ poznatu kao „lov u mutnom“. Tomu u prilog idu i najave iz DIP-a kako će se izborni rezultati saznati nešto kasnije negoli je dosad bilo uobičajeno. Učinkovito rješenje suprotivo strategiji „mi ili oni“ visoki je postotak izlaska na izbore, kako kukurikavcima poslije izbora na pamet ne bi pale i veće gluposti od onih zbog kojih su zasluženo zauzeli šesto mjesto najnesposobnih vlada na svijetu.

Svim silama djelomično uspijevaju skrenuti pozornost s glavnih problema države i nacije. Djelomično su uspjeli i „migracijsku krizu“ prepjevati u dio predizborne kampanje. No, kampanja sama po sebi može utjecati samo na neodlučne birače, a takvih je sve manje pred pitanjem treba li Milanovićevoj ekipi dati još jedan mandat ili ju zauvijek pomesti...

Crtica treća: Kad fašisti neometano marširaju

Koga i čega je slijednica SDSS uglavnom je poznato svim zainteresiranima, ali se olako zaboravlja. No, kad ta i takva stranka imputira nepostojeći fašizam, misleći pritom na predizbornu koreografiju HDSSB-a, onda ju treba podsjetiti da je SDSS stranka izrasla na idejnoj i praktičnoj podlozi velikosrpske agresije, na združenoj koreografiji kokarde i petokrake, na etničkom čišćenju okupiranih teritorija i masovnim grobnicama, na srpskim koncentracijskim logorima i na vukovarcidu. Danas je, zahvaljujući Sanaderu i njegovim klimavcima, evoluirala u nedodirljivi bunker s otvorima iz kojih vire verbalni mitraljesci, očekujući da će kad-tad Srbi u Hrvatskoj vratiti privilegije koje im je dao totalitarni komunistički režim. I postati gazde Hrvatima, koji su svi ustaše i fašisti, „oduvek i zauvek“. Recept iz prethodne crtice mogao bi pitanje s kime će SDSS poslije izbora koalirati, spremiti u političku šupu, kao potpuno nebitnu stvar...

Neumorni Antun Ivanković podsjeća: „U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK. Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), koja će sjedište imati u Vukovaru, a bit će uskoro registrirana u Zagrebu. Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok nazorni odbor ima 3 a statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske Vukovarske novine u broju od 15. svibnja 1997. Bravo Antune, pogodak u sridu...

Crtica četvrta: Najavio sam čarter letove, i evo ih

Hrvatska je „migrantsku krizu“ dosad rješavala u skladu s bratstvom i jedinstvom sa Srbijom. Gotovo ista politika. Primi i šalji dalje, što naš puk ispravno naziva ilegalno švercanje ljudi. Male trzavice na staroj (balkanskoj) osovini nastaju samo oko toga koliko primiti i poslati. Sad su Ostojić i beogradski mu kolega uskladili i to pitanje, problema više nema. Zajednički cvrkuću o tome da „žica“ nije rješenje, te da vojska nema što raditi na granicama. Prema najnovijem europlanu, međutim, 50.000 „izbjeglica“ prezimit će što u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Da će Hrvatska sjesti na ježa, bilo je jasno prvoga dana tzv. „migrantske krize“.

U postavljanju prema „migrantskoj krizi“ Milanovićeva Hrvatska i Vučićeva Srbija ponašaju se protueuropski, pri čemu su pokazale visoku stopu odanosti kreatorima „migrantske krize“, odnosno islamizacije Europe. Istina, tomu je pridonijela i šlampava politika Europske unije i osobito kancelarica Angela Merkel. Već sam u Brisanom prostoru napisao, osim one – da EU nije u stanju riješiti nikakvu krizu, kako bi kancelarici Merkel bilo najbolje uvesti čarter letove, ako joj je do rješenja migrantske krize na njezin način. I poslušala je! Od neki dan Njemačka civilnim i vojnim zrakoplovima prevozi „migrante“. Ali, iz Njemačke. Zrakoplove je rezervirala za deportaciju „lažnih izbjeglica“, koje su Vučić i Milanović politikom „šalji dalje“ švercali prema Njemačkoj...

Crtica peta: Ključ Brdovečki pamti i gore dane

Ključ Brdovečki pitomo je selo na Sutli, na samoj granici sa Slovenijom, a čini se sudeći po učestalosti pojavljivanja u medijima kao da je postalo glavnim gradom. Fini ljudi, kajkavski ikavci koje krasi zajedništvo. Redovito u njemu pobjeđuje HDZ. No, i bez te činjenice Ključ ima krvava iskustva i preduboku svijest o izbjeglicama. Tu je, naime, na kraju sela, preko puta kuće gospona Pave Kutarčića, neistražena masovna grobnica puna hrvatskih izbjeglica koje su bježale pred totalitarnim komunističkim režimom. Naglašavam, neistražena. Tu i tamo poneki seoski cucek gazdi donese pokoju kost. Ljudsku. Stvar je neizdrživa, međutim ništa se ne događa u smislu da se osvijetli sudbina hrvatskih izbjeglica koje su Titovi partizani ovdje brutalno, masovno, zatukli, zatrpali vapnom i zemljom, neke još žive. Otud i tv-suze bakica iz Ključa Brdovečkoga kad 2015. danonoćno dočekuju i ispraćaju izbjeglice. Kao djevojčice gledale su izbjeglice 1945., a nisu im smjele dati koricu kruha, deku, cipele, kišnu kabanicu, čašu vode ili jabuku. O masovnoj grobnici u Ključu sve zna lider oporbe T. Karamarko, pa se treba nadati da će se poslije izbora primiti posla...

Crtica šesta: Macelj 1945. bez Frontexa

Među knjige koje su obilježile ovu godinu spada i monografija Damira Borovčaka Macelj 1945. kojom je autor osvijetlio 70. obljetnicu komunističkih zločina. Knjiga vrvi podatcima objavljenim na hrvatskom, engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku. Osim podataka monografiju resi i odlična dokumentarna fotografija, kazalo imena, povijesni presjek...

Pitam se bi li išta pripomoglo izbjeglicama skončalima u Maclju 1945. (tek djelomično istraženom masovnom grobištu Titovih koljača) da je tada na granice došao nekakav ondašnji Frontex, kakav se ovih dana najavljuje na hrvatsko-srpskoj granici? Dolazak te euroslužbe zadužene za „vanjske granice“ Europske unije uopće mi se ne sviđa. Ali, to je plod rada Milanovićeve vlade. Sad će se buduća vlada zafrkavati još i s Frontexom od kojega, čini se, nikakve koristi...

Crtica sedma: Na Miroševcu uoči blagdana Svih svetih

Prije neopisivih gužvi kakve po grobljima vladaju za Sve Svete s majkom otiđoh na grob ocu. Miroševac je valjda tri puta veći negoli u doba kad sam iz donje Dubrave uz njega trčao na Pionirac, na nogomet. Spustio se skroz među kuće, proširio lijevo i desno. Mama jedva hoda uzbrdo. Možda bi bilo dobro napraviti nekoliko prilaza i ulaza, jer vidim i druga starčad diše na škrge pokušavajući svladati uspon. Prošle godine, žali se mama, netko je s groba odnio cvijeće. I svijeće. Sve tri: crvenu, bijelu i plavu. Valjda ove ne će.

Nema polja u kojemu nije pokopan netko koga poznajem. Moja prva učiteljica, vršnjak poginuo na Maslenici, prijatelji iz djetinjstva, rodbina, susjedi... Čini se da je groblje odlično mjesto za pronaći malo tišine i mira, pravo mjesto za egzistencijalnu gimnastiku - zapitati se odakle dolazim, zašto sam ovdje i kuda idem. Osobito kad se Svi Sveti, ni krivi - niti dužni, probude usred predizborne kampanje zakašnjele najmanje dvije godine. Toliko je, naime, prošlo od kad je lex Perkovićem izdahnula „ova vlada u ovoj zemlji“, samo joj nije imao tko prirediti posljednji ispraćaj.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.