Lenjinova taktika - korak naprijed, tri natrag

U protekle dvije godine Partija u Hrvatskoj svoju je politiku svela na tipičnu crno-bijelu tehniku. Na neobvezujuća i obvezujuća načela. Učinila je to tako transparentno da su njezina polazišta i načela jasna svim zainteresiranim stranama na europskom, starojugoslavenskom i unutarnjem planu. Točku na i Partija je stavila ove godine na Vidovdan. Lex Perkovićem. Na unutarnjem planu samo još budale i zadrte komunjare ne žele vidjeti i priznati što se uistinu i doista događa. Takvih je sve manje i u samom SDP-u.

Ciljevi na vanjskom i unutarnjem planu

Provodeći svoja neobvezujuća načela Partija je hrvatsku državu svela na razinu jugoslavenske, kako bi premijer kazao „bizantijske" pokrajine, koju velikosrpska retorika naziva „oblast". Partija je Hrvatsku udaljila od Europske unije, uvela je u stanovitu izolaciju i europsku karantenu. Tako se ne ponaša „regionalna lokomotiva". To je karakteristika zaostalog vagona. Partija je pokazala, među ostalim, kako u Savezu za Europu nikad nije bila iskrena. Temeljna je partijska proeuropska orijentacija bila – zajednički ulazak u EU sa Srbijom.

Provodeći svoja obvezujuća načela Partija nastoji promijeniti identitet hrvatskoga naroda i kulturalnom revolucijom stvoriti umjetni identitet po mjeri vlastite ideologije. Tako su, među ostalima, sada na red partijskih škara došli i obrtnici, prije njih seljaci, poduzetnici, kulturnjaci, zdravstveni djelatnici, roditelji, učenici...

Milanović je svojim godišnjim Izvješćem Hrvatskome saboru potvrdio da je o tome, kombinaciji Partiji obvezujućih i neobvezujućih ideoloških načela, i samo o tome u njegovu mandatu riječ.

Planirana osveta demokratskoj Hrvatskoj

Kombinirajući neobvezujuća i obvezujuća načela Partija se pronašla u rupi koju je iskopala kako bi u nju gurnula državu i naciju. Obvezujuća i neobvezujuća načela Partije plod su njezina povijesnog NeobvezujućeNeobvezujuće je poštivati Ustav kad više od 700.000 hrvatskih birača zatraži referendum. Neobvezujuća je osuda komunističkoga totalitarnog režima. Neobvezujuća je provjera brojčanog stanja Srba u Vukovaru. Neobvezujuće je poštivanje prava roditelja da odlučuju o odgoju osnovnoškolske djece. Neobvezujuća je i europska pravna stečevina...opredjeljenja držanja Hrvatske na jugoslavenskom lancu. Riječ je o planiranoj osveti državi i naciji koja je demokratski odbacila povijesno jugoslavensko opredjeljenje Partije.

Što je Partiji neobvezujuće? Neobvezujuće je poštivati Ustav kad više od 700.000 hrvatskih birača zatraži referendum. Neobvezujuća je osuda komunističkoga totalitarnog režima. Neobvezujuća je provjera brojčanog stanja Srba u Vukovaru. Neobvezujuće je poštivanje prava roditelja da odlučuju o odgoju osnovnoškolske djece. Neobvezujuća je i europska pravna stečevina. Neobvezujuće je poštivanje potpisanih standarda članice Europske unije. Neobvezujuće je i stvaranje uvjeta za rad i život.

Što je Partiji obvezujuće? Obvezujuće je izigravati volju hrvatskih birača. Obvezujuća je zaštita komunističkoga totalitarnog režima. Obvezujuće je nametanje ćiriličnog pisma tamo gdje se u ime ćirilice ubijalo hrvatskim Ustavom propisanu latinicu. Obvezujuće je nametanje odgoja školske djece prema pedofilskim i inim zastranjenjima.

Obvezujuće je staviti prioritet na starojugoslavensku „pravnu državu" u odnosu na europsko pravo i pravnu praksu. Obvezujuće je do zadnjega daha štititi zločine i zločince komunističkoga totalitarnog režima od europskih standarda. Obvezujuće je stvarati uvjete za siromašenje Hrvata i njihovo kontinuirano iseljavanje.

Jugoslavenski fundamentalizam proizvod je Partije

S tako postavljenim neobvezujućim i obvezujućim načelima Partija slijedi Lenjinovu logiku – korak naprijed, tri natrag. Milanovićeva vlada, međutim, nije učinila ni početni korak naprijed. Ona ide isključivo i ObvezujućeObvezujuće je izigravati volju hrvatskih birača. Obvezujuća je zaštita komunističkoga totalitarnog režima. Obvezujuće je nametanje ćiriličnog pisma tamo gdje se u ime ćirilice ubijalo hrvatskim Ustavom propisanu latinicu. Obvezujuće je nametanje odgoja školske djece prema pedofilskim i inim zastranjenjima. Obvezujuće je staviti prioritet na starojugoslavensku „pravnu državu" u odnosu na europsko pravo i pravnu praksu. Obvezujuće je do zadnjega daha štititi zločine i zločince komunističkoga totalitarnog režima od europskih standarda. Obvezujuće je stvarati uvjete za siromašenje Hrvata i njihovo kontinuirano iseljavanje.samo unatrag: Umjesto prema schengenu ide prema mekom graničnom režimu sa Srbijom; umjesto prema Zapadu kola vuče na Istok. Partija slijepo vjeruje svojem povijesnom promašaju – održanju Hrvatske u nekom obliku jugoslavenske zajednice.

Zato smo tu gdje jesmo i zato se ne možemo emancipirati, razviti i osoviti stabilnu i održivu državu u gospodarskom, socijalnom i političkom pogledu. Zato idemo u Europu, a sve smo bliže Beogradu. Zato smo i prezaduženi, a otud i ljubav prema ćirilici. Zato su nam uzeli i prošlost i sadašnjost i budućnost. Kako izgleda politika „korak naprijed, tri natrag"? Klasičan primjer: U turizmu uoči sezone smanjiti pdv s 25 na 10 posto, izgubiti zbog toga silne milijarde, a kad sezona završi podići pdv na 13 posto, čime je uz sve ostalo pala i Strategija razvitka turizma. I tako dalje.

Partija je stoga istodobno i protuhrvatska i protueuropska. Ona je protivna europskim civilizacijskim dosezima i volji hrvatskoga naroda. Jugoslavenski kontinuitet na načelima britanske vanjske politike „in tihs area" za nju je jedino sveto pismo. Jugoslavenski fundamentalizam treba joj nadomjestiti jugoslavenski državni diskontinuitet. Partija nije u stanju mentalno izaći iz Jugoslavije („regiona"), kao što Hrvatska nije u stanju dvadeset i tri godine izaći iz partijskog poimanja hrvatske države. Partija može i dalje mentalno ostati u Jugoslaviji, ali Hrvatska više ne može ostati u partijskoj državi, odnosno državi Partije.

Hrvatska je, kako su nas godinama uvjeravali, u EU trebala biti putokaz „regiji", misli se prvenstveno Srbiji, na putu u EU. Ona se, međutim, partijskom politikom prometnula u suštu suprotnost, zorno pokazujući što EU može očekivati od proširenja na Srbiju. Jer ako se Hrvatska u EU ponaša balkanski, kako li će se tek ponašati Srbija?

Oslobođenje od partijske agresije

Velikosrpski Beograd svoju šansu za restauraciju srpskog poretka u Hrvatskoj vidi u partijskoj orijentaciji i njezinoj politici kombiniranja neobvezujućih i obvezujućih načela. Europa sluti opasnost od partijske SvijestHrvati još nisu dosegnuli potrebnu kritičku svijest prema Partiji, budući da im partijski totalitarni aparat kroji javno mnijenje i upravlja višestranačjem i političkim procesima, a i oporba je velikim dijelom zaražena partijskim virusima. Oni se mogu demokraciji raspoloživim alatima emancipirati iz partijske države čak i u ovom trenutku kad je na najviši stupanj pripravnosti mobiliziran kompletan partijski politički, represivni i uhodarski aparat. Ali, samo uz pomoć Europe i dosljedno sprovodeći potpisano.Hrvatske zagovarajući stajalište kako je u članstvo EU primila demokratsku državu s vladavinom prava, a ne državu projugoslavenske Partije koja smatra da je Hrvatska „prevashodno deo regiona". Partija u Hrvatskoj s Beogradom ne gradi međudržavne odnose s polazišta članice EU i sa stajališta utemeljenoga na međunarodnom pravu i nacionalnim interesima, već na utopiji jugoslavenske državne zajednice koja će se kad-tad obnoviti u bilo kom obliku. Partijska utopija je suprotiva Ustavu Republike Hrvatske.

Hrvati još nisu dosegnuli potrebnu kritičku svijest prema Partiji, budući da im partijski totalitarni aparat kroji javno mnijenje i upravlja višestranačjem i političkim procesima, a i oporba je velikim dijelom zaražena partijskim virusima. Oni se mogu demokraciji raspoloživim alatima emancipirati iz partijske države čak i u ovom trenutku kad je na najviši stupanj pripravnosti mobiliziran kompletan partijski politički, represivni i uhodarski aparat. Ali, samo uz pomoć Europe i dosljedno sprovodeći potpisano.

Pritom, s obzirom na obvezujuća i neobvezujuće načela partijskoga jugoslavenskog fundamentalizma, nisu isključene i žrtve. U Vukovaru je taj scenarij pročitan i zaobiđen. Terorizam je, kako to pokazuje politička povijest Partije, snažan čimbenik njezine političke prakse i onda kad se Partija penjala na vlast i onda kad je u fazi provođenja partijske države. Kakvi su sve zločini počinjeni od Bleiburga do Đurekovića da bi Partija i Jugoslavija mogla živjeti!?

Unutarnje oslobođenje od partijske agresije, međutim, nema alternativu. Oslobođenje od željeznog zagrljaja Partije sigurno ne ide putem najnovijih „smjernica" Milanovićeve vlade džeparenja čak i po hrani za dojenčad. Niti s predloženim ustavnim promjenama kojima je jedini cilj relativizirati sustavne zločine partijskoga, komunističkoga, totalitarnoga režima.

Nenad Piskač