Detalji

Objavljeno: 27. svibnja 2010.

Nakon intenzivne šetnje spuštanje autobusom 156, u kojemu mi pozornost privuče dijalog što se razvio između postarije žene koja je sjela iza mene i mlađega muškarca koji je stajao iza mene. I, govori mladićev glas, je li se u Erdelju napokon poboljšala opskrba? Mrvicu stran naglasak, uzlazni lukovi u završecima riječi i rečenica upućuju na govor koji se priviknuo na zvuk nekog zapadnjačkog jezika pa već i ta uzlazna putanja daje njegovu govoru prizvuk prilične arogancije.(...) Naposljetku sam se pribrao i okrenuo na sjedalu kako bih neskriveno i temeljito promotrio sugovornike. Naglo su zašutjeli i više nisu ni pisnuli-a ja odonda razbijam glavu zašto? Zar mi je pogled tako strog? Gornji citat iz knjige Imre Kertesza Dnevnik s galije , Fraktura 2008. str.219.-220. potaknuo me na pomnije osluškivanje i bilježenje događaje iz autobusa koji me od mog doma dovodi do, ili odovodi od, srca Zagreba i hrvatske države. Autobusno stajalište na Kaptolu. Veći broj ljudi očekuje dolazak autobusa broj 106 koji vozi do Mirogoja i Krematorija. Rano je prijepodne.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 20. svibnja 2010.

Zašto više nema smjene straže, to je svaku nedjelju dalo pravu živost Markovu trgu, prenuo se iz snatrenja mlađi muškarac koji je pred neki dan svojom primjedbom o Vrdoljakovoj televizijskoj seriji u istom autobusu pokrenuo živahnu prepirku, čak bi se moglo reći narodnu skupštinu, referendum, izjašnjavanje, zauzimanje strana sveukupnih putnika. On i njegova mlada gospođa sjedili su u prvom redu opet opterećeni vrećicama i torbama, kao i deseci putnika koji su ispunili sjedeća i stajaća mjesta maloga autobusa. Čekali su polazak. Putnicima s lijeve strane otvarao se pogled na knjižaru Verbum, svećenički umirovljenički dom i još dalje krovove Gornjega grada na suprotnom brijegu. Sve je nadvisivao krov Hrvatskoga Sabora koji je po svemu potaknuo mladog muškarca kako bi tu misao, koja ga je očito mučila, glasno izrekao.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 14. svibnja 2010.

Od nedavna s autobusne stanice kod Kaptola prema elitnom dijelu Zagreba, Gornjem gradu, Jurjevskoj, Cmroku prometuje mali autobus s dvanaest sjedećih i dvadesetak stajaćih mjesta. Stanovnici ulica na obroncima Medvednice odahnuli su, pojavu tih malih autobusa, koji ih povezuju sa središtem grada, drže darom s neba iako je pravi razlog bio pokušaj zagrebačkog gradonačelnika da ih pridobije kako bi glasovali za njega na predsjedničkim izborima. Subota je, blizu je podne. Lijep, sunčani proljetni dan. Autobus je prepun građana pretrpanih torbama i vrećicama s kruhom, mesom, voćem i povrćem kupljenim na glavnoj zagrebačkoj tržnici. Putnici su stariji parovi, žene i muškarci, mlađi supružnici, nekoliko mladića i djevojaka. Po odjeći se vidi da se radi o dobrostojećim građanima koji žive u bogatijem dijelu metropole, odjeća mladih je sportska, poznatih marki, dok stariji nose bolja odijela, haljine i cipele. Kao da im je stalo da se vidi tko su i što su. Ima i nekoliko izuzetaka, muškaraca i žena, koji se odvajaju od visokog prosjeka, ali oni su samo zrcalo na kojem se odražava imutak većine putnika.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 12. svibnja 2010.

Povodom osamdesete godišnjice života i rada slikara, lutkara, stvaratelja crtanih filmova, kultne osobe hrvatske kulture Zlatka Boureka Zagrebačko kazalište lutaka@Bejahad producirali su lutkarsku predstavu „Jedini neuspjeh Adolfa H.“ (Endlösung) nastalu prema motivima kazališnog komada „Mein Kampf“ Georgea Taborija. Taborijev tekst, parodijsku parafrazu Hitlerove programatske knjige, koji je u cijelosti preveo Nikica Petrak, „za kazalište nakaza“ sažeo je i priredio Zlatko Bourek, on je također napravio skice za figure lutaka i njihovu izradu te je režirao predstavu. Iz obimnog Taborijevog kazališnog komada, prepunog crnog humora, ironije i sarkazma, Bourek je odabrao dio koji se bavi Hitlerovim prijamnim ispitom na Bečkoj Umjetničkoj akademiji i njegovim poznanstvom sa Židovom Herzlom, koji se ne slučajno zove kao osnivač Cionizma. Herzl mu ponudi i Adolf H. prihvaća da dijele ležaj u siromašnom prenoćištu na kojem će Adolf H. spavati noću, a Herzl danju (jer noću prodaje Biblije). Herzl savjetuje mladog, neurednog provincijalca kako da se građanski uljudi, nagovori ga na kupanje, šišanje i podrezivanje brkova i tako Adolf H. poprima svoj povijesno prepoznatljiv izgled. Pokušava ga naučiti i ljubavi, tjelesnoj i duhovnoj, podučava ga o smrti i ljubavi, erosu i thanatosu. (M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 28. travnja 2010.

Ponovno se javljam potaknut komentarima na moju kratku vijest o prešućivanju dva velikana hrvatske književnosti, Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Vidim da i kod dobronamjernih ljudi postoji neznanje o hrvatskoj kulturi ili pak predrasuda da je jedino politika ta koja će nas izvući iz duboke moralne i duhovne krize. Zašto već samo spominjanje Čaruge, izmišljenog, književnog lika u Kušanovoj komediji neke ljude odmah asocira na Jovu Stanisavljevića Čarugu i njegove zločine, a njegov mit kao poticaj četništvu u Slavoniji kad pisac ne oživljava takvog stvarnog Čarugu, on se podsmjehuje tom razbojniku i njegovom primjeru te mentalitetu i kulturi koji oko njega stvara junački mit. Kako se već desecima godina urušava hrvatsko obrazovanje, tiskani mediji smanjuje prostor kulturnih rubrika i postoji ozbiljan nedostatak zanimanja, pa i neznanje, javnosti za kulturu, književnost, kazalište, pokušat ću dodati još nekoliko činjenica o Kušanovom „Čarugi" kako bih usmjerio pažnju na umjetničku razinu tog književnog djela.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 22. travnja 2010.

Pod lavinom podataka i događaja, koje svakodnevno proizvodi politika, ostale su pokopane vijesti o stvaralaštvu dva hrvatska velikana duha i pisane riječi, klasika hrvatske književnosti, akademika Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Novaku je ovih dana u „Matici Hrvatskoj" promoviran prvi dio „Sabranih djela", dok je Kušanu u HNK izvedena njegova danas najprovokantnija komedija „Čaruga". Oba događaja, u usporedbi s prolaznim književnim uradcima i kojekavim političkim pamfletima i promocijama neistina i konstrukcija, kojima prisustvuju najviši politički i ini uglednici, dobila su u hrvatskoj javnosti slab ili nikakav odjek. Ništa nije vrjednije i važnije od promocije i poznavanja djela dva velikana hrvatske književnosti, čija je književna vrijednost neosporna, i razlog za zanemarivanje leži u njihovoj opredijeljenosti za hrvatski jezik i kulturu, u umjetničkoj i građanskoj hrabrosti, ali ponajviše u njihovoj nedvosmislenoj podršci projektu slobodne i neovisne hrvatske države. Oba velika pisca hrvatski su domoljubi i rodoljubi koji su to mnogo puta jasno izrekli na dojmljiv umjetnički način, izravno i u svojim književnim djelima.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2010.

22. ožujka 2010. na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća predstavljena je studija dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9., broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Zainteresirani tiskano izdanje mogu nabaviti po cijeni od 50 kuna na adresi Teslina 10 u Zagrebu, u prostorijama HIP-a (+385-1-483-87-66). Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije. Iz spomenute studije u nastavku donosimo vrlo zanimljiv dio pod nazivom "Kako sam došao u posjed izjava danih pod prisegom (affidavit) poručnika kraljevskog topništva Bernarda O'SuIlivana?"(hkv)

Detalji

Objavljeno: 21. ožujka 2010.

Kao svojevrsnu najavu današnje (ponedjeljak, 19 sati) tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća donosimo uvod u studiju dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9. broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata, kada su komunisti ubili stotine tisuća naših sunarodnjaka samo zato što bi im jednog dana mogli predstavljati političku prijetnju. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije.(hkv)