Iako se država Hrvatska u svojih osamnaest punih ljeta od proglašenja samostalnosti do današnjih dana već itekako trebala približiti nekakvim zadovoljavajućim standardima demokracije i pravne države, iz dana u dan na žalost svjedoci smo kako tome još uvijek nije tako. Hrvati su se u Domovinskom ratu uspjeli izboriti za svoju državu, ali su skupine koje su desetljećima držale Hrvatsku u tamnici zadržale moć i danas se uspješno predstavljaju kao demokrati i borci za dobrobit Hrvatske. Tako u Lijepoj Našoj danas u političkom smislu vlada najobičniji bućkuriš. Takozvana trodioba vlasti egzistira samo formalno na papiru, dolazi do nerazumnog miješanja političkih stranaka, nelogičnih «transfera», stječe se dojam da su se pobrkale kruške i jabuke, a jedino pravilo je da pravila nema i da je apsolutno sve moguće.
Može sve i ne može ništa
Najbolji primjer institucionalnog kaosa u kojem Hrvatska danas bolje rečeno pluta nego plovi daje i sama slika stanja u kojem se nalaze takozvane nevladine udruge. U zapadnoeuropskim demokratskim zemljama civilne udruge ili barem neke od njih svojim djelovanjem zastupaju interese određenih skupina, utječu na donošenje političkih i drugih sudbonosnih odluka, sudjeluju u izgradnji mira i tolerancije. Iako se i među njima vjerojatno može naići na sve i svašta, zajednička im je određena razina i pravila igre koja se moraju poštivati.
Zbog mnoštva problema, a posebice nedostatka nezavisnih ozbiljnih medija nevladine udruge u Hrvatskoj čine upravo suprotno. S jedne strane javno ističu ciljeve vezane uz opće interese dok s druge strane možda i ponajviše rade na materijalnom i društvenom probitku svojih članova. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se današnje udarne hrvatske nevladine udruge u financijskom smislu sve više približavaju upravo Vladi, postaju dodatno nesamostalne i ovisne, drugim riječima postaju potpuno politične i gube do kraja svoj primarni smisao.
HHO ponovno u «akciji»
Pogledajmo samo primjer HHO-a, udruge koja se bavi ili bi se trebala baviti zaštitom i promicanjem ljudskih prava, a već je nebrojeno puta dokazala da se bavi ponajprije promicanjem vlastitih interesa i jedne posebne politike. Odnosno, ta se udruga svojim potezima i postupcima u bližoj i daljoj prošlosti uspjela izblamirati već nebrojeno mnogo puta da to više nije jednostavno ni pratiti. Podsjećamo, posljednji incident u nizu bio je službeno rečeno nenamjensko raspolaganje novcem poreznih obveznika dr. Ive Banca, predsjednika udruge. Drugim riječima, Banac je sam sebi «iznajmljivao» stambeni prostor. Ta afera nikad nije sankcionirana, sve je ostalo na Bančevom komentaru kako «čaša uvijek može izgledati na pola puna ili prazna»(?!), a državno se odvjetništvo čitavim slučajem nikada nije udostojilo i ovlaš pozabaviti.
Da nije otužno bilo bi smiješno
I ništa tu ne bi bilo posebno čudno, jer na takve smo afere u hrvatskom društvu već odavno navikli, da isti taj državni odvjetnik ovih dana upravo od HHO-a nije proglašen dobitnikom nagrade «Miko Tripalo» za promicanje ljudskih prava. Da nije otužno, bilo bi smiješno. Riječ je o nesumnjivom paradoksu i točki na i potpune nezrelosti demokracije u državi u kojoj živimo. HHO je zbog toga ostao bez don Ivana Grubišića i Vladimira Gredelja koji su na svoje funkcije u udruzi dali ostavke. A ostavke su dane vjerojatno prvenstveno iz razloga što je sada nakon dodjele nagrade svakom i najnaivnijem jasno da se ni Bajić, a ni HHO ne bave svojim poslom, već provode određenu politiku, odnosno, nalaze se na istoj političkoj liniji.
Stoga ne samo da nije jasno gdje je moralna opravdanost za nagrađivanje Bajića, nego i po kojoj osnovi nakon brojnih kompromitiranja HHO još uvijek živi na državnim jaslama, odnosno leđima poreznih obveznika. A da se te i takve organizacije, i nakon što su po ne znam koji put demonstrirale svoje pravo lice, konačno prestanu skrivati iza maske velikih dušobrižnika i moralnih vertikala i nazovu svojim pravim imenom – Organizacija za uhljebljenje i samopromicanje bezidejnih i otuđenih političkih egzibicionista, bilo bi zanimljivo vidjeti po kojoj bi osnovi dobivale državni novac i kome bi i s kojim to argumentima tada mogli držati moralne i političke prodike.
M.M.B.
{mxc}