Možda i jest, no činjenica je da je oružje ipak kupljeno i da je Hrvatska pomoću njega pobijedila u ratu, a ako je nepravilnosti bilo, bilo je i vremena već sto puta ih istražiti. To što to nije učinjeno možda i najbolje govori o sposobnosti i učinkovitosti vladajućih struktura, i s čime se one zapravo bave. Zapravo, te strukture cijelo vrijeme uporno o problemima govore kao da je na vlasti netko drugi, a ne one same. Obrnuto je, naravno, kada treba hvaliti same sebe. Onda strukture odmah prepoznaju sebe na vlasti i tamo gdje nisu.

Ovih dana, tako, strukture su se i njihovi mediji raspričali o «snažnom» uzletu hrvatske diplomacije. Kako kaže "nadahnuto" Neven Jurica, hrvatski veleposlanik pri UN-u, «Hrvatska je predsjedanjem Vijećem sigurnosti UN-a napravila impresivan put na kojem će imati šansu pozicionirati se na međunarodnom planu».

Hrvati u borbi protiv somalskih gusara

Zaboravite dakle na pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, Hrvatska je danas tu i ona će riješiti nakupljene svjetske probleme. No, kako će primjerice poletna hrvatska diplomacija riješiti pitanje somalskih gusara, kad ne može počistiti ništa ni u vlastitom dvorištu kao što je recimo bio ZERP ostaje visjeti u zraku. Zato je upravo smiješno i jadno to zavaravanje kojim politička elita u Hrvatskoj muči svekoliko pučanstvo. Imali itko imalo priseban koji bi uopće mogao povjerovati da će ova puka i najobičnija formalnost predsjedanja Hrvatske Vijećem sigurnosti pozicionirati nas na međunarodnom planu bilo gdje drugdje nego gdje smo sada?

Kome još trebaju državne tajne?

A sve dok hrvatskim medijskim, ali i akademskim prostorom budu harali ljudi poput primjerice Vlatka Cvrtile, dekana Fakulteta političkih znanosti, koji na apsolutno nelogičan i politički bolestan način rezonira o stvarima od posebne važnosti za Hrvatsku, primjerice suradnji s Haaškim sudom, teško je očekivati da će stvari krenuti nabolje. Cvrtila je u ponedjeljak navečer u emisiji Otvoreno izjavio kako bi najbolje bilo da državni dokumenti koji se odnose na haaška suđenja budu smješteni izvan regije, ali ne daleko.

Ovakvu izjavu suvišno je uopće komentirati, no čovjek se zapita kako ćemo naprijed kad je hrvatska akademska mladost prisiljena upijati ovakve bisere od svojih istaknutih profesora? Odnosno, hrvatska javnost od svojih političkih «elita». Koje nikako da odluče jesmo li mi to svi zajedno u banani ili nas očekuje «impresivan» uzlet u nebeske međunarodno-političke visine. Svaki dan neka druga farsa i apsurd, ali svakodnevica na žalost ostaje ista, tmurna i zabrinjavajuća.

M.M.B.

{mxc}