Jer, ocijenio je, "Vlada, izuzevši rad Povjerenstva za praćenje cijena, ne radi gotovo ništa na obuzdavanju inflacije". I dok se njih dvojica već uobičajeno igraju mačke i miša hrvatski je standard sve slabiji i gospodarstvo u sve gorem stanju. Sve to nije ništa neobično ako se u obzir uzme kako uvoz konstantno raste naspram izvoza i kako je konkurentnost Hrvatske na svjetskom tržištu sve slabija. Jedino što hrvatski čarobnjaci iz Oza još uvijek na svojim konferencijama za medije nisu uspjeli izjaviti – jesu rješenja za navedene probleme. To je tema kojoj uvijek nekako eskiviraju, ako nikako drugačije, izmisli se neki novi skandal i eto ti bar nekoliko dana kupljenog mira, gdje nitko ne će pitati zašto je primjerice, samo u prvoj polovini ove godine u Hrvatsku uvezeno poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 1,3 milijarde američkih dolara, dok je istodobno izvoz tih proizvoda bio više nego upola manji i iznosio je 629 milijuna dolara.
Naime, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku vrijednosno je najveći uvoz raznih proizvoda za hranu u iznosu od 107 milijuna dolara, a slijede voće i agrumi sa 105 milijuna dolara, što je vrijednost uvoza 92.000 tona voća i agruma. Dakle, laički gledano na primjeru voća i povrća, osnovni problem nalazi se upravo u premaloj količini domaće proizvodnje uz istodobni pretjerani uvoz. S druge strane, glavna izvozna odredišta Hrvatske su Bosna i Hercegovina, Slovenija i Srbija, dakle od izvoza na zapad nema niti "z". A da bi se pozicionirala u europski krug, Hrvatskoj je potreban oslonac na vlastite snage i vlastiti razvojni potencijal. Stručnjaci se slažu kako je raspoloživi kapital potrebno usmjeriti u proizvodne investicije, a s obzirom da je uvoz hrane, odnosno voća i povrća ono što najviše zabrinjava, važno je ulagati u prehrambenu industriju. Život na dug i trošenje novca dobivenog prodajom imovine nije pravi put na kojem treba zasnivati razvoj, što bi trebalo biti očigledno svakome.
Što se prehrambene industrije tiče tu dolazimo do još jednog problema. Kako u Hrvatskoj ne samo da postoji, već uspješno egzistira i posluje velik broj ponajprije stranih trgovačkih lanaca (čija se skladišta također nalaze u inozemstvu) postavlja se pitanje kako je u tim uvjetima uopće moguće zaustaviti porast uvoza stranih namirnica. U takvim uvjetima posebice je teško proizvoditi i konkurirati cijenom - na što se upozoravalo i prije nego što je sva sila stranih lanaca dobila dozvole, pa čak i državne olakšice, za poslovanje u Hrvatskoj. Sličnih primjera i analogija na žalost postoji još puno.
Dakle, problem je ozbiljan i svakim danom sve teži, zbog čega je potrebno pronaći hitno i efikasno rješenje. Rješenje od kojega se, ako se poslušaju priče i vidi kako funkcionira političarski «trust mozgova» u Hrvata – ubrzano udaljavamo. A, što se i može očekivati, reći će neki, od onih koji jednostavno ne znaju što znači proizvesti jer sami u životu nisu ništa smislenoga napravili.
M.M.B.
{mxc}