Balkanski mentalitet "europske" Slovenije

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) odbacilo je u utorak tvrdnje slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela da je "Republika Hrvatska posljednjih mjeseci praktički prekinula diplomatske odnose sa Slovenijom", priopćeno je iz MVPEI-a. "Takva izjava ne doprinosi jačanju prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa dviju zemalja i stvaranju pozitivnog ozračja za rješavanje postojećih otvorenih pitanja", ocjenjuju u Ministarstvu. Rupel je na sjednici Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta (EP) u kontekstu rasprave o hrvatskom Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu (ZERP) izjavio da je Hrvatska posljednjih mjeseci praktički prekinula diplomatske odnose sa Slovenijom i da već pet, šest mjeseci nema kontakata na razini ministara vanjskih poslova, dodajući da to ne pomaže rješavanju problema.

Na Zrinjevcu najavljuju da je, za razliku od takvog pristupa, Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja u europskom duhu kroz dijalog i suradnju. "Bez obzira na osebujan način komunikacije slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, Hrvatska ponovno ističe spremnost za nastavkom dijaloga na svim razinama pa tako i na razini ministara vanjskih poslova", stoji u priopćenju. Šef slovenske diplomacije predstavio je članovima Odbora prioritete slovenskog predsjedništva, a prije toga održana je rasprava o Hrvatskoj na kojoj je izvjestitelj EP-a Hannes Swoboda predstavio svoj nacrt izvješća o napretku Hrvatske u pristupnim pregovorima s Europskom unijom.

Cijelu prošlu godinu gledali smo i slušali nadmene Slovence kako se pripremaju za predsjedanje Europskom unijom i daju pompozne izjave i najave. Kad ono, 29 dana nakon dobivanja predsjedanja EU, stvoriše velike probleme kako EU tako i najvećoj svjetskoj sili SAD. Naime, slovenska diplomacija, u trenutcima kada se nije bavila pumpanjem skandala oko ZERP-a, pustila je u medije sadržaj ozbiljnih i tajnih razgovora sa SAD-om, u kojima je sudjelovala kao predstavnik EU-a. Ovakvi postupci doveli su do toga da se cijeli svijet sada smije, a europske zemlje zabrinuto razmišljaju kako za ovih pet mjeseci prebroditi političko nedonošče na njihovom čelu. Nesposobni susjedi tako su na najjasniji način sami razotkrili svoj «balkanski» pristup politici (a to je inače pridjev kojim redovito vole častiti hrvatsku stranu). Dodamo li tome soliranje oko guranja Srbije prema EU, dok sami Srbi ne žele tamo nego se priklanjaju trenutno zbog Kosova Rusiji - i u manje od mjesec dana slovenska diplomacija nanizala je rijetko viđen niz promašaja. Tako i slovenski motivi u pristupu prema Hrvatskoj postaju svima jasniji.

No, ne bi se trebalo čekati da sve naše muke sa ZERP-om riješe sami Slovenci svojom nesposobnošću. Naime, ovo što slovenska strana izvodi je presedan u međunarodnom pravu i Hrvatska bi trebala krenuti u jasnu i odlučnu diplomatsku akciju. Zašto ne potegnuti pitanje slovenskih ucjena, i optužiti Sloveniju za kršenje brojnih dogovora i, na kraju krajeva, međunarodnih propisa. Slovenski ministar vanjskih poslova Rupel rekao je da hrvatska strana proglašenjem ZERP-a prejudiciramo granicu... Koju? Sjeverna granica ZERP-a dolazi po visini do polovice Istre, dakle daleko je od početka Savudrijske vale (Piranskog zaljeva), a da o razgraničenju u sredini Savudrijske vale i ne govorimo. S druge strane, Slovenija je proglašenjem svoga pojasa (kojeg nema) itekako prejudicirala granicu. Naime, taj samoproglašen slovenski pojas u potpunosti zadire u hrvatski dio mora.

Dakle, prvi "potpuni promašaj" naše diplomacije je u tome što nije na sva zvona skočila kad je pojas proglasila Slovenija na koji nema pravo. Da je Hrvatska podnijela primjerice tužbu Međunarodnom sudu za pravo mora Slovenija bi morala objasniti što to radi i kakve daljnje političke probleme izaziva. Na žalost, sadašnjim stavom kao nekakvoga polukrivca koji pokušava izgladiti stvari naknadnim razgovorima i dogovorima, na koje se usput budi rečeno nitko ni ne odaziva, ne će se mnogo postići. Zapravo, ovakvim pristupom samo se ostavlja dojam da Hrvatska i jest učinila barem dio od onoga što slovenska strana tvrdi. A slični rezultati hrvatske politike vide se svugdje. Primjerice, ako povučemo paralelu, nije li Hrvatska već sada barem jednako, ako ne i više kriva od Srbije za kršenje ratnoga prava i običaja tijekom Domovinskog rata.

Dok ne promijenimo stav, najprije prema sebi, i ne počnemo svoju državu i narod stavljati na prvo mjesto, a ostale zemlje tretirati s punim poštovanjem, ali bez popuštanja na štetu nacionalnih interesa (obrnuto je u posljednjih nekoliko godina bila redovita praksa) – nekakav veliki, pozitivni zaokret ne možemo očekivati. Određena dosljednost koju hrvatska politika ti i tamo pokazala u smislu očuvanja ZERP-a izazvala je pritiske koji su bili zapravo znak iznenađenja zbog stava kojeg u Europi od nas nitko nije očekivao. Naime, Europa je navikla da Hrvatska popušta u apsolutno svemu, čak i prije no što se to od nas i zatraži. Zato bi mogućnost odustajanja od ZERP-a u situaciji kada nam i slovenska strana neočekivano pomaže, značilo usmjerenje u nepopravljivu silaznu putanju te pad na još niže vanjskopolitičke grane od onih na kojima smo sjedili prije aktualizacije ovoga spornog pitanja (ako je to moguće). Nadajmo se da taj film ne ćemo morati gledati, jer smo slične vidjeli već toliko previše puta.

M.M.B.

{mxc}