Nikome ne odgovara jaka Hrvatska

Trenutačno stanje pregovora Hrvatske s Europskom unijom nije zadovoljavajuće i ne odražava stvarna postignuća Hrvatske, ustvrdio je u četvrtak u Zagrebu glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak. "Pregovori o pristupanju Europskoj uniji izgubili su na dinamici i mi nismo zadovoljni trenutačnom situacijom u pregovorima zbog toga što ona, gledano statistički, brojevima poglavlja koja smo otvorili i zatvorili i mjerilima koja smo formalno ispunili, ne odražava sav posao, trud i postignuća koja je Hrvatska do sada ostvarila", rekao je Drobnjak u izjavi za novinare. "Mi smo zadovoljni onim što je ostvareno do sada, ali nismo zadovoljni kako se stvari ovoga trenutka razvijaju", rekao je, komentirajući nedavnu izjavu izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannesa Swobode da je završetak pregovora s Hrvatskom do 2009. i njezin ulazak u EU 2011. sve nerealniji.

Hrvatska je do sada otvorila 16 od ukupno 33 poglavlja o kojima pregovora s Europskom unijom, od kojih su tek dva privremeno zatvorena (Obrazovanje i kultura i Znanost i istraživanje). "Uz drukčije okolnosti, za koje mi sebe ne smatramo krivima, mogli smo imati otvoreno još pet poglavlja, možda i šest", rekao je Drobnjak. Hrvatska je, objasnio je, do sada izradila pregovaračke pozicije za ukupno 21 poglavlje. Pregovaračke pozicije za tri poglavlja predane su još u lipnju prošle godine, no još se čeka njihovo otvaranje. Izrađene su također još dvije pregovaračke pozicije, ali još nije stigao poziv Europske unije za njihovu predaju iako je Europska komisija predložila da se u tim poglavljima ne postavljaju mjerila za otvaranje. Kada je riječ o mjerilima za otvaranje pregovora, Hrvatska je u četiri poglavlja ispunila postavljena mjerila i sada čeka da EU to verificira.

"Hrvatska je do sada u pregovorima napravila više nego što statistika pregovora i brojke pokazuju. To je razlog za nezadovoljstvo", rekao je. "Mislimo da apsolutno postoji prostor za bolju i veću dinamiku." Drobnjak ističe da odgovornost za sadašnju situaciju ne treba tražiti samo na hrvatskoj strani. Napominje da u prosudbi procesa pregovora u obzir treba uzeti njegovu težinu, koja je puno veća nego u prethodnom krugu proširenja EU-a, podsjećajući da su u pregovore uvedeni novi instrumenti (mjerila) koji pružaju priliku za brže napredovanje, ali i drugoj strani omogućuju usporavanje procesa. "Europska komisija nije ta koja ovoga trenutka usporava pregovore. U nekoliko poglavlja izrazito sporo se postupa u Radnoj skupini za proširenje, a inicijativa za usporavanje ponajprije dolazi od pojedinih zemalja članica", rekao je, navodeći kao primjer poglavlje o ribarstvu čije je otvaranje Europska komisija predložila još potkraj 2006., no to se nije dogodilo zbog protivljenja Slovenije.

"Proces se našao u fazi kada će trebati dodatni napori, i diplomatski, a ne samo pregovarački", rekao je. Drobnjak je priznao da pitanje ZERP-a negativno utječe na pregovarački proces, no vjeruje da će taj problem biti riješen. "Uvjeren sam da se pitanje ZERP-a može riješiti dogovorom u europskom duhu", rekao je. Odbacio je također tvrdnje da nedavno dobivena mjerila za otvaranje poglavlja Pravosuđe i temeljna prava znače odgodu pregovora u tom poglavlju. "Ne može se govoriti o zaustavljanju ili odgađanju pregovora. Proces se nastavlja i trebamo biti optimisti", rekao je, ističući kako se pregovori usporavaju samo u nekim poglavljima, dok se u drugima proces uredno odvija, a u mnogima se može očekivati i nagli proboj.

Problemi koji su djelomično prije, a djelomično nakon izbora u obliku europskih pritisaka snašli premijera Sanadera i njegovu staro-novu Vladu, najbolji su pokazatelj trenutnoga raspoloženja dijela međunarodne zajednice spram Hrvatske. Najjasnije se to vidi iz svakodnevnih pritisaka u smislu obustave primjene ZERP-a. Nije potrebna velika mudrost da bi se zaključilo da većinu zemalja EU-je taj isti ZERP uopće i ne zanima. Jedine države kojih se njegova primjena realno izravno dotiče jesu Slovenija i Italija. No voda u ovom trenu svakako ide upravo na njihov mlin, ali iz najvjerojatnije posve drugih razloga. Ono što se u posljednjih nekoliko godina uporno, gotovo šablonski ponavlja jest jedna te ista priča, s unaprijed poznatim završetkom.

Tako  svakoga puta kad Hrvatska dođe u situaciju da se malo «ojuši» i krene naprijed, odnosno «dobije krila», iz Europe odmah stižu reakcije i mjere kojima se ta ista krila vrlo sustavno i ekspeditivno podrezuju.  Stječe se pritom dojam da se hrvatski razvoj usporava i iz razloga da se primjerice susjednoj Srbiji (koja ima znatno veću međunarodnu podršku) omogući da nas u tom smislu dostigne ili se bar približi. Takav način razmišljanja ovih je dana izrazio i slovenski političar Jelinčič koji je izrazio želju da te dvije države u EU uđu u isti čas, što veoma dobro pokazuje koliko nas Europa još uvijek želi strpati u isti koš. Na taj se način, upornim bacanjem klipova pod noge, kontinuirano onemogućuje bilo kakav napredak i jačanje ove države na vanjskopolitičkom, a vezano uz to i na svim drugim poljima.

Iz toga razloga, jedini zaključak koji se sa sigurnošću može izvući jest da uvjetno rečeno «jaka» Hrvatska ne odgovara baš nikome. A sudeći po ponašanju određenoga dijela političke elite u Lijepoj Našoj koja zbog svojih unutarnjih političkih ambicija uporno žrtvuje one državne, svjetski su moćnici i unutar države naišli na plodno tlo za ostvarivanje svojih namjera. Po svemu sudeći, premijera Sanadera i njegove suradnike u iduće četiri godine čeka trnovit put, na kojem će se pokušati izboriti da Hrvatska u tom razdoblju maksimalno prosperira na vanjskopolitičkom polju, no sudeći po nepovoljnom vjetru koji ovih dana puše iz Europe, ali i po raznim oblicima «suradnje» koju dobiva unutar države, čini se da će postizanje toga cilja još neko vrijeme biti pravi Sizifov posao.

M.M.B.

{mxc}