Svi Titovi magarci
Neki dan jedan od autora na ovom Portalu ponudio je u svom tekstu zgodan naslov za današnji osvrt na stanje u Predsjednikovom uredu. Naime, već se danima priča kako se pojedini Mesićevi savjetnici ne daju iz svojih soba na Pantovčaku, kao da su Bogom dani. Svidjelo im se u bivšoj vili njihovog velikoga uzora druga Tita, i valjda misle da im je kao njegovim najvjernijim sljedbenicima po prirodi stvari biti tamo gdje je on odsjedao kad bi bio u Zagrebu. Novi savjetnici koji su došli se po ovome ne razlikuju od starih, pa vesela družina vjerojatno osim standardnih zavisti i taština, dijeli sada i kvadrate prostora nekada namijenjene najvećem sinu naroda i narodnosti Josipu Brozu i njegovoj sviti. Nama ne smeta - neka se društvo nagurava i to manje radi - bolje da su u zatvorenom prostoru nego negdje vani na slobodi, čineći tko zna što. Štoviše, isto nam je žao što ih je Drago Pilsel morao napustiti, on je bio odista šlag na torti.
Priču o savjetnicima koji se ne daju van i ustrojavanju kojekakvih savjeta ne bi li oni dobili nekakvu novu zamjensku funkciju u predsjednikovom Uredu provalio je na koncu prošli četvrtak EPH-ov Jutarnji list. Iz Ureda su navode sutradan nevješto demantirali, ali zanimljivo, isti taj petak se iz Ureda također reagiralo neobično oštro na medijske napise o predsjednikovom osiguranju. Podsjećamo na zbivanja nakon izbora, upravo je osiguranje predsjednika bila tema oko koje su se lomila koplja i prije nego što je Josipović stupio na dužnost. Oko toga tko će brinuti 24 sata na dan za novog predsjednika bila se digla povelika buka po medijima, ali je sve završilo jednim prijateljskim razgovorom u vili Weiss, kada je Ivo Josipović pristao na Mesićevo osiguranje.
Krajem prošlog tjedna vratili smo se korak u nazad i čuli iz Ureda kako su "brojno stanje osiguranja, broj i vrsta vozila, oprema kojom raspolažu i drugi detalji mogli doći do novinara samo curenjem informacija". Iz te tvrdnje je onda zaključeno i poručeno iz predsjednikova Ureda kako to (curenje informacija) dokazuje iznimno nizak stupanj profesionalnosti u dijelovima sustava, te opravdava predsjednika Josipovića da sudjeluje u izboru osiguranja. Složit će se vjerojatno svi, malo je neobično to da se predsjednik mora s onima koji mu brinu o osiguranju dopisivati preko novina. Zato to ukazuje na jedno specifično stanje i odnos snaga u Uredu i oko Ureda.
No, što mi tu možemo, očigledno je biti predsjednikom Republike nešto ipak teže i složenije nego, recimo, osnovati ZAMP. Naime, Ivo Josipović je, koliko je javnosti poznato, bio jedan od pisaca "Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima" i osnivač ove udruge koja godišnje prikupi, raspodjeli i potroši 100 milijuna kuna na ime očuvanja autorskih prava glazbene industrije. Dakle, spojivši ljubav prema pravu i ljubav prema glazbi Ivo Josipović stvorio je prije više godina zlatnu koku, s kojom bi da smo glazbenici htjeli sigurno biti u dobrim odnosima - pogotovo ako imamo problema s popularnošću pa nam je naklonjenost ZAMP-a jedini izvor prihoda.
A što je Josipovića tjeralo u politiku nakon osnivanja ovako krasne udruge kao što je ZAMP vjerojatno nikada ne ćemo doznati, kao što ne ćemo znati ima li ZAMP ili, možda, afera Zlatica ikakve veze s trenutnim problemima s osiguranjem u Predsjednikovom uredu. Kakve veze te stvari mogu imati? Ne znamo točno, ali da problemi postoje ne tvrdimo mi, već predsjednik u medijima preko predstavnika svoga Ureda. Da smo mi kojim slučajem predsjednik problem bi riješili već odavno sami, kao što bi se već odavno znalo tko su naši savjetnici, a tko su bivši savjetnici bivšega predsjednika. Ovako se pitamo tko je u Hrvatskoj zapravo predsjednik i tko kome za to odgovara.