Isprazna ambicija bez pokrića
U slučaju Andrije Hebranga smo svojedobno pogriješili u razmišljanjima da postoji konceptualna razlika između njega i Ive Sanadera. Sada smo se na izborima imali prilike uvjeriti da ne postoji. I Hebrang kao Sanader u političkoj hijerarhiji se prema gore ponaša podanički, a prema dolje bahato i nadmoćno.
Posebno upečatljiva u tom smislu nam je tijekom kampanje bila priča "o dvije šefice" s kojom je Hebrang povlađivao Jadranki Kosor na predizbornom skupu u Gospiću. O tom skupu su mediji kao rijetko posjećenom HDZ-ovom skupu opširno izvijestili, a sam kandidat je pred cijelom hrvatskom javnošću ostavio dojam kao da se natječe za neku nižerazrednu funkciju u HDZ-u, a ne za trećega predsjednika samostalne i suverene Republike Hrvatske. A ako netko čak ni u predsjedničkoj kampanji nije u stanju sačuvati osobni integritet, kako se može vjerovati da će to biti u stanju učini s nacionalnim jednom kada postane predsjednikom.
I Hebrang kao i Sanader prema državotvornim i hrvatski mislećim elementima iskazuje posebnu nervozu i neprijateljstvo. Možda nije ključno, ali je ipak znakovito to što smo čuli da s njegove strane nije bilo odgovora na telefonske pozive kandidata s kojima je dijelio isto izborno tijelo. Ali zato u raznim lutanjima u izjavama o krivcima za izborni neuspjeh nije bilo ni riječi samokritike ili prigovora matičnoj stranci i njezinom vrhu što su kriminalno odradili svoj posao. Naime, nije tajna, jer je na tome uostalom tijekom kampanje Jutarnji list više puta vrlo uspješno poentirao, kako Andrija Hebrang nije imao imalo ozbiljniju logistiku dok se natjecao za predsjednika.
Jeste li posjetili internetske stranice kampanje www.hebrang.com? Niste? Trebali bi. Dočekat će vas nekakva nabacana ulazna stranica iz koje nije baš jasno gdje ste zapravo došli, a nešto skromnog materijala vezanog uz predsjedničke izbore naći ćete tek kada kliknete na poveznicu "vijesti". Ostale poveznice vode vas na stranice HDZ-a, Hrvatski sabor, Vladu RH, Mladež HDZ-a… savršena politička korektnost prema stranci za nekakvu osobnu stranicu člana HDZ-a. Međutim, na predsjedničkim izborima ljudi u prvom redu glasuju za pojedinca i dojam koji on ostavlja - a ne za stranku. Čak su i stranice kampanje Ive Josipovića, kojeg su njegovi vlastiti nazvali kuhanom nogom ili mu napisali da ima karizmu smrznute lignje, bile prvenstveno vezane i iskorištene za njegovu osobnu promociju, pa tek onda za promociju SDP-a kao matične stranke.
Da je oko sebe okupio barem dio državotvorne Hrvatske Andrija Hebrang bio bi favorit izbora. U takvim okolnostima za njega bi bili svi sadašnji i nekadašnji glasači HDZ-a. Bio bi također blizak stavovima i željama Katoličke crkve. Međutim, Hebrang očigledno spada u one koji kao i Sanader i ostali u vrhu HDZ-a svoj politički uspjeh vide i postižu tek kada su s njim sretni oni u Bruxellesu i Haagu. Nema sumnje, Hebrangovim izbornim rezultatima u Bruxellesu i Haagu su sada i više nego zadovoljni pa može i on odahnuti. I ne samo to! I pored potpune blamaže u 1. krugu predsjedničkih izbora sačuvao je i svoju nižerazrednu funkciju u HDZ-u netaknutom. Bravo za Hebranga - nesuđenog predsjednika Republike!
M. M.