Umirovljeni general Hrvatske vojske Ivan Korade obilježio je prošlih desetak dana na najgori mogući način ubivši pet ljudi prije nego što je sam sebi oduzeo život. Osobe koje je ubio su Davor Petriša (36), starac Franjo Kosa (63), starica Cilika Hudić (62) i njezin maloljetni unuk Goran (15), te policajac Mario Kusanić (32). Tako će ostati zabilježeno da je čovjek koji je podigao hrvatski stijeg kninskoj tvrđavi tijekom Oluje kao zapovjednik VII gardijske brigade "Pume" pretvorio trinaest godina kasnije u monstruoznog ubojicu svojih susjeda, ubivši na kraju i još iz zasjede i jednog policajca. Sve ove činjenice toliko su strašne da je uopće teško pisati o ovoj temi. Ipak, treba postaviti nekoliko pitanja onima u hrvatskom društvu koji danas na krajnje primitivan način sudjeluju u mrcvarenju mrtvog Korade, i svega izravno i neizravno vezanog uz njega.

1) Da li bi oni ikada s istim žarom izražavali danima svoje uvrede na račun petorostrukoga ubojice da se ne radi o generalu Hrvatske vojske?

2) Zar ni približno 2000 branitelja koji su pokazali potpunu psihičku rastrojenost završivši svoj život digavši ruku na same sebe nisu bili dovoljni da se shvati da dio braniteljske populacije ima ozbiljnih problema za koje nisu samo oni krivi?

3) Da li su oni koji su danas najglasniji ikada digli glas protiv ubojica tisuća njihovih sugrađana u Domovinskom ratu, ili su procijenili ih se to što te ubojice danas mirno žive zbog nekoga razloga ne tiče?

4) Po čemu je hrvatsko društvo u cjelini može biti tako potpuno sigurno da ničim nije doprinijelo slučaju Korade, kada samo već godinama mirno svjedoči sistematskom ocrnjivanju Domovinskog rata i njegovih sudionika, pogotovo onih istaknutijih?

5) Ne postoji li mogućnost da je general Korade potpuno poludio, a ne da se njegovo ponašanje proglašava tipičnim za njega i ljude s kojima je ratovao?

6) Nije li slučaj Korade jedva dočekan od nekih da se nastavi po starom, umjesto da bude shvaćen alarm za hitne promijene?

Naravno, od onih kojima su ova pitanja upućena nikada ne ćemo dobiti odgovore kojima bismo se nadali. Ali ipak, pitamo.