Postoji barem sto razloga zbog kojih bi predsjednik Mesića trebao napokon dati ostavku, a u srijedu je spomenuti dodao još jedan. I neovisno o tome što ni ovaj zadnji kao ni prvih sto ga ne će naravno potaknuti na ostavku, vrijedi prokomentirati njegov nastup u Bruxellesu kao ulizništvo i destruktivno ponašanje prema vlastitoj državi koje se rijetko vidi valjda i u svjetskim razmjerima. Antifašista, predsjednik - građanin i vicmaher, izgubio svu svoju bahatost i bezobrazluk s kojim inače jezdi hrvatskom političkom scenom čim su mu bruxelleski dužnosnici udijelili packe zbog izbjegavanja da njihovom favoritu udijeli mandat za sastavljanje vlade. I što Mesić nudi u zamjenu za oprost. Još jedan komad hrvatskog suvereniteta - odnosno ultimativno od buduće vlade traži otkazivanje ZERP-a, manipulirajući i varajući pri tome u svojim argumentima hrvatsku javnost po ne zna se više koji put.

U Ustavu Republike Hrvatske u članku 93. piše kako Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Nesretni ustavopisac zaboravio je za ovakve kao što je Mesić dodati da to treba raditi na dobrobit Republike Hrvatske. S bruxelleske govornice nadahnuti Mesić je pred europskim povjerenikom Ollijom Rehnom poslao brojne poruke. Ismijavao je svoje kolege političare u Hrvatskoj: "Vlast je toliki izazov da o neophodnom broju zastupnika ne će biti teškoća". Nije da se ne bi složili s ovom konstatacijom, i još predsjednika uključili u one kojima je vlast mila i premila, nego se pitamo što se to tiče europskih činovnika. Nadalje, hrvatski predsjednik se gotovo hvalio korupcijom koja vlada Hrvatskom, kako bi mogao valjda u sljedećem koraku sipati floskule tipa: "Provest ćemo reforme i spustiti se na korupcijskoj ljestvici. Korupcija nastaje u javnim nabavama. Ako tu bude sve jasno, nestat će dubinskih uvjeta za korupciju, osobito bude li pravosuđe neovisno.". Kao da Stjepan Mesić nije na vlasti sada već sedam godina. Kao da se svako malo slučajevi korupcije i kriminala ne dotiču ljudi koji su u nekakvoj vezi s njegovim izbornim kampanjama.

No, sve su to "trice i kučine", trebalo je kao dokaz ponovo uspostavljene pokornosti ponuditi nešto konkretno, hrvatsko, a ne samo riječi. Pa se kao vrstan pravnik predsjednik Mesić snažno zauzeo za načelo “pacta sunt servanda”, kao da između Hrvatske, Slovenije i Italije postoji službeni sporazum po kojem Hrvatska ne smije proglasiti ZERP. Umjesto da kaže kako ovog sporazuma nema, kao što bi rekao svaki normalan predsjednik neke zemlje kada takvog sporazuma nema, on tvrdi suprotno. I što sada da radi buduća hrvatska Vlada? Slovenska i talijanska strana dobili su u Bruxellesu krunskog svjedoka, koji će posvjedočiti protiv interesa vlastite države sve što treba. Nije li ova priča od nekud poznata?

M. M.

Državni tajnik Hidajet Biščević, čiji potpis stoji na dokumentu od 4. lipnja 2004., koji EK danas tretira kao trilateralni sporazum s dugoročnim posljedicama, kaže za Globus: "Ne radi se ni o kakvu sporazumu i takva je interpretacija netočna. Bilo bi posve neprihvatljivo s druge dvije zemlje potpisati sporazum kojim bi se Hrvatska odrekla suverenog donošenja odluka u prostoru svog epikontinentalnog pojasa, u svojoj polovici Jadrana. Takvo što nikad nije potpisano. Radi se zapravo o tome da smo se 4. lipnja 2004., sutradan pošto je Sabor donio odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice EU-a na Jadranu, u Bruxellesu sastali državni tajnik Slovenije Andrej Logar, Italije Roberto Antonioni, predstavnik Europske komisije Michael Leigh i ja. Izvijestio sam sudionike toga sastanka da je Hrvatska privremeno odgodila aktiviranje ZERP-a na zemlje EU-a na Jadranu. Tom je prigodom načinjen zapisnik (agreed minutes) o sadržaju našeg razgovora i svi su ga sudionici sastanka potpisali. Očito je netko zapisnik tendenciozno pokušao interpretirati kao agreement, dakle kao sporazum." Državnog tajnika Biščevića upitali smo zašto onda Ollija Rehna nitko od hrvatskih domaćina prošlog tjedna nije upozorio da se poziva na nepostojeći trilateralni sporazum. "Ne vjerujem da gospodin Rehn zlonamjerno spominje taj termin. Njegova osnovna poruka izrečena u Zagrebu o ZERP-u bila je: Nađite način da se dogovorite sa susjedima, razgovarajte s njima." Na naš upit nije li Rehnovo upozorenje bilo očito ultimativno za Hrvatsku, Biščević je odgovorio: "Ne, nipošto, Rehn je govorio ono što je u duhu politike EU-a, želio je reći da prije nego što donesemo odluku koja se tiče i naših susjeda očekuje da s njima razgovaramo i dobijemo njihovu potporu za nju. Bivšoj je Vladi bilo zamjereno da je Zakon o ZERP-u u listopadu 2003. izglasala bez konzultacija sa susjedima, a mi želimo to ispraviti i unaprijed ih izvijestiti, i konzultirati se s njima, o svojim potezima koji kod njih mogu izazvati dvojbe."

Globus, 6. prosinca 2006.

Više o ZERP-u i njegovim dosadašnjim odlaganjima može se saznati i iz teksta Tončija Tadića -  Hrvatski strahovi i nesnalaženja u zaštiti Jadrana.

{mxc}