Predsjednik Vlade Ivo Sanader je komentirajući izjavu predsjednika Republike Mesića iz ranih devedesetih godina, koju sam na našem portalu već komentirao, izjavio: "Hrvatska je umorna od rasprava o prošlosti, i ako bi nam netko želio nanijeti zlo, bilo tko, onda bi nam stalno iznova nametao raspravu o prošlosti - tko je gdje bio i što rekao. Mislim da smo u Hrvatskoj svi konačno sazreli da se posvetimo sadašnjosti i budućnosti, ne zaboravljajući prošlost koja je bila krvava i teška, i prošlost podjela u hrvatskom nacionalnom biću".

 

U svom komentaru, Ivo Sanader dodao je još da je "predsjednik Republike Mesić pokazao svojim djelovanjem i onim što govori, da je istinski privržen vrijednostima suvremene Hrvatske i Europe, a to su demokracija, sloboda, vladavina prava, poštivanje ljudskog dostojanstva i antifašizma, koji je ugrađen u temelje Hrvatske i Europe".

 

Iz izjave predsjednika Vlade nije jasno samo kada to točno prošlost počinje. Naime, počevši od predsjednika Republike, koji se svako malo vraća na zbivanja u drugom svjetskom ratu, trebalo bi se zaključiti da ta zbivanja nisu dio prošlosti o kojoj Sanader govori. S druge strane, iz konteksta premijerove izjave čini se da bi građani već zbivanja iz početka devedesetih trebali tretirati kao prošlost. Kako pomiriti ovaj vremenski nesklad meni nije baš jasno. Da li to, primjerice, možda znači i da su generali na optuženičkim klupama u Haagu dio prošlosti, od koje je predsjednik Vlade već umoran?

 

Po načinu na koji djeluju naši političari ja bih pak procijenio da svako malo ispadne da je jučerašnji dan prošlost. Izjave se mijenjaju iz dana u dan, kao da nikada nisu bile izrečene. Ovakvih primjera ima toliko da je čisti gubitak vremena nabrajati ih. Samo treba pričekati koji dan, i već ćemo naići na situaciju u kojoj danas već sutra postaje prošlost na koju se, što se tiče naših političara, nije politički korektno osvrtati.

 

M. M.

{mxc}