Mesićev video-govor

 

"U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje... Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom."

 

Ova izjava Predsjednika Mesića, dana ranih 90-tih godina, izazvala je dakako niz reakcija koje hrvatski mediji prenose iz sata u sat.

 

Ja bih rekao da je Mesić u ovih nekoliko rečenica koje mu se spočitavaju pogriješio dva puta, što pokazuje da nije shvatio bit hrvatske samostalnosti ni ranih 90-tih godina, kao niti danas (o čemu svjedoči njegovo trenutno političko djelovanje). Hrvati nisu pobijedili ni 1941., stvaranjem Nezavisne države Hrvatske, niti su pobijedili 1945., stvaranjem Narodne republike Hrvatske u okviru Federativne narodne Republike Jugoslavije. U oba ova slučaja hrvatski narod nije imao stvarnu kontrolu nad zbivanjima koja su uzrokovala teške patnje i velike žrtve.

 

Ono što je neosporno, i što nikako ne dolazi do svijesti današnje vladajuće vrhuške, jest da je hrvatski narod nakon devet stoljeća iznimno burne povijesti stvarno pobijedio tek 1995. godine. Tada je Republika Hrvatska, po prvi puta priznata od cijeloga svijeta, ostvarila nezavisnost u okvirima njezinih međunarodno priznatih granica, što je stvorilo preduvjete za njezin samostalni razvoj. To što je hrvatska sadašnjost i dalje opterećena ljudima na vlasti, koji nisu shvatili ni dio mogućnosti koji je ovakav razvoj događaja donio njezinim građanima, ostavština je takve teške prošlosti. Najveći dio građana Republike Hrvatske jasno je iskazao tijekom Domovinskog rata, počevši od referenduma za samostalnost, da želi uzeti svoju sudbinu uzeti u svoje ruke. Problem je u tome da nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika ova stremljena nisu dobila kontinuitet. Suprotno volji velike većine građana Hrvatska je umjesto toga vraćena u bespuća povijesne zbiljnosti, na milost i nemilost onih koji bi od nje htjeli nešto dobiti, a ništa dati.

 

M. M.

{mxc}