Nenad Piskač: „Stoljeće srbijanskoga terora: 1918. – 2018.“

Jakovlje 2018.

Sinoć je u Europskome domu, s pogledom na bremenit poviješću, Jelačić plac, u najstrožemu središtu grada, predstavljena sedamnaesta knjiga auktora Nenada Piskača. Nakladnik je Gradski ogranak Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Zaprešića, za nakladnika Dragutin Poturica, urednik Zdravko Grabušić, a naslovna stranica rad je Maxa Križanića.

Moderator predstavljanja u prepunoj dvorani, nadahnuto je bio Z. Grabušić, koji je publiku, u ovim otužnim euro-slavskim(ne)vremenima u Hrvatskoj, uspio čak i nasmijati. Predstavljanje je otvorio Damir Borovčak dipl. ing., koji je dao faktografsko okruženje i pregnantan povijesni osvrt te pregled materije Piskačeve knjige s naglascima na nekadašnji i recentni tisak te pokolj hrvatske mladosti upravo na ovom istom trgu, Trgu bana Jelačića, na dan 05. prosinca, tom, ne slučajno odabranom, nadnevku ovog predstavljanja. Nove knjige hrvatskog branitelja - Nenada Piskača.

Prosinačke žrtve ubijao je s krova šmajserom, izdavao naredbe, što je još gore, zloglasni Grgo Anđelinović, a zatim je, koji dan kasnije u beogradskoj Skupštini izjavio kako bi sve to ponovio i još i opet... samo ako bi trebalo. Svoje izlaganje Borovčak je popratio i ilustrirao foto-projekcijom te preslikama naslovnica iz toga doba, otprije eto, punog jednog stoljeća srbijanskoga terora u Hrvatskoj. Naglasio je upravo tu informaciju o Prosinačkim žrtvama jer ju ne možete pročitati na ploči postavljenoj na uglu Trga i Jurišićeve. Tekst na njoj naime ne poznaje naredbodavca i zločinca, na ploči stoji tek - ubijeni su... Ne zna se dakle jesu li ubijeni od groma, nekom drugom nepogodom ili nekim vozilom? Ili ih je ipak, možda kosio srbijanski teror usred Zagreba, kroz žandarski mitraljez s obližnjega krova... usred bijela dana.

Zatim je govorio čovjek koji je bio suvremena žrtva istih tih grgolikih tipova, modernih anđelinovića i srbijanskih koljača iz Domovinskoga rata, hrvatski branitelj i dragovoljac i uznik i žrtva srbijanskih koncentracijskih logora diljem Miloševićeve Srbije g. Marijan Capek, dopredsjednik UHDDR Zaprešić i auktor Festivala domoljubnoga filma FDF (koji obilazi Hrvatsku i traje)... Žrtva one nebeske Srbije, kako će na kraju reći sam auktor Piskač, iz koje je doletio u ondašnju Glinu, u neovisnu Hrvatsku, današnji predsjednik „europske“ Srbije Aleksandar Vučić, a tada poznati, militantni ratno-huškač i četnik iz '90-ih kada je flamabilnim govorom dodatno raspaljivao lokalno četničke pobunjenike, a hrvatsko nacionalno ozemlje proglašavao je srpskom „vekovnom zemljom“. Kada su ti Srbi kasnije stradali od te i takve politike, nisu se zahvalili Miloševiću, Vučiću, Šešelju, Vuku i ostalim prvoborcima verbalne i fizičke, opake petogodišnje agresije na neovisnu Hrvatsku, nego su Oluju u Srbiji proglasili zločinačkom, a peti kolovoz obilježili danom žalosti. Za čime? Za svojim narodom, koji su tako podlo ostavili na cjedilu? Žalosti za čime? Za izgubljenim ratom? Za propalim i poraženim srbijanskim vojnim jedinicama i politikama?

Ne treba ni reći da još uvijek prebrojavaju stradalo Srblje (u stotinama tisuća), a broj im, kao i uvijek do sada, raste.To je ono jadno stanovništvo po traktorima i kolonama koje su gazili JNA tenkovima dok su bježali punim gasom, koje se velikim dijelom presvuklo u civilnu odjeću, a koje je i sam Milošević zvao pobjeguljama i krstio „zečevima“. Od tih žrtava vlastite veliko-srbijanske politike, a koje su znatnim dijelom osobno palile i razarale i namjerno uništavale i pljačkale crkvenu i kulturnu baštinu da izbrišu svaki hrvatski trag te pobile tolike hrvatske civile i djecu te posebno sadistički mučile hrvatske branitelje po srbijanskim koncentracijskim logorima, službena Srbija, i onda i dan danas, pokušava gebelsovski stvoriti pojam „nevinih i civilnih žrtava“. Kako kažu: „ubijeni u zločinačkoj Oluji“... pri čemu misle na briljantnu, pobjedničku, VRO Oluja. Onu, koja se danas uči diljem svijeta na brojnim vojnim učilištima kao primjer pobjedničke, a kirurške vojne operacije s minimalnim civilnim žrtvama na neprijateljskoj strani. Proučava se kao vještina ratovanja u povijesti svjetskoga ratovanja nezabilježena, jer - s najmanjim mogućim razaranjem civilnih objekata.

Sljedeći je govornik bio ugledni povjesnik g. Ante Birin, dr. sc. koji je osvijetlio kontekst ovog gadnog stoljeća terora sa stručnog stajališta te se s mnogo podataka referirao na Piskačev sjajan naslov: „Stoljeće srbijanskoga terora 1918.-2018.“. Poredbama o nekad i danas, o povijesti i povijesti Domovinskoga rata, pokazao je kako su metode srbijanskoga terora bile i ostale iste.

Na kraju je govorio sam auktor poentirajući u materiji s eklatantnim primjerima iz nekadašnje i nažalost suvremene hrvatske povijesti u nevremenima, u kojima živimo, a u kojima srbijanska diplomacija sustavno laže, ali napreduje, vodi i buši istinu, ali i memoriju već dugo raspucale Europske unije, a odavno pospane kraljice Europe. Hrvatsku političku elitu, kako joj se pokušava dvosmisleno tepati, pogubnu politiku od 2000. pa sve do danas te njihove „odgovore“ na velikosrpstvo jučer i danas, nije vrijedno ni spominjati.

Auktor Nenad Piskač

Minuta šutnje za hrvatske branitelje i sve koji su pali za Hrvatsku

Urednik knjige i moderator predstavljanja g. Zdravko Grabušić

G. Damir Borovčak, dipl. ing. predstavljač knjige, suorganizator skupa i hrvatski rodoljubni aktivist

Ušli su u Zagreb 1918., ovako... sa šajkačama. U šufericama. Ušli su u Zagreb i 1945. s rupama od kokardi na šajkačama. Umarširali su slavno pobjednički, s crvenim zvijezdama na šajkačama svježe ukrpanim preko toga staroga. Ušli su te 1945-te, prvi. Partizanske jedinice sastavljene od hrvatskog življa morale su danima, po striktnom naređenju, čekati na periferiji, na odobrenje za ulazak u grad. Kao po kazni.

Dolazili su dva puta, fizički... i nikada mentalno nisu ni otišli. Tek kad je sve po Zagrebu i okolici bilo zauzeto i popljačkano, što je imalo biti ratni plijen i Titova nagrada presvučenim četnicima, ulazili su partizanski „prevejani“ komesari i narodni heroji te zauzimali najveće židovske stanove i najljepše vile... a tvornice? Tvornice radnicima!

Izložak, Hrvatski povijesni muzej, izvorni mitraljez s Trga i s onoga krova... na korak od Markova trga, ali političare s Markova trga ne zanima povijest

G. Marijan Capek, uznik srbijanskih koncentracijskih logora, dopredsjednik UHDDR Zaprešić i auktor Festivala domoljubnog filma

Povjesnik, g. Ante Birin, dr. sc.

G. arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva

G. Hrvoje Hitrec, hrvatski književnik

G. Dragutin Poturica - direktor Festivala domoljubnog filma

G. Osor Barišić dr. sc, HKV

G. Dorian Stiegler

G. Ico Bastijančić

Gđica. Dora Piskač

Tekst: Javor Novak
Foto: JEN i Dorian Stiegler

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.