Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Izložba portreta velikih formata

Prošloga ljeta, u središtu Zagreba, održao sam svoju prvu izložbu velikih kolora, foto-portreta meni dragih ljudi uz svesrdnu pomoć akademika Tonka Maroevića i direktorice knjižnice Bogdan Ogrizović gđe dr. sc. Jasne Kovačević. Nazvao sam ju „Moja prva samostalna“ očekujući da na njoj ne ću stati. Kako sam za HKV ostao dužan prikazati barem dio te izložbe (ukupno sam izložio dvadeset i jedan portret) ovom prilikom objavljujem izbor od deset radova, a koji sam učinio kada sam tiskao popratni katalogić izložbe. Nadam se da me vjerni čitatelji s ove mreže ne će tjerati da skupljam po svojim fajlovima (rečeno hrvatski) i preostalih jedanaest, na izložbi predstavljenih, fotografija.

Izložbu je toplim riječima otvorila cijenjena direktorica, a zatim je nadahnuto i prijateljski govorio i akademik. U svom kratkom obraćanju i zahvali prijateljima i znancima, osvrnuo sam se na našu bivšu djevojačku sobicu u stanu, koju je otac više sati pripremao za razvijanje (1960.) tada jedino mogućih - crno-bijelih fotografija. Trebalo je temeljito prekriti prozor i vrata sobice, začepiti svaku i ponajmanju rupicu kroz koju je prodiralo svjetlo, skinuti pa staviti vrata ormara vodoravno na dvije stolice, da posluže kao stol, posložiti tri posude s tekućinama (razvijač, prekidač i fiksir) tetek tada raditi pod specijalnom tamno-crvenom sijalicom. To je uvijek zamorno, trajalo. Tek na kraju, otac je vješao izrađene fotografije kako bi ih ocijedio i sušio. Kasnije sam bio nabavio polovnu električnu sušilicu s dvije visoko kromirane ploče. Ona je dobro poslužila i za mat fotografije ali su one sa sjajnim papirom, tim pečenjem, zaista dobile onaj poseban završni glanc.

Najteže mi je u tom razdoblju bilo to pripremanje sobe. Trajalo je vječno, a bio sam tako nestrpljiv što prije vidjeti što sam zapravo snimio. Nije tada bilo zaslona i velikih povećanja pa da čovjek odmah vidi što je dobio u svakom detalju i što treba izmijeniti, ponoviti. Fotografija je još od dagerotipije zadržala svoju magičnost i tajanstvenost. Sporo nastajanje. Škicali smo razvijene negative, filmove, dižući ih prema prozoru ili jačem svjetlui iz tih milimetarskih formata pokušavali otkriti je li neka snimka valjana ili nije.

Naravno, te nekadašnje nužne kemikalije - razvijač i fiksir - trebalo je kuhati i otapati, pa ohladiti i uliti u plitice prije nego li je sobica napokon bila spremna za razvijanje. Trebalo je i paziti kako se njima rukuje, jer, bile su otrovne. I onda je otac u sobičku u mraku i tišini satima izrađivao fotografije (za današnje vrijeme) vrlo malih formata (upola manjih od razglednice). Tako je i mene osvojio i pridobio za fotografiju još koncem šezdesetih godina. Foto papiri su bili skupi i u tvrdom kartonskom pakovanju, u kutijama sa specijalnom zamatajućom zaštitnom folijom kako ne bi bili slučajno osvijetljeni i uništeni prije onog smislenog osvjetljavanja i uranjanja u razvijač. Nije to kao danas da papir izvučemo iz najlona i uložimo u pisač pa za čas dobijemo veću kolor fotografiju.

U početku, brat i ja, hvatali smo iz kuhinje za kvaku sobice, a iznutra dobivali tatino: Ne moožee! pa Moožee! Ovisno o tome jesu li ocu foto-papiri bili u razvijaču ili fiksiru. Naravno, mi kao djeca samo smo smetali, a otac je u toj sobici, zadubljen u negative i u izoštravanja, imao i svoga mira. Ne zadugo.

Brat je imao manje afiniteta, mada je otac naučio sve i njega, godinama prije mene. Ali, eto za mene se zalijepilo. U 70-ima prošlog stoljeća prešao sam na veće formate (tada je to značilo do A4) i kupio polovni 'stroj' za povećanje negativa. Baš nekako kada sam ga započeo zakretati i projicirati negative na zid (da bih dobio stvarno velike formate) pojavila se kolor fotografija. Kućno razvijanje kao hobi, postalo je nemoguće, preskupo i nedostižno i tata je tada postupno zaboravio na fotografiju i fotografiranje.

No osobno, fotografijom sam se nastavio baviti od osnovne škole, u valovima, sve do danas, do mirovine. Ipak, kratko je trajalo razdoblje nakon dolaska kolora kada sam još, uporno, izrađivao crno-bijele fotografije. Poseban zamah nastupio je s digitalnom fotografijom jer više nismo bili ograničeni na samo 36 ili samo 12 snimaka po filmu (pa onda prekid snimanja i zamjena filma, ali u tamnoj komori) već smo mogli ispucati (ako je baterija bila puna i jaka) i do 800 fotografija odjedanput. Nestalo je i onih grješaka pri vađenju filma iz aparata kada bi ga nespretnošću osvijetlili i uništili. Nestalo je i samo razvijanje filma. Obrada fotografija ponovno je mogla postati kućni hobi na svakom računalu ili note booku. Uključivši i slanje mailom. Tako mi se ne jednom zbilo da bih fotografiju snimio, obradio i poslao rodbini u Čile za manje od pet minuta... i odmah dobio njihove povratne komentare. To jest zaista ne samo revolucija, to je, u punini - novo doba.

Posebnu tehnološku novost dobili smo s mogućnošću tzv. rafalne paljbe, s okidanjem niza fotografija u sekundi, kada su snimke svakog športa silno dobile na dinamici, ali je i portretna fotografija ubrzana i unaprijeđena. Odjednom aparat vidi ono što ljudsko oko samo ne može. Fotografija je od tada lišena kompliciranih ponavljanja nakon što bi naknadno možda ustanovili da je naš odabrani 'model' primjerice zažmirio ili učinio neku neprihvatljivu grimasu. Isto tako, zbog mase učinjenih fotografija, mogućnost selekcije postala je upravo fantastična. Sam taj proces odabiranja, do danas mi je najzanimljiviji i najkreativniji,gotovo kao i trenutak kada gotovu, povećanu fotografiju prihvatim kao kruti predmet u ruke i objesim o kukicu na zidu. Tek tada počinje finalna selekcija, kada je na zidovima tridesetak krupnih fotografija. Taj kreativni postupak je najlakši a isto vrlo, vrlo zgodan. Događa se jedan nov proces: nevjerojatno kako čovjek, tek kada uspoređuje izložene velike fotografije, shvati koje su najbolje a koje su eto - sve pet, korektne - ali nisu za izložbu. Ne govore. Tjedni i tjedni promatranja i uživanja u komponiranju raspoređivanja fotografija, skidanja i zamjene mjesta na zidu čine upravo čuda...

S tom četvrtom, digitalnom revolucijom (dagerotipija, crno-bijela, kolor pa digitalna fotografija) prešao sam s početne Regule pa Flexareta na digitalni Olympus s izmjenjivom optikom i dva zoom objektiva. Bila je to zaista revolucija i pravi užitak. Fotografija je silno dobila na praktičnosti, brzini snimanja i obrade na računalu. Tako sam se odlučio za velike uratke.Na ovoj izložbi, koristio sam, da bih se predstavio, formate od onih najmanjih 45 x 70 cm do onih najvećih 100 x 110 cm. Ove su mi fotografije bile 'teške' samo 900 do 1.300 kb i s tom rezolucijom dobio sam svu potrebnu oštrinu za velika povećanja.

JN izlozba

Foto: Dorian Stiegler

S poduzetnikom Tomislavom Nežmahom, s njegovim velikim strojevima i na računalu, odabirali smo konačne dimenzije formata, koje će on zatim tiskati na folije. Nakon toga lijepio ih je na kapafix, spužvasto-plastičnu tvrđu masu debljine centimetra, koja služi kao kvalitetno ukrućenje i podloga. Nismo zadirali u boje ili kadriranje ili ispravljali eventualne moje grješke. Povećavali smo ono golo urađeno bez ikakvih računalnih trikova (kojih danas ima bezbroj). Odabir su bile oštre fotografije, koje smo mogli da smo htjeli, povećati i na format tri sa tri metra. No, tada se postavlja pitanje (zatvorenog) prostora izlaganja. Ostvarili smo kvalitetnu suradnju po svim tim pitanjima: od izrade svih pojedinih povećanih formata do rokova isporuke te konačnih ukupnih cijena.

Nakon ove izložbe želim raditi u crno-bijeloj tehnici i u formatima cca 80 x 90 cm. Tema neka za sada ostane tajnom. Prije toga treba uštedjeti dovoljno da bih s Olympusa, kojeg sam prerastao, prešao na Canon.Ali i na vrlo kvalitetne, skupe i naravno izmjenjive objektive.

Javor Novak

 Javor Novak: 'Moja prva samostalna' izložba portretnih fotografija

Jn izlozba1

U izboru i predgovoru Akademika Tonka Maroevića s otvorenjem u ponedjeljak 26. lipnja 2017. u 20 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića Preradovićeva 5, Zagreb.

Izložba je otvorena od 26. lipnja do 07. kolovoza 2017.

Suradnja, izrada povećanja i tisak: Tomislav Nežmah - „Astroida“, Zagreb

Izdavač: Grafički studio „Astroida d.o.o.“ digitalni tisak,
Bribirska 37, Zagreb

http://www.astroida.hr/, mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

naslovnica:

Mladen Šćerbe, Split-Muenchen-Sarajevo-Split-Rab, akademski kipar, akademski fotograf, skiper

predgovor Akademika Tonka Maroevića:

'Malo sumnjičavo, više podsmješljivo'

izbor iz izloženih fotografija:

01. Otac, Slobodan Novak, Split-Rab-Zagreb, hrvatski književnik,
akademik (1924.-2016.)

02. Zlatko Zbukvić, Zagreb

03. Marijan Šipek, Stubička Slatina (1951.-2016.)

04. Gašpar Bolković – Pik, Rab-Varaždin-Ravensburg, akademski
slikar, profesor (1929.-2008.)

05. Danijela Keler – Štambuk, Zagreb, ekonomistica

06. Roberta Voss, Zagreb-Muenchen, ekonomistica

07. Mario Pende, Rab

08. Brat, Ranko Novak, Zagreb, arhitekt

09. Dr. Davorin Lovrić, Zagreb, fizičar

10. Joža Ovčariček, Pregrada-Zagreb

o autoru:

Javor Emanuel Novak, Zagreb-Split-Rab-Zagreb, hrvatskimknjiževnik, kolumnist, skiper

stražnji ovitak:

Djed, Mijo Nedeljković, Slavonski Brod-Zagreb, krojač (1899.-1981.)

Malo sumnjičavo, više podsmješljivo

fotografski portreti Javora Novaka

Uz profesionalni novinarski i sportski jedriličarski angažman, Javor Novak se kreativno dokazuje literarnim radom, a ovom zgodom pokazuje i kao fotografski portretist svojeg obiteljskoga i prijateljskoga kruga. Počam od oca i majke, te predaka i potomaka, sa svim je licima, što ih je stavio pred svoj objektiv, prethodno uspostavio prisan emotivni odnos, tako da su portretirani uhvaćeni u bliskim životnim situacijama i neposrednim uvjetima druženja. S obzirom da autor ima duhovno i sentimentalno uporište na otoku Rabu, s kojim je vezan i dobar broj ovom zgodom snimljenih osoba, na mnogim se fotografijama osjeća svjetlost mediteranskog ugođaja i opuštenost koju može dati samo atmosfera ljetnoga ladanja.

Javor Novak pristupa licima iz velike blizine, odnosno hvata ih u gro-planu kako bi istakao fizionomijske i psihološke karakteristike. Ali reakcije portretiranih značajno variraju, premda su svi jamačno unaprijed pristali na snimanje i prihvatili uvjet ležernoga, neukrućenoga poziranja. Kod nekih se osjeća prava začuđenost i gotovo uzmicanje, kod drugih pak sumnjičavost i skepsa u ishod vlastita predstavljanja, a kod trećih već čista podsmješljivost i ironičan odnos kako prema fotografiji tako i prema svom okolišu.

Ako je svaki od snimljenih nužno unio u fotografiju odraz svoje naravi i karaktera, autor je fotografija u radove unio logiku vlastitoga kadriranja. Najradije je fiksirao lica u blagom pomaku od frontalnosti i centričnosti, davši tako posebne naglaske pokretima očiju, a i usta je često „oslobodio“ nužne vodoravnosti, umanjujući faktor monotonije i simetričnosti. Dok su neki obrazi i lica lijepo uokvireni gustišem kose i brade, neke je portrete Javor Novak posebno uspješno zaokružio reskim položajem nagnuta šešira ili britkim rezom iznad čela, ostvarujući u svakom slučaju maksimalnu sabranost i učinak empatije.

akademik Tonko Maroević

 

JN izlozba2

01

JN izlozba3

02

Jn izlozba4

03

JN izlozba5

04

JN6

05

JN7

06

JN8

07

jn9

08

jn10

09

jna11

10

jn12

Foto: Goran Novotny, Rab

Javor (Emanuel) Novak (Zg, 1956.) hrvatski je književnik, kolumnist međumrežnog portala i skiper s korijenima iz Podstrane, Splita te s onim zagrebačkim, ali i drugim djetinjstvom: i na sjeveru otoka i u samome gradu Rabu. Započeo je na radiju i u pomorskoj periodici s putopisima te uređivao brojne emisije; zatim je honorarni novinar, urednik pa gl. urednik u nautičkoj periodici te pomoćnik gl. urednika, a zatim i v. d. glavni urednik tjednika Hrvatsko slovo. Objavljivao putopise, političku analitiku, razgovore, kratke priče i fotografije. 1996. odlikovao ga je Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Na Drugom i Trećem programu Hrvatskoga radija uređivao je emisije s nautičkim, pomorskim i znanstvenim esejima o Jadranu. Jedriličarske putopise i kratke priče objavljuje u dnevnim novinama te u književnim časopisima. Od 2011. tjedno objavljuje u kolumni „Moje kverulancije“ i izvan nje, a na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća (www.hkv.hr). Na radiju i portalima objavio je više od šest stotina priloga.

Od 2003. nastavlja raditi na radiju, ali kao birokrat. 2018. odlazi u mirovinu. Dvije priče objavio je u knjigama više autora (jedna u prijevodu na engleski). Autorske su mu knjige: Da sam imao Hrvatsku, Dosanjani Jadran i Beogradska Hrvatska. Od 2015. član je Upravnog odbora HKV-a te od 2017. udruga: Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), Projekt Velebit te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.

Radi s 'nisko-budžetnim' foto-aparatom Olympus E-420, Zuiko Digital, 14-42 mm f/1:3,5-5,6 i zoomom 40-150 f/1:4-5,6. Ovo mu je prva izložba fotografija.

jn13

Snimljeno na Vidovčici, Zagreb, aparat: Flexaret, godine 1978.

Sub, 15-02-2025, 07:19:43

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.