Skica za portret Milana Bandića

U Zagrebu se najavljuju žuti kvadrati na raskršćima. Zagreb je prvi grad u državi pokriven tolikim kamerama. Grad Zagreb je prvi i u najvećem broju postavio uspornike, koje čak i profesori, doktori nauka s Prometnoga fakulteta radije nazivaju ležećim policajcima. Zagrebčani plaćaju najveći porez i prirez. Gradonačelnik Bandić, iz potpuno neopravdanih razloga, kriješti iz svih medija. Samo on i Mamić su valjda i dioničari i vlasnici SveKad je netko toliko sveprisutan u medijima i kad je toliko pun sebe i svojih uspjeha, očekivalo bi se da prometni Zagreb funkcionira barem kao švicarski sat, mada zdravo sumnjam da u Švicarskoj ljudi, koji su Švicarsku učinili pojmom, toliko govore. O sebi. Da imaju za to uopće vremena. Da se toliko nekritički hvale. Razuman čovjek trebao bi znati elementarnu istinu: kad toliko ljudi živi na relativno malom prostoru, koji se zove metropola ili samo grad, teoretski je nemoguće zadovoljiti većinu svih potreba. Kažem ni većinu, nekmoli sve. Ali sudeći po Bandićevoj samohvali sve će biti riješeno.pisanih i elektroničkih medija. Da bi uopće opstojali na tim mjestima, moraju se često, što češće, ukazivati Bandic HRTgrađanstvu i uvijek hvaliti sebe. A hvale se onim svojim rudimentarnim vokabularom koji zabavlja samo maloumne i drogirane.

Kad je netko toliko sveprisutan u medijima i kad je toliko pun sebe i svojih uspjeha, očekivalo bi se da prometni Zagreb funkcionira barem kao švicarski sat, mada zdravo sumnjam da u Švicarskoj ljudi, koji su Švicarsku učinili pojmom, toliko govore. O sebi. Da imaju za to uopće vremena. Da se toliko nekritički hvale. Razuman čovjek trebao bi znati elementarnu istinu: kad toliko ljudi živi na relativno malom prostoru, koji se zove metropola ili samo grad, teoretski je nemoguće zadovoljiti većinu svih potreba. Kažem ni većinu, nekmoli sve. Ali sudeći po Bandićevoj samohvali sve će biti riješeno.

Kad se zatim zna da je proračun Grada Zagreba za 2017. iznosio više od devet milijardi (9.000.000.000,00) kn, u čemu je postignuće? Poznajem najmanje troje ljudi koji su radili bilo u humanističkom, zdravstvenom ili ljekarničkom poslu gotovo cijeli život. Nikakva dodira nisu imali ni s poduzetništvom, niti s građevinarstvom, a zatim su došli do znatnijih suma novca (nebitno da li prodajom nekretnina ili nasljedstvom). Tim su novcem zatim napravili Kune HRT2prava mala čuda: adaptirali su stare stanove, trule grede krovišta, nerješivo vlažne kuće i nekada mračne podrume...stvorili su reprezentativne,obnovljene prostore. Prema tome, o čemu govorimo? Kad se ima novca i diletanti mogu stvoriti kvalitetne nove građevine. Ključ je naravno u kapitalu. S time da su ti ljudi, koje poznajem i te kako strepili nad tim svojim kapitalčićem, bojeći se i brinući se da im on možda ne će biti dovoljan, da ih možda majstori ne će ubiti s rokovima i fuševima, da im vremenske neprilike ne će izvući sav novac prije kraja radova. A sve te probleme Milan Bandić nema. On radi s tuđim novcem, on ima pravnu službu, inspekcijsku službu, ente službe. On sklapa ugovore koje nije sam napisao. Na raspolaganju su mu, pojedincu nezamisliva, sredstva i glava ga ne boli za koji milijun gore ili dolje. Građevinske tvrtke s kojima radi, tuku se da rade s Gradom i dobro znaju što ih čeka kad zabrljaju. Kao što su zabrljale već bezbroj puta, i? Što se dogodilo Bandiću? Uz sve te milijarde, gdje je tu prostor za samohvalu? Kako je lijepo,još prije četrdeset godina, kazala moja danas pokojna profesorica fizike: „Samohvala smrdi!“

Zagreb je pokriven kamerama kao nijedan grad u državi. Kada su ih, u još jednom preskupom, a neefikasnom Zagreb hrtprojektu Milana Bandića postavljali, građanima se puštalo maglu tipa: one će povećati prometnu i svu sigurnost. Ali mi, koji cijeli svoj život živimo u Zagrebu, nismo primijetili ni pad prometnih nesreća i prekršaja, niti pad kriminaliteta a nekmoli veću protočnost. Dapače, nema ni stagnacije i kriminalitet i gužva neprekidno se sele u središte grada. Zagreb je prvi grad koji je započeo masovno postavljanje uspornika, što je od samog početka bio potpuno krivi način. Čak, u vrijeme kada su ih i nama počeli postavljati, europske su ih zemlje započele skidati...ustanovilo se da uništavaju podvozje automobila. Kad juri hitna pomoć ili vatrogasci ili policija ili VIP gosti svih fela i državljanstava, uspornici su opasni i štetni. Samo za velike političare, kada dolaze u posjet, uspornici se čupaju pa ponovno postavljaju. Gdje je tu dakle sigurnost za građane? Postavljanje tih dodatnih fizičkih prepreka na cestu apsurd je u uvjetima kada su klimave ploče po Vlaškoj, Ilici, Savskoj, Maksimirskoj ulici te na Ribnjaku a između tramvajskih šina, već ionako prekobrojne prepreke same za sebe. One pucaju i otpadaju, lome se i otvaraju duboke rupe. Nitko naravno ne traži odgovornost i veću gustoću betona...

Naš gradonačelnik voli da se njegov rad vidi

Sada se najavljuje nov apsurdan trošak iscrtavanja na stotina raskršća žutim kvadratima, oktogonima, Orwellheksagonima, oktopodima... već prema potrebi. Čak i prije donošenja zakona koji bi to regulirao. O čemu je ovdje riječ? Prvenstveno, naš gradonačelnik voli da se njegov rad vidi, a manje mu je važno je li neki gradski problem riješen ili nije. Priznat ćete, lunapark kvadrati bit će jako vidljivi. Kao i kod postavljanja orwellovih kamera, pričaju nam pričice o sigurnosti, o boljoj protočnosti raskršća te o sprječavanju blokiranja istih. No, zar sve to nismo već dobili postavljanjem osam milijuna kamera? Zar već ne uživamo u općoj sigurnosti prometa u gradu? Zar protočnost već nije savršena? Osim što sve to naravno nije, žuti kvadrati potrebni su iz sasvim prozaičnog hajdučkog razloga. Kad udaljena kamera snima, operateru treba jasan dokaz da je vozilo bilo u zatvorenom raskršću i naravno registarski broj istog.

I prije se moglo snimati i kažnjavati vozače koja blokiraju raskršće, ali su se vozačice i vozači bunili da ih je kamera snimila nadomak ili pri izlazu iz zatvorenog raskršća. Sada će biti dovoljna snimka jednog kotača, registracije i komadić žute trake da se masovno započne s novim haračem. Vozači će tako još jednom plaćati globe za ono za što je kriv Grad – za slabu i odavno nedovoljnu protočnost prometa i sve posljedice koje iz toga fušeraja izviru.

A zašto su gradonačelnik Bandić i Grad krivi za tako očajnu prometnu sliku? Zašto nam treba sat vremena iz UpitnikHaračI prije se moglo snimati i kažnjavati vozače koja blokiraju raskršće, ali su se vozačice i vozači bunili da ih je kamera snimila nadomak ili pri izlazu iz zatvorenog raskršća. Sada će biti dovoljna snimka jednog kotača, registracije i komadić žute trake da se masovno započne s novim haračem. Vozači će tako još jednom plaćati globe za ono za što je kriv Grad – za slabu i odavno nedovoljnu protočnost prometa i sve posljedice koje iz toga fušeraja izviru.centra do novog Zagreba, zašto se gomilaju automobili u prometu u centru bez obzira na podzemne garaže i na stalno proširivanje pješačkih zona? Zašto bacamo uludo gorivo i novac unatoč brojnim javnim garažama u centru, pa i šire? Zašto se istovremeno tvrdi kako su garaže slabo popunjene?..., a kad uđete u njih možete slobodno odmah na minus tri etažu. Sve gornje su popunjene.

Odgovor na sva ta pitanja je u gradonačelnikovu nepoznavanju grada. Na raspolaganju su mu ogromna sredstva, ali ih troši tamo gdje će ona biti vidljiva golim okom. Zašto još prije petnaest godina, recimo, Grad nije uveo banalne kompjuterizirane semafore? Taj elektronski sklop, uvjeren sam, znali bi izmisliti, nacrtati i proizvesti danas već i prosječni srednjoškolci tehničkog usmjerenja. Zašto prije semafora u asfaltu ili travnjaku pokraj ceste nisu postavljene dvije trake ili uređaji: jedan na 50 drugi recimo na 100 metara? Kamere na semaforu postoje odavno, brojenje prometa putem takvih traka u asfaltu postoji već valjda dva desetljeća, zašto onda nemamo s time umrežene, a elektronski vođene cikluse semafora? Zašto su ti ciklusi nepromjenjivi i uvijek jednako dugi? Zašto čekamo u koloni od 50 vozila na crvenom a s druge strane ceste pravo prolaska sa zelenim svijetlom ima tek 3 do 5 vozila?

Gradonačelnik Bandić obožava ukrašavati grad

Isto tako, gradonačelnik Bandić obožava ukrašavati grad. Pustimo sada fontane, u Gajevoj i Kranjčevićevoj ulici primjerice, stvorene su nekakve mini zelene površine neposredno uz prezakrčen kolnik. Umjesto da Grad na svim mogućim površinama širi kolnik na treću i četvrtu voznu traku i tako umanjuje prometne čepove, mi imamo politiku Crnosužavanja kolnika i u istu tu površinu uguravanje biciklističkih traka koje još sužavaju onaj brži gradski promet. Nitko nema ništa protiv omasovljenja biciklističkog prometa ali stvorimo im stvarne uvjete a ne nacrtane uvjete.

Sumnjam da se gradonačelnik ikada vozi taksijem, ali da se vozi mogao bi čuti od tih ljudi ono što već godinama slušaju građani: zašto Draškovićeva nije otvorena prema sjeveru i Ribnjaku? Zašto Ribnjak nije proširen za još jednu traku otkako se na njegovim pločnicima više ne smije parkirati? Zašto tramvajska pruga od Zvonarničke prema Mihaljevcu nije asfaltirana? Zašto time nisu otvorene dvije nove trake prema sjeveru? Zašto se Držićevom, Vukovarskom i Zvonimirovom ne vozi i preko asfaltiranih tramvajskih pruga? U ime kakvih nikakvih zelenih površina RazvojU nekoj drugoj, manje birokratskoj državi, postojala bi vrlo mlada i agilna ekipa za razvoj grada, za rješavanje prometnih čepova, za ubrzanje prometa. Svaka bi ideja bila dobrodošla, svaku bi se ideju razmatralo, ukratko radilo bi se i simultano i na simulacijama. Pametni europski gradovi nagrađuju pametne prijedloge. Promet je živi organizam, tu frazu smo sto puta čuli, ali još nismo vidjeli da je netko to u Gradu ozbiljno i shvatio. Ne bi tada gradonačelnik imao vremena slikati se po televizijama i kriještati po radijima (što mu je prioritet i narcisoidna oznaka karaktera). Ne bi ekipa iz zasjede (njima super-djelotvorno) haračila među vozačima (koji satima putuju kroz grad) i pljačkala ih globama jer im je stražnji kotač ostao na žutome u raskršću.nova Radnička cesta nema još dvije prometne trake? Kako će Domovinski most zaživjeti i napokon povezivati zračnu luku, ali i veliko Veliku Goricu s centrom ako vozače odmah nakon Avenije Dubrovnik prema gradu dočekaju uske uličice? Ali važno je bilo potrošiti milijune eura na rasvjetu ispod mosta, po mogućnosti u bojicama. Do kada će prastari i raspadajući most Slobode ujutro biti prekrcan prema gradu?

Zašto Zagrebačka avenija nije proširena odmah za dvije tri prometne trake a ne da taj posao ponovno moramo plaćati već za deset godina (iako nam to nedostaje već danas)? Zašto se Savsku ulicu ne proširi na račun ruševno opasnih potleušica? Zašto se te parcele ne koriste za skretanja u naselja lijevo i desno, nego se trećina prometa zaustavlja kad se skreće? Zašto se Jankomirski most, kao jedan rijetko uspješan gradonačelnikov projekt mogao izgraditi a dvostruki most Slobode ili Mladosti se ne mogu? I dokle ćemo govoriti o Bandićevim projektima ako znamo da iza svega stoji Gradska skupština i naš novac? Zašto skupštinu Bandić nikada ne spominje, nego slušamo samo ja, pa ja?

Zagreb je odavno mogao biti prohodan i logično organiziran grad

Uz kapital koji utroši svake godine, Zagreb je odavno mogao biti prohodan i logično organiziran grad. On to nije, niti će to uskoro biti dok njime upravlja ovakva Skupština i ovakav gradonačelnik. Oni ne razumiju grad, vrzmaju se na dnevnoj bazi satima po njemu, ali ga ne razumiju. Uz to ta ekipa ne sluša građane, ne odgovara na njihova pitanja, niti ju zanimaju sugestije. Oni su najpametniji. U nekoj drugoj, manje birokratskoj državi, postojala bi vrlo mlada i agilna ekipa za razvoj grada, za rješavanje prometnih čepova, za ubrzanje prometa. Svaka bi ideja bila dobrodošla, svaku bi se ideju razmatralo, ukratko radilo bi se i simultano i na simulacijama. Pametni europski gradovi nagrađuju pametne prijedloge. Promet je živi organizam, tu frazu smo sto puta čuli, ali još nismo vidjeli da je netko to u Gradu ozbiljno i shvatio. Ne bi tada gradonačelnik imao vremena slikati se po televizijama i kriještati po radijima (što mu je prioritet i narcisoidna oznaka karaktera). Ne bi ekipa iz zasjede (njima super-djelotvorno) haračila među vozačima (koji satima putuju kroz grad) i pljačkala ih globama jer im je stražnji kotač ostao na žutome u raskršću.

Prvi preduvjet gospodarskog razvitka bilo kojeg grada je protočnost roba i kapitala. Kapitala. Prema tome, bez obzira koliko gradskih četvrti imalo ovakve ili onakve brojne i goruće probleme, prva zadaća gradonačelnika morala bi biti osigurati brz protok svega. A to znači svim građanima grada i svim posjetiteljima. Samo novac koji brzo kola oplođuje se na pravi način. To je prvi i najveći preduvjet. A brzina protoka iz godine u godinu trajno opada i vodi kaosu. Njega odavno imamo, svakodnevno.

Stanje nikad gore

Sadašnje stanje, a gledam ga od sedamdesetih godina prošloga stoljeća kao sudionik u prometu, nikada nije bilo gore. Ne samo da se ne rješava užas zvan ZG-promet nego ga gradonačelnik svaku godinu do dvije još krvavo pogoršava. I nikome ništa. Kad se gradio poslovno-stambeni centar Cesarčeva, kao kompenzacija svakodnevnoj rak rani centra – parkiranju za tržnicu Dolac – građanima se obećavala velika javna garaža. Ona se ubrzo (kako je gradnja napredovala) ispuhivala kao balon. Dok nije kao javna garaža u potpunosti nestala a bila je to daleko najbolja prilika da se uz poslovni centar pod cijelim sadašnjim trgom izgradi najveća zagrebačka javna garaža. Nešto što je uz najpoznatiju i najstariju tržnicu, Dolac, odavno nasušna potreba.

Prije gradnje poslovno-stambenog centra, radi uređenja Kaptola, skinuto je i onako nedovoljno parkiralište nadomak katedrale. I to je u redu, takav objekt i gradska četvrt zaslužuju punu pozornost i ukrašavanje ali uz to je trebalo imati rješenje parkinga za gradski trbuh – Dolac. Ne samo da se to rješenje nije dogodilo, o njemu se nije ni raspravljalo. Dekretom se pri tom zatvorilo i pola Bakačeve i cijelu Cesarčevu i dio Vlaške za sav promet! Ne samo za parkiranje. Uz širenje turističke zone i ukrašavanja nekakvog proizvedenog a neuvjerljivog Trga Europe te kružnog trga pred katedralom ništa se već tri desetljeća ne poduzima protiv ruševina u centru. U samom središtu postoje prizemnice i lokali koje sam prije dva desetljeća nazvao rugobom metropole. Tu su još i danas. To se mudro i nadasve lukavo ili preljepljuje plakatima ili zamata u građevinsku tkaninu. Kad će to biti srušeno, kad će grad napokon donijeti propis o žurnom sudskom postupku pri predmetima vezanima uz javnu sigurnost – još se ne zna. Ali advent među ruševinama jaše i dalje...

Garaža Langić, za koju je i mali Ivica prije gradnje vidio iz nacrta da će biti sasvim premala, nije predviđena realno, niti ovakva površina može primiti sav taj automobilski promet. Umjesto da je sagrađena velika garaža, koja bi imala i velik financijski promet, šire se pješačke zone (tobože napredno), a zatim se iste zatrpavaju i pješacima postaju neprohodne cjelogodišnjim terevenkama, štandovima, šatorima, famoznim stejđevima, klizalištima i skijalištima (!) e ne bi li što više ljudi nagrnulo. Kad će skakaonice? Ne bi li što više ljudi gušilo Zagreb i istovremeno se vrtjelo centrom,uzaludno tražeći mjesto gdje da ostave vozilo.

U taj stari austrougarski, usko kočijaški centar, još za mandata gradonačelnice Matulović-Dropulić, uvedena je nefunkcionalna regulacija prometa na Ribnjaku. Iz više od deset pod-sljemenskih naselja svako se jutro slijevaju rijeke automobila na Gubčevu zvijezdu a od nje na jednu jedinu prometnu traku na Ribnjaku u koju se zatim KadKad će Gredelj napokon prestati blokirati uže središte grada? Kad će Draškovićeva napokon voditi izravno do aleje Većeslava Holjevca i na most? Kad će predsjednik Tuđman konačno dobiti svoj trg i spomenik u glavnome gradu? Kad će Zapadni kolodvor prestati odsijecati i izolirati taj dio grada? Kada će centar dobiti još barem tri podzemne garaže? Iz studija, Bandić poručuje da kreće sa studijama...uključuju i niskopodni,ma krasno dugački iklimatizirani tramvaji... I ne samo da Bandić ne rješava probleme grada - on ih stvara. I ne samo da ih stvara - on ih (svojim neznanjem) gomila.

Tako je prije koju godinu u gornju Palmotićevu, ugurano autobusno stajalište. U tu Palmotićevu, u koju se slijevaju deseci tisuća vozača svako jutro te koji sanjaju budni za upravljačem, a nakon prekrcana Medvešćaka i Ribnjaka, ugurani su turistički autobusi, a ulica je sužena za jednu od samo tri prometne trake. Te nekadašnje tri prometne trake, na kojima se promet napokon ponešto ubrzavao, sada su tako dodatno sužene. Sjevernom Zagrebu od centra do Sljemena oduzeta je jedna traka u situaciji kada mu trebaju četiri nove. To može samo prometno kompromitirana, potkapacitirana i zakrečena logika Milana Bandića.

Plato pješačke zone i isprazni Trg Europe s velebnom petokrakom zvijezdom (navodno i prozirno tek sa zvijezdom Europske unije) zjapi prazan - nije a mogao je - dobiti nadzemno ili podzemno parkiralište za turističke autobuse. Umjesto toga, dobili smo petokraku zvijezdu u maniri mamutskih komunističkih spomenika na Trgu tzv. Europe (ma što to značilo) a hrvatski književnik August Cesarec više ne zaslužuje sâm imati ulicu. Ona se sada hrvatski piše: Europe Square - Ulica Augusta Cesarca.

I to su samo neke opaske građana koji poznaju centar grada, širi centar i prometni prsten oko njega. To su samo neke opaske koje manjim sredstvima mogu biti rješavane za ljetnih mjeseci. A gdje su strateški zahvati? Kad će Gredelj napokon prestati blokirati uže središte grada? Kad će Draškovićeva napokon voditi izravno do aleje Većeslava Holjevca i na most? Kad će predsjednik Tuđman konačno dobiti svoj trg i spomenik u glavnome gradu? Kad će Zapadni kolodvor prestati odsijecati i izolirati taj dio grada? Kada će centar dobiti još barem tri podzemne garaže? Iz studija, Bandić poručuje da kreće sa studijama...

Zagreb zavređuje više

Tuneli su nekada bili najzahtjevniji građevinski pothvati, ali oni to odavno više nisu. Ako se automatskim strojevima moglo višekratno probušiti Učku, Kapelu i Velebit tunelima dugim do šest kilometara, kakav bi problem bilo probiti tunel od narodski rečeno spomenika Kim Il Sungu prije fontana, a od slavnog gradonačelnika Joa Fontane, do Gupčeve zvijezde i tako smanjiti vrludanje austrougarskim uličicama i enormno zagađivanje ispusima... ubrzati promet roba i kapitala. Taj bi tunel bio ne duži od 2-3 kilometra i omogućio bi desecima tisuća vozila svaki dan da preskoče prezagušeni centar - najveću rak ranu Zagreba. Omogućio bi brže kolanje ljudi na posao, protok roba i kapitala. Bez kvalitetnog prometa nema razvoja gospodarstva grada a u Zagrebu već desetljećima ne znate kada ćete stići u koji dio grada. To može biti za pola sata a može biti i za dva. Već dugo (od izgradnje auto ceste) kroz Zagreb, od Draškovićeve do Žitnjaka, treba vam kud i kamo više vremena nego od Zagreba do Varaždina. U takvim uvjetima, gospodarstvo i građani i njihov posao mogu samo grcati. Ali Bandić i Turistička zajednica obožavaju Advent, lampice i kobasice, pa neka Zagreb bude što zakrčeniji, to je šušur, vole ga besposleni turisti. Baš je lijep! Najbudalastiji u Europi. Već treću godinu. Svi drugi, koji bi htjeli koliko-toliko uredno stići na posao i moći ga obavljati – nisu važni. Neka gospodarstvo grada stoji. Čekajte, sada slavimo (od listopada do ožujka).

Grad Zagreb zavređuje daleko više i bolje za taj ogroman novac, za tu ogromnu vreću koju svi mi punimo. Najtragičnije u svemu je što brojne ove ideje zahtijevaju minimalna ulaganja (poput proširenja kolnika) i baš zato gradonačelniku nisu zanimljive. Traže se tobože kapitalni, zapravo samo što skuplji objekti. Kad se mnogo investira „kopanja je velika“ da se poslužim gradonačelnikovim slikovitim, a zapravo primitivnim rječnikom. On je prije performer i propali glumac s lošim osjećajem za dramaturgiju pa tek onda poduzetnik. Što više nastupa više se utapa u tim ulogama. On Zagreb prepušta recesiji i šarenomu cestovnom kaosu, ali zato to građani, prije svega vozači, moraju skupo, svakodnevno plaćati. Biti poduzetnik, imati ta znanja, trebalo bi biti prvi uvjet na natječaju za svakog budućeg gradonačelnika. A ti natječaji i te pobjede tema su za cijelu jednu nizanku članaka o izborima i o tom „slikovitom“, aferama krcatom, Milanu Bandiću. „Mene građani već sedamnaest godina biraju za gradonačelnika“ – a ne kaže ni kako, po koju cijenu, ni koji to.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.