Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Sramoćenje države kazneno je djelo (osim ako je namjerno)

Mujo usklađen s europskim tekovinama

Jedan stari vic kaže kako je Mujo u Švicarskoj izgradio kuću bez građevinske dozvole. Kako nije istakao ploču s brojem građevinske te vrstom i nazivom građevine te graditelja, prijavili su ga i za tili čas stigla je policija. Pitali su ga za građevinsku dozvolu i kad im je glatko rekao kako je nema, spremali su se uhititi ga i sprovesti u policijsku postaju.

Međutim, Mujo ih je jednostavno upitao: A po kojem ja to zakonu ne smijem graditi kuću bez građevinske dozvole? Policajci su se zatečeni pogledali, pozvali postaju i provjerili. Uskoro im je stigao odgovor: Zakon o gradnji s obveznom građevinskom dozvolom u Švicarskoj je ukinut još 1860-te jer godinama prije nitko nije (a nije ni od tada sve do danas) sagradio kuću bez te dozvole...
govorNema zakona, ali ima nepisanih regula

Tako se ponaša i kukuriku koalicija: o kakvom se god evidentnom prekršaju, kaznenom djelu ili sramoćenju institucija države radi, oni brane svoga pojedinca, a ne sustav, prozirno tvrdeći kako nema zakona po kojemu bi sporno djelo bilo kazneno. Tako, vidi vraga, nema ni zakona po kojemu bi zastupnicu SDP-a Ingrid Antičević Marinović trebalo sankcionirati zbog javnog sramoćenja države u inozemstvu, u euro-parlamentu, u radu kojega već nažalost sudjeluje.

SDP ( po običaju ) ne će poduzeti ništa niti povodom ove sramote. Smjene ne će biti, mada je evidentno da su i briselski zastupnici, koji sjede uz I A Marinović, lako mogli vidjeti i vidjeli su, njezin bijedni šalabahter iz kojega ona, kao pučkoškolka, potajice sriče nešto što je možda bio engleski, ali u Africi i to na prijelazu 19. u 20. stoljeće. O rukopisu šalabahtera ne želim niti načinjati, to bi bio (obiman!) posao za grafologa, psihologa i... jer ti verzali na razini su pred-puberteta...

Ne postoji dakle zakon, koji bi propisivao kako zastupnik u Briselu mora poznavati engleski jezik, kažu kukurikavci i pokušavaju obraniti ono, što je u startu neobranjivo - kolegicu koja se dvostruko osramotila, osramotila i državu i sebe. Osramotila Hrvatsku kojoj (izgleda) samo faktički pripada. I to joj još nije bilo dosta već je jednako drsko i bijedno izjavila da ne razumije o čemu se tu radi jer ona je učila engleski još od malih nogu...

Cijela joj se Hrvatska sprda i smije od muke, ali ona za to nije kriva. Ona nije ništa loše učinila, krvi smo svi mi drugi, koji nju sigurno mrzimo zato jer, kako je rekla, ona govori, a mi bi nju htjeli ušutkati. Nakon njezina performansa u Europskom parlamentu, pa zar nam to nije gorući prioritet?

Bila je to država

Poznajem čovjeka koji je u devedesetima bio počašćen ponudom iz Ureda Predsjednika da postane prvi hrvatski veleposlanik u Izraelu. On tjednima nije znao što se događa, ali je od ljudi sporadično saznavao da se netko temeljito raspituje o svemu u vezi njega, njegove obitelji, njegove prošlosti. Tek kad su se ljudi u tamnim odijelima došli raspitivati u njegovih prvih susjeda kakav je on susjed, kakav čovjek, kakav roditelj, uslijedio je službeni poziv na razgovor s odgovornima u MVP.

Što to govori? To pokazuje kakva smo sustavna država bili u devedesetima i kako se provjeravalo svakog potencijalnog novog dužnosnika. Jer, ako su došli provjeravati čovjeka kod njegovih najbližih salasusjeda, jasno je koliko su duboko išle i sve druge provjere, izvršene prije nego su došle do samoga stana moga poznanika. Tako to rade ( i ) u svijetu... Bili smo država.

Provjere su bile temeljite kako se ne bi u primjerice Izrael poslalo čovjeka koji negira holokaust, koji ne zna barem engleski te koji bi zbog možebitnog dijela svoje biografije mogao opteretiti Republiku Hrvatsku i nanijeti štetu našim diplomatskim interesima. Bila je to hrvatska država. Službeno se vodilo računa tko nas može predstavljati u inozemstvu, a tko tomu nije dorastao.

OdgovornostTko su ti odgovorni dužnosnici u Hrvatskoj, koji su ne provjeravajući, poslali kao paket dugogodišnju zastupnicu i dugogodišnje ne provjerenu osobu iz SDP-a, da nas sramoti na pučko-školskom engleskom ne shvaćajući da je išta i što je uopće učinila totalno pogrješnoNije postajao zakon o tome da veleposlanik RH u Izraelu mora poznavati francuski, engleski, jidiš ili koji drugi jezik, niti da osuđuje holokaust - to se podrazumijevalo. Ali se vodilo računa o tome. Službeno se provjeravalo cijele nizove podataka mada bukvalnog y198692107526229zakona (na kakav se sada pozivaju kukurikavci) nije ni onda bilo.

Stoga treba, u ovoj međunarodnoj sramoti, postaviti stvari na svoje mjesto i upitati se: Tko su ti odgovorni dužnosnici u Hrvatskoj, koji su ne provjeravajući, poslali kao paket dugogodišnju zastupnicu i dugogodišnje ne provjerenu osobu iz SDP-a, da nas sramoti na pučko-školskom engleskom ne shvaćajući da je išta i što je uopće učinila totalno pogrješno?

Čudi me da (i opet) nikako ne reagira ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, sveučilišna profesorica po vokaciji - Vesna Pusić. Nije li njezin resor predstavljanje, diplomacija, lobiranje? Nju bi ovoliko ne znanje, po definiciji, moralo vrijeđati do kosti... a da o rušenju ugleda i ne govorimo. Izgleda i predsjedniku Josipoviću, ovakav engleski, nije nikakva smetnja kada ga o njemu (i promatračici) zapitaju kolege ili diplomati.

Ako je osramoćenoj Vladi Zorana Milanovića, ako je SDP-u, ako je ministrici Pusić, ako je predsjedniku stalo do interesa i ugleda diplomacije u svijetu, tada jedna ovakva tabula rasa nema što tražiti među hrvatskim dužnosnicima u inozemstvu. Iako njezino neznanje otkriva i moralni habitus i stav prema vlastitom dostojanstvu, ona je možda za SDP kao stvorena za zastupnicu, ali njezina moderna cipelica svakako nije smjela niti špicom dotaći prag briselskoga parlamenta.

„Opasnost" od razoružanih zarobljenika

Na elafitskom otočiću Jakljanu, smještenom istočno od Mljeta, kako prenosi HKV, otkrivena je masovna grobnica žrtava iz Drugog svjetskoga rata. Prema istraživanjima dubrovačke podružnice Društva zrtvepolitičkih zatvorenika, kojoj je na čelu g. Augustin Franić, na tom mjestu ubijeni su zarobljeni njemački mornari i zrakoplovci, hrvatski mornari i konavoski vojnici zarobljeni nakon završetka Drugog svjetskog rata u Istri i okolici Trsta.

Dok se na sjevernom Jadranu još ratovalo, treba navesti kako je još 14. rujna 1944. oslobođena Korčula, 15. rujna poluotok Pelješac, 18. listopada Dubrovnik pa Ston, 26. listopada Split i do kraja godine cijela Dalmacija. Do sada su, kaže štura vijest, ekshumirana 33 tijela, a smatra se kako ih je na toj lokaciji oko stotinu.

Ključno je reći kako je ovdje riječ o vojnicima zarobljenima poslije 08. svibnja 1945. Znači, ne samo da su pobijeni nakon završetka Drugoga svjetskog rata, smaknuti u ratnom zločinu koji su počinili antifašisti i Titovi komunisti, nego su pobijeni na teritoriju, koji je već bio oslobođen i to u trajanju dužem od pola godine! Nije više bilo ratnih operacija, a niti su oni, transportirani iz tada daleke Istre, mogli pružati ikakav zaostali otpor. Oni su bili zarobljeni, što će reći odavno razoružani.

Jakljan vapi

Ma kako taj zločin bio strašan i masovan, vrhunac gadosti ipak je u sljedećemu: „Grobnicu je obišao i ministar branitelja P Matić, koji je 1361537123Jakljan.iskopine 110Žrtveove, kao i mnoge druge žrtve, nisu anonimne žrtve Drugog svjetskoga rata, već su žrtve koljača: dijela partizana, antifašista i komunista. Drugo: sjetimo se zatim kako je Račan odmah po dolasku na vlast ukinuo Komisiju za istraživanje partizanskih i antifašističkih zločina. Isto je brže bolje učinio i Milanović te tobože prikrpao tu komisiju Ministarstvu branitelja.istaknuo da ne će biti moguće pojedinačno identificirati žrtve, te da su ovo prvi rezultati novog Zakona o istraživanju i obilježavanju vojnih grobova, grobova žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. (...) Oni će biti dostojanstveno zbrinuti. Mjesto njihovog počivališta bit će obilježeno dostojanstveno, spomen-obilježjem, izjavio je ministar branitelja."

Zašto ovakve izjave ne mogu biti umirujuće? Prvo, ove, kao i mnoge druge žrtve, nisu anonimne žrtve Drugog svjetskoga rata, već su žrtve koljača: dijela partizana, antifašista i komunista. Drugo: sjetimo se zatim kako je Račan odmah po dolasku na vlast ukinuo Komisiju za istraživanje partizanskih i antifašističkih zločina. Isto je brže bolje učinio i Milanović te tobože prikrpao tu komisiju Ministarstvu branitelja.

Treće: I sada se pokazuje gadost, i puna perfidija: ministar kaže kako su ovo prvi rezultati novoga zakona. Hvali se, a istina i pravda, zajedno s nama građanima RH, imali bi biti zadovoljeni tim poštenim postupkom. Četvrto, kaže nam ministar: žrtve će biti zbrinute, mjesto njihova počivališta bit će obilježeno spomen-obilježjem, dostojanstveno...

Mučki prešućeno

Ako su one žrtve anonimnog Drugoga svjetskog rata, ako se skriva istina, ako se ne navodi počinitelj, kako će to onda žrtve biti dostojanstveno zbrinute i obilježene spomen obilježjem?! Kakvim obilježjem i što će na njemu pisati? Peto: obratite pozornost na izjavu ministra povodom „novog" zakona: „...ne će biti moguće pojedinačno zrtidentificirati žrtve."

Znači kakvom se „rješenju" dosjetila Vlada Zorana Milanovića: komisiju za istraživanje, više se ne da ukidati, spojit ćemo ju zato s braniteljima s kojima nemaju veze, istraživat ćemo (oprezno) i proglasiti ih žrtvama Drugog svjetskoga rata. Bit će anonimne žrtve nepoznatog počinitelja. Kako ćemo to izvesti? Jednostavno. Žrtve ne će moći biti identificirane, jer to nije moguće.

A zašto nije moguće? Zašto nije moguće učiniti sondaže? Zato što bismo tako došli do počinitelja, a to nam nije cilj. Štoviše, to se (ostacima ostataka gerijatrijskih komesara i antifašista) nikako ne smije dogoditi. Kad bi se to dogodilo, netko bi mogao zatražiti i podići tužbu za masovni partizanski i antifašistički zločin poslije rata na dubrovačkome području protiv nepoznatog počinitelja, a elementi iz grobnice doveli bi do toga da je riječ o mučkom ubojstvu i pukoj likvidaciji, pa na sudu teško da bi optužnica mogla pasti.

Priznajem, vjerojatnost tužbe je mala, ali se oni sasvim realno boje da javno budu prozvani zločincima. Zato nam je tu (spasonosni) Drugi svjetski rat, kao univerzalan i zamućen krivac, mada su likvidacije izvršene poslije njegova svršetka i na teritoriju koji je već pola godine bio slobodan, a žrtve su transportirane iz Istre i okolice Trsta gdje su i zarobljene. Dostojanstveno. A zna se i točno, koje su to antifašističke jedinice tada bile u južnoj Dalmaciji, čijih ruku nedjelo ćemo sada dostojanstvenisati.. U stvari, najstrašnije je znati. Nije li (i) sve ovo, oko ovog otočkog grobišta, samo još jedno sramoćenje?

Kažnjen svečanim dočekom

Kverulancije od prošlog tjedna jako su naljutile polutane, jugo-nostalgičare i dežurne slugane trenutnoj vlasti pri Hrvatskoj. Najviše ih je razjarila istinita tvrdnja kako je izbacivanje ravnatelja Krešimira Mihajlovića i s mjesta ravnatelja ali i iz škole, bila amoralna odluka, licemjerna, partijska i protiv zakona... te kako se premijer Milanović, po sili dužnosti i prema opisu radnog mjesta (a neki kažu i kao za gotkaznu) morao pojaviti, rukovati i slikati s našim generalima na Plesu.

Slaviti njihov veličanstven povratak u domovinu. Ali iste te generale na fotografijama, u hodniku jedne škole u Krajiškoj ulici u Zagrebu – ne podnosi! Ne samo da ne podnosi, nego je navodno, osobno tražio otkaz ravnatelju. Zato još malo o zakonu... što zakon kaže i kako ga provodi Vlada RH, jer tamo neki opet (znate vi njih) tvrde da je to i opet i ponovno i partijski i protuzakonito... a jasno da nije.

Prvo moram zahvaliti g. Gojmiru Milatu, koji me je na tu činjenicu upozorio, i o njoj pisao na portalu dragovoljaca, a drugo se pitam što kaže zakon? (i rado ponavljam činjenice). Iako slabo-pismeno napisan, citiram: „Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonima. Djelokrug Vlade Republike Hrvatske propisan je prije svega Ustavom Republike Hrvatske, a način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i poslovnikom."

Pustimo sa strane što po ovome ispada: prvo bi Vlada, a onda bi propis, što je contradictio in adjecto, ali nije to jedina suprotnost. Pišu tako hrvatski mediji, među onim preostalim medijima u Hrvatskoj, kako je Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta (u stvari ministar Jovanović) učinilo nevjerojatan propust jer je bilo dužno objaviti (a nije to učinilo) odluku o ZO u Narodnim novinama, koja (ondak) stupa na snagu 8 (osam) dneva nakon objave.

Sve škole, koje su provodile program ZO, a vidjeli smo i ministra Jovanovića i ravnatelja AZOO Filipovića i članicu povjerenstva i navodno suautoricu programa te premijerovu suprugu Sanju Musić-Milanović kako program demonstriraju po školama, činile su to ilegalno. Činile su to ilegalno.

Našarali pa obrisali

Ministarstvo je doduše pokušalo ispraviti ovaj strahoviti nemar, propust i protuzakoniti istup, te je odluka objavljena kako zakon predviđa, ali tek 13. veljače 2013.! To znači da je odluka stupila na snagu tek ProgramProgram ministra Jovanovića i njegova ministarstva u Vladi Zorana Milanovića, program predviđen kukurikulumom ZO (a koji sadrži i spolni odgoj) uopće se ove školske godine ne smije ugraditi u Godišnji plan i program. A time se naravno ne smije niti provoditi..21. veljače ove godine, za nešto što se demonstrira i provodi već punih mjesec dana... No, to je tek prvi zakonski okvir. Da bi se odluka provela, ona mora ući u Godišnji plan i program svake škole, a to je nemoguće jer se on (opet po zakonu) usvaja do zaključno kraja rujna tekuće školske godine.

Ukratko, za sve one koje to boli: program ministra Jovanovića i njegova ministarstva u Vladi Zorana Milanovića, program predviđen kukurikulumom ZO (a koji sadrži i spolni odgoj) uopće se ove školske godine ne smije ugraditi u Godišnji plan i program. A time se naravno ne smije niti provoditi...

I kako ono glasi ona bajka gore s početka ovog ulomka: „Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonima." Bilo bi smiješno kad ne bi bilo tragično o kolikoj se ignoranciji iuris ovdje radi. Dakle, osim što se državu sramoti prema van, nju se sustavno sramoti i prema unutra, i to od onih koji bi morali biti provoditelji zakona. Po Ustavu.

Telegrafski

Uskuhala hrvatska politička močvara zahtjeva komentiranje većeg broja tema, zato samo telegrafski:

- S ministrom MUP-a Rankom Ostojićem nema šale (kada je u pitanju zakon) inače možda ima. U tijeku je velika policijska akcija u metropoli Vrgorcu: počela je provjera prebivališta! Čak štoviše: brišu se svi lažno prijavljeni građani. Do Zagreba se čuje lelek. Na prošlim parlamentarnim izborima bilo je 7.100 birača, a u Vrgorskoj krajini živi svega 5.000 punoljetnika. Zato je ministar čak potvrdio da se akcije provjere ne provode samo... nego čak štoviše - diljem. Otkako je stupio zakon... Zato ja predlažem isto tako žurnu akciju provjere i u Zloj Dragi, u Čačincima i u Babinoj gredi, jer to nam je sada strateški ranko ostojic articleimagenajvažnije. Jedino se ne treba žuriti u Vukovar. Ta i čemu? Pa i dvojezične ploče već su otisnute, još samo da (patološki) prosviraju.

- Zoranu Milanoviću suradnici su ipak „nacrtali" kako odlazak pape Bendikta XVI. ne može samo komentirati usputnom izjavom „kako je to vjersko pitanje", nego su ga prisjetili i kako je sam, na noge, (kada mu je to trebalo) odlazio u posjet tom istome velikome papi. Zato se on ipak odlučio prihvatiti savjete i napisati pismo u kojemu su glavna „sidra" bila: „osobita mi je čast", „čestitke na uspješnom pontifikatu"... bla bla... još nekoliko zvučnih epiteta i komplimenata... i zatim: „Vlada RH je privržena", „dijalogu", „međusobnom uvažavanju". Eto, znači može on... kad hoće.

- „Zabljesnula: Milanka i Severina u istoj haljini, kojoj bolje stoji?"
Možda ste povjerovali kako ministrica ima svoj resor i da u njemu treba zabljesnuti ili barem raditi, ali prevarili ste se. Ministrici Milanki Opačić mnogo su draže modne revije koje su tobože prvenstveno humanitarnog karaktera.

Znači rad u ministarstvu spada u nehumani djelokrug. Ovo prvenstveno, uzmite uvjetno, jer sudeći po osmjehu, ministrici je upravo haljrevija bila najslađi dio njezinih grandioznih ingerencija. Tako su sluganski novinari i njihove ulizivačke gazde ministricu brže bolje usporedili sa Severinom Velikom. Ne znam može li to možda biti i uvrjeda? Ali Severinizacija Vlade naša je stvarnost.
Zapravo, to što ministrica Opačić pokušava biti Severina, pardon, manekenka, nije ni tako loše. I brojni drugi ministri u Milanovićevoj Vladi očarani su Severinom, oduševljeni manekeni. Nije to zapravo ni loše... s obzirom na to koliku štetu manekeni proizvode kada su za stolom.

Dobro je i što su stalno u medijima, u tv-emisijama, u Dnevnicima... prezauzeti brojnim intervjuima. To je sve jako dobro, novinari - navalite. Za Hrvatsku je bolje da svi šeću studijima, pistama. Mogu i u istoj haljini, to je ionako haljina roditelja 1. Nije li?

- Trakavica ili trokut: Šelebaj - Čuljakova - Softić ide dalje: te kriv je i uhićen Šelebaj, te pušten je, te svjedočio je Softić, a okrivljena je Čuljakova, te Softić je dao novi iskaz, te Šelebaj je bio neuvjerljiv, te dugo je saslušavana Čuljakova, te krivi su i Šelebaj i Čuljakova - lagano izaziva žgaravicu u normalnih i običnih ljudi.

U svemu je najsmješnija novinarska interpretacija izjave zvijezde Dijane Čuljak, koja navodno (kao i sve zvijezde) ne misli. Ona samo potpisuje... sve što joj je muž dao (pokvaren li je!). Jer ona je imala neograničeno povjerenje u muža. Pa imaju li starlete, pardon zvijezde, danas neograničeno povjerenje u muža, ljubavnika, susjeda, pa opet muža? Sumnjam, ali ja sam „kvaran".
Zar to nije logično, ma najlogičnije, da punoljetna, odrasla osoba dakle, ima puno povjerenje pri potpisivanjima naslijepo... milijunskih ugovora? I još k tome novinarka, kreativno osoblje Nove TV. Al ga je nakreirala!

Sve ovo naravno nije kazneno djelo, ali je sve (na ovaj ili onaj namjerni način) sramoćenje države i njezinih institucija. Uzduž, rado, i poprijeko...

Javor Novak

Čet, 19-05-2022, 14:14:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

x

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.