Pobješnjele reakcije Jurice Pavičića

Imati intervju sa Silobrčićem, pa umrijeti

Nakon što je u proteklih mjesec i pol dana akademik Slobodan Novak, moj otac, čak dva puta odbio dati intervju „Jutarnjem listu", mogli smo očekivati ovakav prljav napad iz te žuto-tiskovine, koju otac inače (u „Protimbama") već odavno naziva makulaturom.

Još ću reći kako je oca uporno telefonski dvostruko masirao velebni novinar u Hrvatskoj, Dobroslav Silobrčić, inače prvo grlo intervjua Jutarnjeg lista subotom (kada su i brojni sajmovi na otvorenom), čiji su intelektualni kapaciteti poznato parterni, a ocjene sajmišne.

Kao velikan, zato i radi intervjue s velikanima... vedere Napoli, e poi morire.

Međutim, ne mogavši se suočiti s odbijenicom, kada je čuo da ga otac opetovano odbija, više je puta ponovio znakovitu rečenicu koja zvuči kao otvorena prijetnja: "Vi radite protiv sebe!, i na svoju štetu!"

Liliputanac ne zna čime bi, a mora napadati

LiliputanacTo što bubuljičavi Jurica nije s majčinim mlijekom usisao ni elementarno rodoljublje, ne daje mu baš nikakvo pravo pojedinog hrvatskog pisca, zbog njegovih osobnih stajališta, nazivati strašilom, ruševinom, zlim ili ruglom. To jest, stvarno, pitanje Pavičićeva karakternog i kritičarskog rugla (uz odano polutanstvo). Te uvrjede koje je nanizao stvarno su u potpunosti teorijsko-književni, kritičarski i literarni argumenti visokog dometa (sasvim odgovarajući (s)tiskovini za koju mrlja po papiru). I još isti, ima obraza pisati, kako kaže o „pristojnoj hrvatskoj književnoj kulturi"!Jurica Pavičić pak, tobože skromno, kako sam kaže za sebe – kao liliputanac (ne znamo misli li samo intelektom ili i značajem) inače piskaralo po dužnosti i naređenju, odlučio se za nemoguću misiju pa je u subotnjem „Jutarnjem listu" krenuo neuvjerljivo i uličarski napadati (kako sam navodi) - višestruko nagrađivanu literaturu klasika Slobodana Novaka. Kako u cijelom svom guliverski promašenom tekstu nije uspio artikulirati ni jedan jedini argument, a nakon što je prošarao svojim omiljenim književničkim regionom, te hrabro (već danas!) raskrstio sa svojim starim miljenicima - „odnedavno" četnicima i time stekao zavidnu reputaciju objektivnosti, Novaku je prilijepio dva silno teorijska i polemička „argumenta": prvo da je akademik, zbog svojih stavova iznesenih u tv-emisiji „Pola ure kulture" - karikatura, a drugo da je kreten!

U tom tekstu, Pavičić prizemni, uzima si tobožnju slobodu (u stvari punu mjeru divljaštva) da izrazitim govorom mržnje i vrijeđanja napada tuđe pravo da drugačije misli (da ne nabrajam sve uvrjede koje je nanizao). Tako primitivna razina komunikacije u nazovi novinama, moguća je samo u ovoj našoj Istočnoj Berlusconiji, te zaista vrijedi razmisliti o prijedlogu dvojice odvjetnika da se Pavičića, kad ne ide kućnim odgojem, onda tužbom, privede redu.

To što bubuljičavi Jurica nije s majčinim mlijekom usisao ni elementarno rodoljublje, ne daje mu baš nikakvo pravo pojedinog hrvatskog pisca, zbog njegovih osobnih stajališta, nazivati strašilom, ruševinom, zlim ili ruglom. To jest, stvarno, pitanje Pavičićeva karakternog i kritičarskog rugla (uz odano polutanstvo). Te uvrjede koje je nanizao stvarno su u potpunosti teorijsko-književni, kritičarski i literarni argumenti visokog dometa (sasvim odgovarajući (s)tiskovini za koju mrlja po papiru). I još isti, ima obraza pisati, kako kaže o „pristojnoj hrvatskoj književnoj kulturi"!

Razumijem da je polutanima u Hrvatskoj iznimno frustrativno (do nepodnošljivosti) kad hrvatski književnik napiše logičan esej (u „Protimbama") o tobožnjim hrvatskom ratnom zločinu i time kristalno obrani naše (tada još optužene) generale, pa se nedugo zatim stvarno i pokaže kako je imao pravo, a generali prošeću na slobodu. Ali tko je pavičićima kriv za aberaciju svijesti, što proizvode laži, i optužuju žrtve i pobjednike umjesto agresora i okupatora? Mi im ne možemo pomoći, pa čak ni klasik hrvatske književnosti to ne može. Jedino možda da je odustao i nije tiskao Sabrana djela, to bi ih donekle sediralo... ali ovako... sa čak osam debelih knjiga!

Buljeći u mraku, obnevidio

Valjda temeljem svojih drljotina o tuđim filmovima, Pavičić misli da se može uspoređivati s klasikom hrvatske književnosti. Misli kako će nekome uspjeti zamazati oči; vjeruje kako će netko povjerovati 165a4511-816b-4ffd-9131-406cff4c68f1u njegovu lažljivu izjavu kako je Slobodan Novak njegov pisac!? Još jedna jadna i tragikomična laž. Kada bi to stvarno bila istina, to je zasigurno najveća uvrjeda u cijelom ovom Pavičićevom, šupljem pamfletu. I kada kaže kako Novak od devedesetih nacionalistički kvari svoj opus, takvima treba reći da su obične neznalice, koje lažu, a nisu čitale Novakov opus.

Nisu čitale „Izgubljeni zavičaj", mali roman iz daleke 1954. u kojem je Novak, prvi u nas, žestoko progovorio o partizanskim ratnim zločinima, ubojstvima nevinih ljudi. Što ćemo dakle s tim slavljenim i nagrađivanim Novakom iz toga vremena? Hoćemo li pokušati, kao mali Jurica, statist iz filma „Crvenkapica", retrogradno napadati jednom već proglašenu veliku literaturu?! Samo zato što u demokratskoj Hrvatskoj pisac politički drugačije misli?

Sve te prljave namjere i laži stižu od tog iskompleksiranog liliputanca, koji već dugo, lukrativno zloporabi hrvatsku slobodu i svojim drljotinama temeljito ponižava i novinstvo i demokraciju. Uličar njegova tipa i opusa svojim talentom zavrjeđuje pisati po zidovima i plakatima, ali ne i u novinama. Pa makar one bile (s ovakvim likovima koji ju pune) i potpuna makulatura. Nije bilo čovjeka koji bi me upitao što to piše „Jutarnji list", a da se nije zgražao nad Pavičićevim primitivizmom, čudeći se da tako nešto uopće može biti objavljeno u Hrvatskoj, a zapravo, očito, u Istočnoj Berlusconiji...

Nema petlje reći čiji su tekstovi

LažiSve te prljave namjere i laži stižu od tog iskompleksiranog liliputanca, koji već dugo, lukrativno zloporabi hrvatsku slobodu i svojim drljotinama temeljito ponižava i novinstvo i demokraciju. Uličar njegova tipa i opusa svojim talentom zavrjeđuje pisati po zidovima i plakatima, ali ne i u novinama. Pa makar one bile (s ovakvim likovima koji ju pune) i potpuna makulatura. Nije bilo čovjeka koji bi me upitao što to piše „Jutarnji list", a da se nije zgražao nad Pavičićevim primitivizmom, čudeći se da tako nešto uopće može biti objavljeno u Hrvatskoj, a zapravo, očito, u Istočnoj Berlusconiji...Pavičić tvrdi i kako akademik Novak već godinama u „Hrvatskom listu" objavljuje esejistiku, što je notorna laž, a nju nadograđuje ponavljajući svoju proizv805lažljivost ovako: „Kad po lošim šovenskim fanzinima Novak objavljuje svoje grozne tekstove o europskim eunusima, hrvatskom duhu i neumrlom prvom predsjedniku, on isijava uvjerenjem da ih piše iz kulture i iz duha vlastitih bivših knjiga". Akademik ne piše po nikakvim fanzinima pa ni po šovenskim niti po jugo-šovenskima po kojima marljivo drlja Pavičić.

Sve što je napisao u njegovim je knjigama pa nekakva Pavičićeva naklapanja o izdanom duhu bivših knjiga predstavlja punu autorsku žurnalističku glupost. Neka se Jurica mani dvostruko nagrađenih „Pristajanja", njegov kvocijent je na razini Crvenkapice i vuka, toga neka se drži. Sve drugo izvan tog filma za njega je prezahtjevno. Prezahtjevno čak i kad zanemarimo Pavičićevu upravo filmski napuhanu grandezzu i javnu potrebu da sâm sebe (kad ne će nitko drugi) uspoređuje s klasicima hrvatske književnosti...

Bolje mu je da se drži kao pijan plota ili pijan zatka Matvejevićevih rimskih veza i podvezica, i da piše o zmijama (indikativno!). I tu bih završio s usputnim komentiranjem ovog neviđenog uličarenja nad akademikom Novakom, a ne nada mnom... Jer... da je Jure u pitanju, možda bih i dalje polemizirao, ali riječ je tek o Jurici.

Hrvatsko kulturno vijeće

Analizirat ću zatim podvalu koja se odnosi na mene, na dokidanje autorstva i perfidiju koju je taj prljavac iskazao kada su u pitanju moji tekstovi, a koji se vrte po portalima i (drago mi je što ga očito) vrlo smetaju. Drug jugo-Jurica vrlo dobro zna kako akademik Novak ne piše po portalima, već da ja, jedno HKV Portal Izgled01kraće vrijeme, objavljujem svoje kolumne na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća. Počašćen sam što Jurica vjeruje kako te tekstove piše akademik Novak, ali me u očaj baca što me taj čarobni kritičar iz splitskoga geta, iz poznate narkomanske rupe, proglašava lošim tekstopiscem!

Baš kao i apatridni Velimir Visković svojevremeno, kada sam mu napisao kako su potpuno sine dignitas tijekom Domovinskog rata samo on i Igor Mandić iz okupirane i razorene Hrvatske jedini trčali pa objavljivali knjige pri okupatoru u Beogradu, i Pavičić kao i nekad Visković, „slučajno" pripisuje moje autorske tekstove – akademiku Novaku! Taj moj tekst u „Vjesniku" Visković se hrabro odlučio komentirati – tek nakon godinu dana - i to isto ovako - prozivanjem moga oca!

Vrlo hrabro, baš kao i Jurica. Mene se nije usudio prozvati. Sada Pavičić, čineći isto, piše ovako: „Taj isti Novak već nas godinama u Hrvatskom listu i na pseudopatriotskim portalima zasipa sličnom političkom esejistikom, gromoglasno banalnim tekstovima punim etike bešćutnosti, faktografske konfuzije i mržnje prema nekom neodređenom apstraktnom Drugom: šoroševcima, plaćenicima, eu-ovcima, nedomoljubima."

Iz žablje perspektive

Opetovana je laž da Slobodan Novak piše i na kakvim internetskim portalima. Na portalima pišem ja. Jedan polutan nije i ne može biti kriterij, a niti je u stanju ocijeniti, iz svoje žablje perspektive, što Javor Noval karikaturaje to patriotizam ili bolje rodoljublje, i što je to po svemu pozitivni nacionalizam, a ne šovinizam. I on, nakon ovakvog napada na akademika Novaka prepunog laži, uzima u svoja prljava usta riječi „etika bezosjećajnosti" i „mržnja"!? Za to optužuje akademika, a u stvari, praveći se blesav, optužuje mene?!

I gdje je tu apstraktnost i nekakvo Drugo koje Jurica statist ne razumije? Vjerojatno želi koketirati i sa rasizmom... Jer, što nije jasno kad se napiše: šoroševci, plaćenici, eurofili, eurojude, ne-domoljubi? Očito, kad se ima moždani i emocionalni defekt, kad se mrzi i vrijeđa sve hrvatsko, onda se od šovinizma i sljepila ne vidi svačije prirodno pravo da voli ono što je hrvatsko, domoljubno i osobno. Tako Pavičić od svoga Jednog ne samo da ne vidi dalje, on režeći očnjacima i po zadatku ne dopušta da itko misli dalje!

„Na svom komadu esejističkog prostora moj omiljeni klasik tako blati izdajice, brani Glavaša, uzdiže neku mutnu, neodređenu hrvatsku uljudbu, a sve je to skupa ne samo kaotično, konfuzno i intelektualno nedomišljeno, nego k tomu, nažalost, i loše napisano." I po treći put u istome tekstu Pavičić masno laže: nema akademik Novak nikakav komad esejističkog prostora, nego ga imam ja, kao tjednu kolumnu na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća pod gornjim naslovom „Moje kverulancije". I na tom sam portalu upravo ja branio generala Glavaša u vrijeme kada mu presuda nije bila pravomoćna, a sva žgadija tipa odioznih pavičića i ostalih šoroševaca i plaćenika već ga je medijski bila osudila te unaprijed proglašavala ratnim zločincem.

A za kraj: pozdravlja vas Ivan Mažuranić

Ne bih se dalje zamarao Pavičićevom intelektualnom inkontinencijom kada piše o mojim tekstovima da su mutni, kaotični, konfuzni, nedomišljeni i loši, jer da su takvi niti bi ih brojni drugi portali redovito prenosili, a niti bi se mrzitelj i polutan Jurica našao prozvanim, ugroženim i napadnutim upravo tim mutnim, nedomišljenim, lošim... Ali zato ovaj lažljivac, kukavički, te tekstove pripisuje senioru Novaku, jer nema hrabrosti ući sa mnom u polemiku, baš kao što svojevremeno nije imao „bijelih bubrega" (iz iste te apatridne i šoroševske škole) ući niti Visković. Ali ne mogu mi to zaboraviti i prešutjeti, što mi je najveći kompliment (đilitnut se al pogodit cilja!).

Javor Novak

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.