In memoriam – prof. dr. sc. Željko Horvatić
Umro je jedan od najvećih svjetskih stručnjaka u području međunarodnoga kaznenog prava, profesor emeritus, dr. Željko Horvatić. Siščanin rodom, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje će poslije postati profesorom i dekanom, a istu je dužnost obavljao i na Pravnom fakultetu u Rijeci. Ugledan i
cijenjen u Hrvatskoj, predavao je i sudjelovao u radu mnogih europskih instituta. Bio je član Savjeta za mir i ljudska prava HAZU, te predsjednik Akademije pravnih znanosti, nositelj odličja, reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.
Nepotkupljivi hrvatski pravnik, domoljub i znanstvenik svjetskoga glasa svom se težinom erudicije, volje i strasti uključio u rad stručno-znanstvenih skupova o Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u vrijeme kada su ti skupovi i napori da se pomogne hrvatskim generalima bili doslovce proskribirani, a hrvatske vlasti srdačno surađivale s tadanjom tužiteljicom Carlom del Ponte. Upravo nakon nastupa dr. Željka Horvatića, haaško tužiteljstvo se uznemirilo i počelo harangu protiv Hrvatskoga kulturnog vijeća u čijoj su organizaciji održavani skupovi (po zamisli dr. Vukovića). Jer, mišljenje takvog eksperta za međunarodno kazneno pravo nije moglo biti bagatelizirano, pa je Carla del Ponte tražila od Hrvatske (hrvatskih vlasti) da ušutkaju borbenoga profesora, što je bilo nemoguće, a Horvatić se uspravio kao častan hrvatski pravnik i oštro, beskompromisno odgovorio zmijskoj tužiteljici.
Što je tada rekao dr. Horvatić? Podsjetio je na spor o legitimnosti ad hoc kaznenoga Tribunala za bivšu Jugoslaviju, Suda koji je nastao izvan klasičnog koncepta suverenosti država, suprotno od kasnije ustanovljenoga Međunarodnog kaznenog suda. Podsjetio je Horvatić također na ono što je prije njegova nastupa na skupu „Zajednički zločinački pothvat, što je to?“ rečeno o haaškim optužbama i u potpunosti se složio s našim tezama i
tvrdnjama, citirajući potpisnika ovih redaka koji reče da je “optužnica protiv hrvatskih generala u suprotnosti s međunarodnim pravom i rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, da negira Ustav RH, teritorijalni ustroj RH i ovlasti civilnog i vojnog vodstva, da je maliciozna, hipertrofirana i pravno deplasirana“.
Također se složio s mišljenjima Milana Vukovića i Nedjeljka Mihanovića, te niza drugih pravnika , književnika i povjesničara koji su stali na stranu istine i (ne samo međunarodne) pravde i prava. A zatim je u opširnom i za pravnu struku povijesnom govoru izložio svoja stajališta, analizirajući tzv. Izmijenjenu optužnicu (izmijenjenu na štetu Gotovine, Markača i Čermaka) točnom tvrdnjom da se tužiteljstvo sve više udaljava od pravnog imperativa o određenosti optužbe. Glede tužiteljice del Ponte, Horvatić je rekao: „No sada slijedi i njezin izravan napad na Republiku Hrvatsku, članicu UN i jednu od utemeljiteljica ad hoc Tribunala“, napad tužiteljice koja je već 2003. nagodbom u Beogradu svojevoljno reducirala počinitelje iz srpskih redova, te „odavna postala aktivni destruktivi dio međunarodnog kaznenog pravosuđa, jer kontinuirano nanosi štetu zamisli o njegovu djelovanju.“
Čovjek koji je spašavao čast hrvatskog pravništva, međunarodnog pravosuđa i hrvatske države
Ono što je izazvalo „skandal“ jest Horvatićev zahtjev, citiram: “Zbog svega toga, Vijeće sigurnosti UN ne bi trebalo dozvoliti najavljeni odlazak glavne tužiteljice MKSJ Carle del Ponte s te dužnosti bez utvrđenja njene odgovornosti za nestručnost i zlouporabu svojih ovlaštenja i trajno narušenje povjerenja država članica UN i svjetske javnosti u međunarodno kazneno pravo i pravosuđe.“ Govor je dovršio rečenicom: „Ako ta zlouporaba makar i djelomično
uspije, ako takve „istine“ budu temelj presuda MKSJ, istina o međunarodnom kaznenom pravosuđu i primjeni međunarodnoga prava pred ad hoc Tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Haagu bit će, nesumnjivo, sramotni dio povijesti tog prava u prvom desetljeću XXI. stoljeća.“
Tako je govorio dr. Horvatić, tako govori čovjek koji spašava ne samo čast HorvatićDr. Željka Horvatića zadnji put sam vidio i s njim razgovarao prošloga tjedna, nakon njegova nastupa na tribini Hrvatskoga slova. Tema je bila sudbina i mogući ishod žalbenoga postupka za šestoricu Hrvata iz Herceg Bosne. I u tu se temu dr. Horvatić uključio isto tako odlučno kao svojedobno u slučaju generala iz Hrvatske. Inteligentan, jezgrovit, lucidan, Horvatić ni po čemu nije pokazivao znake da će napustiti ovaj svijet, borben do zadnje sekunde života.hrvatskoga pravništva, ne samo čast međunarodnoga pravosuđa, nego i čast hrvatske države – čast koju je politička „elita“ izdajnički iznevjerila.
Što se potom događalo, poznato je. U prvoj presudi hrvatskim generalima taj je „sramotni dio povijesti“ pokazao zloćudno lice, a u konačnoj, oslobađajućoj presudi sam je Bog poslao Merona da u zadnji čas ispravi blasfemiju.
Dr. Željka Horvatića zadnji put sam vidio i s njim razgovarao prošloga tjedna, nakon njegova nastupa na tribini Hrvatskoga slova. Tema je bila sudbina i mogući ishod žalbenoga postupka za šestoricu Hrvata iz Herceg Bosne. I u tu se temu dr. Horvatić uključio isto tako odlučno kao svojedobno u slučaju generala iz Hrvatske. Inteligentan, jezgrovit, lucidan, Horvatić ni po čemu nije pokazivao znake da će napustiti ovaj svijet, borben do zadnje sekunde života. Rođen 1934., odrastao u dugim godinama jugoslavenskog, komunističkog totalitarizma, u spomenutom govoru održanom 2007. tiskanom u Zborniku reče još riječi koje posebno u ovom trenutku novoga terora nad istinom treba zauvijek pamtiti:
„Na ovom mjestu ne mogu ne upozoriti na usporedbu koja se nameće u pogledu tumačenja povijesti na štetu istine i pravde. Uzoriti kardinal Bozanić u propovijedi na Bleiburgu 13.5. 2007. podsjetio nas je kako se neopravdano stavlja znak jednakosti između antifašizma i komunizma, između opravdanih težnja borbe za slobodu i bezbožne ideologije boljševičkih i velikosrpskih planova. Zar se jednako tako,ali ne olako, nego smišljeno i s opakom namjerom prekrajanja povijesnih istina o hrvatskoj državi i hrvatskom narodu u posljednjem desetljeću XX. stoljeća ne stavlja znak jednakosti između obrambeniog, oslobodilačkog i po međunarodnom pravu dozvoljenog opravdanog djelovanja hrvatskih redarstvenih i oružanih snaga u Domovinskom ratu protiv velikosrpskog agresora i pobunjenika - i izmišljenog „udruženog zločinačkog pothvata hrvatskoga državnog vrha “.
U ime Hrvatskoga kulturnog vijeća izražavam sućut obitelj prof. dr. Željka Horvatića.
Hrvoje Hitrec