Hrvatska na kraju travnja

Jovanovićev pravopis (5)

Panika je zavladala u Institutu za jezik i jezikoslovlje kada se oglasio Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Oglasili se profesori kod kojih su institutovci polagali ispite, diplomirali pa i doktorirali, a institutovci okrenuli leđa i njima i jezikoslovnoj znanosti pa puhnuli u isti rog s nenarodnim, tendencioznim diletantima. Akademici su svojim bivšim studentima dali čistu jedinicu. Institucionalci plaču , okrivljuju jedni druge što su se dali upregnuti u kola Partije (koja ionako uskoro silazi), pozivaju se na svoju maloljetnost i tvrde da se nisu ni rodili u vrijeme novosadskoga pravopisa.

Jedino što ih malo ohrabruje jest očita potpora partijskih medija koji su upregnuli sve svoje mediokritete da dokažu kako je novi , "jedinstveni" pravopis, veliko znanstveno i kulturno dostignuće.

Taj Jovanovićev pravopis doista je jedinstven, treba priznati. Ostat će jedinstven po tome što izazvao jedinstveni otpor hrvatske jezične zajednice, a ako bude donesen političkim nasiljem, ostat će jedinstven i po tome što je živio (životario) nekoliko mjeseci – dok nova vlast izabrana na izvanrednim izborima ne prekine ovu farsu. Tada ćemo vratiti Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika i nastaviti gdje se stalo.

Khuen opet među nama

Nije slučajno i nije nelogično da se opet često spominje Khuen Hedervary, omiljeni hrvatski ban, koji je nogom otjeran iz Hrvatske. Ne spominje se samo u svezi s pravopisom i Neutralni narodSada je situacija ipak nešto bolja. Nešto gora nego u vrijeme Khuena, ali ipak bolja, no za moj ukus pomalo nepregledna. Imamo, naime, u vlasti Hrvate koji ne govore za sebe da su Hrvati niti se tako osjećaju i imamo Srbe koji ne govore za sebe da su Srbi, a kako se osjećaju, ne znam. Vjerojatno vrlo dobro.Tako se pred očima hrvatskoga puka ostvaruju zamisli o "neutralnom narodu" bez imena, jedinom putu koji vodi (po Janku Bekiću itd.) do prave demokracije.vukovskim nametanjem koje ima frapantne sličnosti s nesretnim događajima 2013., nego su usporedbe ove vlasti s Khuenovom vladavinom općenite i zahvaćaju mnoga područja. Prije svega, Khuen je vladao Hrvatima (protiv Hrvata) uz pomoć Srba. Poslije Khuena i poslije dvije Jugoslavije u kojima su Srbi vladali nad Hrvatima, poslije unutarnje i vanjske oružane srpske agresije na Hrvatsku devedesetih, 2013. opet Hrvatskom vladaju Srbi uz pomoć Partije ili Partija uz pomoć Srba (nije važno).

Stare je navade inaugurirao SHDZ u prvom desetljeću 21. stoljeća, uzimajući u koaliciju slavitelje četničkih pokolja nad Hrvatima u Srbu ( u Boričevcu) 1941. i Vukovaru 1991. te im dodijelio mnoga drugorazredna doministarska i ina mjesta. Ohrabrena tim plemenitim i neočekivanim činom, Milanovićeva je Partija u maniri svojih očeva mirno instalirala velik broj Srba iz svojih i ne samo svojih redova, dajući im prvorazredna mjesta i velik komad vlasti u Hrvatskoj.

No, to uglavnom nisu bili oni naprijed spomenuti Srbi nego neki drugi Srbi koji se nisu nazivali niti se nazivaju Srbima pa je hrvatski puk bio zbunjen. Nije znao jesu li ili nisu li, ili su možda neki treći. Za one "stare" Srbe iz vremena sanaderijanaca i dalje se smjelo govoriti da su Srbi jer su i oni sami govorili i govore da su Srbi, za "nove" Srbe nije se smjelo reći da su Srbi, a ako je netko nešto zucnuo, odmah je vađena iz korica stara komunistička fraza o prebrojavanju krvnih zrnaca, koja je onomad služila kao batina kada bi netko upitao zašto su od 22 direktora nekoga gospodarskog jugogiganta u Hrvatskoj– 22 Srbina (o čemu sam već pisao).

Sada je situacija ipak nešto bolja. Nešto gora nego u vrijeme Khuena, ali ipak bolja, no za moj ukus pomalo nepregledna. Imamo, naime, u vlasti Hrvate koji ne govore za sebe da su Hrvati niti se tako osjećaju i imamo Srbe koji ne govore za sebe da su Srbi, a kako se osjećaju, ne znam. Vjerojatno vrlo dobro.Tako se pred očima hrvatskoga puka ostvaruju zamisli o "neutralnom narodu" bez imena, jedinom putu koji vodi ( po Janku Bekiću itd.) do prave demokracije.

Za sada je ta ideja ostvarena tek na razini aktualne vlasti u Hrvatskoj, no preko raznih instituta i sklonih udruga polako se spušta u niže sfere. Srbi navodno nemaju ništa protiv takvoga razvoja događaja, ali traže međustubu koju uporno guraju (vidi srpske Novosti), a ta je "vraćanje konstitutivnosti".

Kada bi to ostvarili, a ne će nikada, istoga bi trenutka odustali od "konačnoga rješenja", to jest ideje o neutralnom narodu koji živi u Hrvatskoj, a ne zove se nikako. Nije to ni nova situacija: tako su Hrvati svojedobno nudili Srbima da se ilirski preporode, a ovi su rekli da može ako se ilirski nazove srpskim.

Vraćam se u današnjicu: hrvatski puk zadnjih mjeseci više ne nagađa. Pita. Traži odgovore. Razumije koliko je sati. Čita Ustav ili mu čitaju Ustav, vidi narod da ondje piše što već piše, da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda i da bi bilo prirodno da u njoj vladaju Hrvati. Može u vlasti biti i poneki Srbin, sukladno vrlo malenom postotku u ukupnome broju pučanstva, ili predstavnici drugih manjina, na koje se sustavno zaboravlja. Kao što može postojati i ustavni ili drugi zakon o nacionalnim manjinama, blagonaklon poput sadašnjega, ali ne takav koji daje Srbima više nego što ih ide, a posebno ne takav koji otvara vrata ćirilici u Vukovaru i velikosrpskim planovima u Podunavlju i drugdje.

AgresijaOno što nikako ne može biti, što jest iritantno, to je vidljivo i kratkovidno sudjelovanje Srba u novoj unutarnjoj agresiji na Hrvatsku, agresiji koja se provodi s pozicija vlasti stare Partije s mlađim kadrovima, a koja je najočitija u ministarstvu obrazovanja koje vodi Željko Jovanović. Tako dolazimo do rodnih ideologija, prerane seksualizacije djece, inauguracije državnoga odgoja i otrgnuća hrvatskih mališana iz kruga obitelji (jer se u obiteljima odgajaju mladi klerofašisti i prokleti hrvatski nacionalisti svake fele), tako dolazimo i do vukovskoga pravopisa, i tako na kraju dolazimo i opet do Khuena.Ono što nikako ne može biti, što jest iritantno, to je vidljivo i kratkovidno sudjelovanje Srba u novoj unutarnjoj agresiji na Hrvatsku, agresiji koja se provodi s pozicija vlasti stare Partije s mlađim kadrovima, a koja je najočitija u ministarstvu obrazovanja koje vodi Željko Jovanović.

Tako dolazimo do rodnih ideologija, prerane seksualizacije djece, inauguracije državnoga odgoja i otrgnuća hrvatskih mališana iz kruga obitelji (jer se u obiteljima odgajaju mladi klerofašisti i prokleti hrvatski nacionalisti svake fele), tako dolazimo i do vukovskoga pravopisa, i tako na kraju dolazimo i opet do Khuena.

Zašto je ipak bilo bolje za vrijeme Khuena? Pa Khuen nije postavio za ministra nastave i bogoštovlja nekoga bezobzirnog Srbina, ma koliko Srbe volio (iz koristoljublja) nego hrvatskoga umjetnika Isu Kršnjavoga koji je bio politički poltron, ali je na kraju on bio taj koji je iskoristio Khuena za dobro hrvatskoga školstva i kulture, premda je mnogokad morao i popustiti, mimo svojih intimnih uvjerenja.

No, zašto je sve to sada u stvari toliko komično? Da se slične stvari događaju u Hrvatskoj koja se upravo sprema ući u savez jugoslavenskih država među kojima je i Srbija, neutralni bi promatrač mogao naći neku, makar i skaradnu logiku. No Hrvatska se navodno sprema ući u zajednicu europskih nacionalnih država po imenu Europska unija i ostavlja jugoslavenske i zapadnobalkanske traume ( privremeno ili trajno). Zato cijela ta unutarnja agresija koja jest na vrhuncu, ali i na rubu propasti, mora biti zaustavljena a njezini akteri udaljeni s javne scene jer su u pogrješnom vremenu pokušali uspostaviti potpuno neprirodno, retrogradno stanje, preslikavajući poput suludih krivotvoritelja onu Hrvatsku iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća kao sliku sretnoga djetinjstva. Svojega.

Nije više vrijeme da se govori ezopovskim rječnikom. Ezop je bio rob. A mi smo Hrvati.

Posao Ministarstva kulture

U cijeloj gore opisanoj teškoj remisiji Ministarstvo kulture RH ponaša se isto tako jovanovićevski otresito i sanja isti potrošeni san. Ne ću ulaziti u aferu sa sukobom interesa šarmantne ministrice jer to nije ništa novo (svojedobno je "Hrvatsko slovo" o tome opširno pisalo, ali su se svi pravili da ne čuju, do nedavno), ne ću ulaziti u pojedinačne sukobe interesa jer mi oduzimaju vrijeme, ali i zato što je cijela ova vlast u sukobu s interesom hrvatskoga naroda, pa to treba riješiti odjednom, u cjelini.

Ipak jedna ilustracija kojim se poslom bavi rečeno ministarstvo (osim podjele novca svojima i podobnima): bili su u Zagrebu ljudi iz Tovarnika, javili su mi se i trebali smo se sastati, ali su naglo otputovali. Bili su u šoku. Ministarstvo kulture RH ne da im novac za dovršenje i opremanje rodne kuće A.G. Matoša, koja je trebala biti otvorena u godini koja slavi 140. obljetnicu rođenja hrvatskoga velikana.

Šokovima tu nema mjesta. I ja sam oduvijek bio uvjeren da je Matoš bio prokleti hrvatski nacionalist, pa zar da se još daje novac u njegovu slavu! Ne znam je li Matoš još u školskoj lektiri. Ako jest, treba upozoriti Jovanovića koji je najavio micanje mnogih naslova. Možda je čuo za Matoša, za razliku od Milanovića, a ako je čuo onda zna što je dotični, i ima da ga makne....Jadni Matoš, da je danas živ, ništa ne bi razumio. "Pa molim vas", rekao bi" ja sam čuo da imamo Hrvatsku. A oni je opet objesiše, je li ?"

Posao Ministarstva kulture (2)

Radeći po tajnom planu (javni je bio pokojni Plan 21) razbijanja hrvatske kulture, sadašnja ekipa ministarstva opazila je da kazališta u Hrvatskoj funkcioniraju bolje nego u mnogim drugim europskim zemljama, te je odlučilo tomu stati na kraj. I u tome ima logike. Zašto bi baš ta prokleta kazališta, i to još repertoarna, funkcionirala bolje od gospodarstva, zdravstva, školstva itd. ? Zašto bi uopće nešto u Hrvatskoj funkcioniralo? Pa zar se nismo dogovorili da ćemo sve uništiti u godinu i pol a onda zbrisati ili biti zbrisani, pa što, Hrvati su glupi i za četiri će godine zaboraviti, a onda mi natrag...Ipak je sve to teatar.

Posao Ministarstva kulture (3)

Čime se bavi Ministarstvo kulture nacionalne države hrvatskoga naroda u kojoj živi znatno više od 90 posto Hrvata, MinistarstvoSavjet Splićanima: ako vam dođe bilo kakav papir iz Ministarstva kulture, bacite ga u smeće jer to više nije ministarstvo kulture hrvatskoga naroda nego ministarstvo anacionalne klike koje s ovom zemljom i ovim narodom nema ama baš nikakve veze. A lažno predstavljanje je spada u sferu drugoga područja.a od toga postotka 90 posto su katolici ? Bavi se križem, i to je lijepo i prirodno, ali način na koji se bavi pomalo je čudan – bavi se visinom križa na Marjanu, te ga s deset želi spustiti na osam metara. Samo da je manji, da je što manji.

Ako već mora biti. A najljepše bi bilo da ga uopće nema, ni na Marjanu ni drugdje po Hrvatskoj. Savjet Splićanima: ako vam dođe bilo kakav papir iz Ministarstva kulture, bacite ga u smeće jer to više nije ministarstvo kulture hrvatskoga naroda nego ministarstvo anacionalne klike koje s ovom zemljom i ovim narodom nema ama baš nikakve veze. A lažno predstavljanje je spada u sferu drugoga područja.

Državni posao

Sve više idemo prema idealnom stanju totalitarne države koja drži do sebe i sebe održava a puk postaje sve siromašnijim. To opće mjesto ne treba razvlačiti. Htio sam pisati o državnom poslu nasilja nad Hrvatima (naravno) koje je nakon jedne presude doživjelo novu dimenziju. Radi se o slučaju Lora. Ondje je bilo zatvoreno nešto petokolonaša, jedan ubijen u bijegu, nakon mnogih godina osuđeni su hrvatski vojni policajci u političkom procesu, a sud teroriste proglasio civilima i presudio opakim presedanom da MORH isplati odštetu.

MORH pak traži od obitelji vojnih policajaca da oni plate – državi, kako bi država mogla platiti... A radi se o visokoj odšteti koju obitelj ne može platiti jer joj je hranitelj u zatvoru, hrvatski branitelj, hrvatski hranitelj. Pa će sada država obitelji oduzeti sve što ima. Eto, time se bavi država. Obiteljskom politikom.

U ime obitelji

Pravom obiteljskom politikom bave se drugi. Upravo ide akcija "U ime obitelji" ( po Jovanović-Jozićevom pravopisu pisalo bi se "Uime obitelji"). Traži se referendum koji će ovaj put uspjeti. Uopće ne sumnjam. Traži se da u hrvatski Ustav uđe odredba o braku kao zajednici žene i muškarca.

Ma vidite vi, cijenjeni čitatelji, dokle smo došli. Još prije deset godina nitko u Hrvatskoj nije ni pomišljao da bismo došli dokle smo došli, a kamo li da su tvorci Ustava prije više od dvadeset godina uopće smatrali nužnim da definiraju brak. Ta istospolna agresija bila je munjevita, ali je sada munja udarila u gromobran hrvatske kulture koja to suložništvo nikada nije prihvatila , pa ne će ni sada. Ne će proći ni "brak za sve", ni "pravopis za sve" (jugoslavenske narode) . A ne će proći ni partijska strategija "mrak za sve" ( u Hrvatskoj). Na krivu ste se zemlju namjerili, pederi.

Pariški šnicl

Iz Pariza, gdje se gore spomenuti Matoš prehranjivao svirkom u pajzlima, javlja se veliki hrvatski povjesničar Ivo Goldstein i iz luksuzne rezidencije, sjedeći u mekim jastucima veleposlaničke pozicije – pljuje po svojim kolegama povjesničarima na Filozofskom fakultetu jer novodno dijele novac bez njega, a njemu nikada dosta. Kako će to završiti? Ivo će tražiti da se formira novi Odsjek za krivotvorenje hrvatske povijesti, s vlastitim proračunom, tako da se ima gdje vratiti kada uskoro bude povučen.

Raširene ruke i radosna lica

Grobar Nikolić, četnički vojvoda, ispričao se za Srebrenicu na način da ni na jedan način ne umiješa u taj genocid svoju Srbiju, ne daj Bože. Ako koji pripadnik srpskoga naroda ( u NikolićPa onda, gospođe, kakav je to prvi korak učinio grobar Nikolić prema Hrvatskoj, i zašto ste vi, gospođe, tako nadahnuto raširile ruke? Ma znam zašto, samo se pravim neveštim. A pozivati grobara Nikolića na feštu upucavanja RH u EU isto je kao da su, recimo, Poljaci pozvali na sličnu svojedobnu svečanost ulaska Poljske u EU Hitlera i Staljina . Znam da malo ekstemporiram, ali je ideja zabavna.podtekstu grunta grobar: "nisam rekao Srbijanac") ima prste u tom zločinu, eh u njegovo se ime ispričava Nikolić, sav se izvinjava, toliko se izvine da na kraju i kleči.

Kakve to veze ima s Hrvatskom? Nikakve. A ipak gospođe Lovrić i Pavić u "Jutarnjem" samo što nisu proplakale od ganuća, eto učinjen je prvi korak, eto njega nama uskoro i sve će biti dobro... U kojem je smislu ipak spomenuo Hrvatsku? Pa izrekao je opet istu svoju i Pupovčevu tezu da "krajinski" Srbi nisu bježali sami od sebe ( od povratka u ustavno-pravni okvir hrvatske države), nego se radi o genocidu. Tu tezu nikada nisu prihvatili ni "međunarodni čimbenici" pa ni međunarodni kazneni sud koji je nešto petljao a na kraju odustao.

Pa onda, gospođe, kakav je to prvi korak učinio grobar Nikolić prema Hrvatskoj, i zašto ste vi, gospođe, tako nadahnuto raširile ruke? Ma znam zašto, samo se pravim neveštim. A pozivati grobara Nikolića na feštu upucavanja RH u EU isto je kao da su, recimo, Poljaci pozvali na sličnu svojedobnu svečanost ulaska Poljske u EU Hitlera i Staljina. Znam da malo ekstemporiram, ali je ideja zabavna.

Protokol za Bljesak

Bliži se svibanj, i tužan i radostan, kao svaki svibanj. Tužan zbog Bleiburga i Križnih putova, zbog sjećanja i zbog srdžbe svakoga normalnog Hrvata što ni kosti nisu otkopane ni zločinci kažnjeni. Radostan zbog Bljeska koji je pomeo nakaradnu nakupinu u zapadnoj Slavoniji 1995. i navijestio Oluju. Tko je pomeo srpske teroriste u zapadnoj Slavoniji? Hrvatski vojnici, hrvatski branitelji.

Koliko se može doznati iz tiskovina, hrvatskih branitelja nema u protokolu proslave Bljeska. Ma ja sam se začudio što se ove 2013., usred nove unutarnje agresije, uopće planira proslava Bljeska. Dirnut sam. Doista nisam vidio protokol, ali evo nekih sugestija: ondje bi svakako trebao biti Josipovićev miljenik Džakula, zatim Stanimirović koji je doduše radio u Tovarniku i odvodio Hrvate u nepoznato pa više spada u istočnu Slavoniju, a trebalo bi pozvati i grobara Nikolića iz Srbije ("jer je napravio prvi korak"). Hrvatski vojnici iz Bljeska mogu organizirati proslavu u nekim slavonskim Čavoglavama, samo svoju, privatnu proslavu.

Noć knjige

Budući da Blok komunističkih literarnih mafijaša (BKLM) u Zagrebu čini sve da me prešuti, za Noć knjige pozvali me u Osijek gdje sam se (kao i uvijek) dobro osjećao i gdje su Noć sjajno organizirali.

Izjavio sam, doduše, da bi se ta hvalevrijedna akcija trebala zvati "Sumrak knjige" jer noć još ipak nije nastupila. Usput sam razmišljao o načinima kako spasiti knjigu kao takvu, odnosno kako joj dati i druge funkcije, praktične, korisne. Recimo, ako je noga stola u kavani kraća, može se pod nogu podmetnuti tanja knjiga i tako stabilizirati stvar. A imam još dvadesetak ideja.

Pojava krava u Hrvatskoj

Ne mislim na politiku ni druga područja ljudske djelatnosti, osim stočarstva, naravno. Putujući iz Zagreba u Osijek, vidim na desnoj strani autoceste pojavu koja me je iskreno zaprepastila – pojavu krava, čak stada krava. Još do prije tri-četiri godine, pa i jednu-dvije, na toj trasi nisam vidio ni jednu kravu. Ipak se kreće.

A vidim na desnoj strani ( putujući pravcem Zagreb-Brod) i velike, uzorno zasijane površine. Gledam GPS, da slučajno nisam zalutao gdje izvan Hrvatske. Veli da nisam.

Obljetnica „Hrvatskoga slova"

U subotu vrlo brzo vozim iz Velike Gorice gdje sam potpisao dobru koaliciju HRAST-a i HSP-a, vozim brzo da stignem na obljetnicu "Slova", mislim da je osamnaesta. Dijele se i SlovoHorvatić i Maslać su umrli. "Hrvatsko slovo" još živi, premda ga nastoje zatući, posebno nakon što se ekipa "Zareza" preselila u Ministarstvo kulture. Taj "Zarez", koji je navodno dvotjednik za kulturu, izlazi već godinama i nitko ga ne čita, pa ni crveni, šira javnost je saznala za njega tek sada. A otkad je taj u sukobu s hrvatskom kulturom!nagrade, jedna je nazvana po Dubravku Horvatiću.

Bože moj, kako prolaze godine. Kao da je bilo jučer, kada smo Dubravko Horvatić, Stipe Šešelj, Mile Maslać i ja utemeljili taj tjednik, isprva pod patronatom Društva hrvatskih književnika. Lutali ulicama i tražili prostor, sukobljavali se s dijagonalama i paralelama.

Horvatić i Maslać su umrli. "Hrvatsko slovo" još živi, premda ga nastoje zatući, posebno nakon što se ekipa "Zareza" preselila u Ministarstvo kulture. Taj "Zarez", koji je navodno dvotjednik za kulturu, izlazi već godinama i nitko ga ne čita, pa ni crveni, šira javnost je saznala za njega tek sada. A otkad je taj u sukobu s hrvatskom kulturom!

Za kraj: upravo razmišljam što sam sve utemeljio u zadnjih 25 godina. A mogao sam se baviti drugim, probitačnijim poslovima, recimo građevinarstvom. Betonažom. Betoniranjem temelja. Možda nije kasno.

Dođite na forum, 1. svibnja

Bilo bi lijepo i dobro da dođete, poštovane čitateljice i čitatelji, na hrvatski forum, to jest na Trg bana Jelačića 1. svibnja. Ne će to biti samo sindikalni prosvjed, trebao bi biti građanski, općehrvatski prosvjed protiv ove protuhrvatske vlasti i njezinih ne samo asocijalnih nego i anacionalnih svinjarija. A hoće li biti toliko velik i snažan da njegove poruke ne mogu biti zanemarene, zavisi i od vas. Znači, na blagdan Josipa Radnika vidimo se na Trgu bana Jelačića, a osam dana poslije na Trgu Josipa Zločinca.

Školski udžbenici

Manastirstvo nauke, obrazovanja i fudbala dekretom priopćilo hrvatskim nakladnicima da ima da štampaju nove udžbenike, ali tanke i "lektorirane" novim pravopisom, potvrđujući tako da je javna rasprava samo farsa, kao što smo i znali.

Evo kako će zvučati jedna rečenica iz novoga udžbenika za povijest (historiju): Uinat Marksovom tumačenju da su Rvati otpaci naroda, kontrarevolucionar Jelačić je okupio odrpance pune grehova i u bici satro..." I tako dalje.

A što su rekli vrli nakladnici? Pa ništa, šute, kimaju. Zaradit će. A već su mislili da će udžbenici trajati godinama, a oni propasti. Kadli se pojavio spasitelj Jovanović.

Nego, postoji navodno i ustanova koja se zove Hrvatski sabor, najviše političko tijelo u RH. Ima li ondje koga kojemu je jasno što se događa, pa da raspravu o nasilju nad hrvatskim jezikom preseli u sabornicu. Vrhovna ustanova za zaštitu hrvatskoga jezika, to jest HAZU, rekla je svoje, naime da je (prepričano) Jovanovićev pravopis drsko smeće. A kako se, kada je riječ o hrvatskome jeziku, radi o srži hrvatskoga kulturnog identiteta, to je svakako prvorazredno (i) političko pitanje. I ne može se Hrvatski sabor praviti blesavim, niti zaboraviti da je izvršna vlast odgovorna Saboru.

Hrvoje Hitrec