Hrvatska u drugoj polovici travnja
Piculanje s Hrvatskom
Slušam na radiju Tonina Piculu. O situaciji nakon euro-izbora i kako će i hoće li surađivati s "desnima" iz Hrvatske u Europskom parlamentu. Govori nešto preko volje, a onda kaže
vrlo jasno da su izbori pokazali ovo: "Postoje dvije Hrvatske." Opasna teza. Ako će on i njemu slični širiti takvu blasfemiju u europskim tijelima, ne će biti dobro. Ako i jest figurativno rečeno, i opet je loše, to više što je upravo ova vlast uspjela u jednoj jedinoj stvari: produbiti jaz između sebe i prave, stare i vječne, narodne Hrvatske, utvarajući sebi u revolucionarnom zanosu da predstavlja nekakvu "drugu Hrvatsku". Ta druga ne postoji, osim u virtualnom svijetu odbačenih ideja koje se kratkotrajno i u trenutcima kriza mogu prikazati kao zbilja.
Lokalni izbori
Nikada nisam bio zaljubljen u lokalne izbore. Zašto? Nikada ne znaš na čemu si, krećeš se po rubu žileta i trebala bi ti detaljna monografija
(da ne velim mamografija) svakoga grada i sela, sa svim povijesnim podatcima i obiteljskim kronologijama. Pa i tada si na sliskom terenu. Ne računa se samo kada je tko kamo došao, prije šesto ili dvjesto godina ili ne daj Bože prije petnaest, nego i to tko se na koga obrecnuo prije pet ili deset naraštaja, čiji je pradjed namjeravao oženiti djevojku, a nije jer je netko bio brži...
Sve to trebaš znati, a ne znaš. Misliš da se netko opredjeljuje zbog "čiste politike", uvjerenja, ali ne – ide u neku stranku ili joj daje glas zato da ga ne da stranci koja mu je, doduše, svjetonazorno bliža, ali je u njoj njegov susjed koji mu je srušio krušku. Kada ? Ne zna se.
Kako stisnuti oči
Nije da nisam zainteresiran, ali i da nisam isto bih reagirao. Nakon doista sjajnoga plasmana na izborima za Europski parlament i nakon što su tu činjenicu mediji,
AnketePodsjećam: u vrlim "anketama" i istraživanjima prije EU izbora HRAST je navodno stajao loše, sa 0,8 posto. Kadli, osvojio je pet puta više, ponegdje deset ili dvadeset više. Toliko o anketama koje služe isključivo zato da obeshrabre birače te i ih navedu da dadu glas "velikima" jer ga inače, navodno, bacaju u vjetar.prirodom stvari, morali registrirati – o Hrastu više ni riječi. Kao da ga nema. Radi se o onoj infantilnosti koja je djeci, i opet prirodom stvari, svojstvena: ako vide nešto ružno i šokantno, čvrsto stisnu oči, uvjerena da će tako nestati sve te strašne stvari kojima svjedoče.
Podsjećam: u vrlim "anketama" i istraživanjima prije EU izbora HRAST je navodno stajao loše, sa 0,8 posto. Kadli, osvojio je pet puta više, ponegdje deset ili dvadeset više. Toliko o anketama koje služe isključivo zato da obeshrabre birače te i ih navedu da dadu glas "velikima" jer ga inače, navodno, bacaju u vjetar.
Podsjećam isto tako na jednu bizarnost iz nedavne prošlosti: kada su hrvatski branitelji i HRAST organizirali prosvjed na Trgu bana Jelačića nakon prvostupanjske i dramatične presude hrvatskim generalima, HTV je u Dnevniku jednostavno izrezao predstavnike HRAST-a a meni odrezao glavu pa tako počešljanu informaciju posredovao neupućenom gledateljstvu. Tako to ide u zemlji Hrvatskoj. Hrvate žele navesti da od šume ne vide drvo. Ali je teško ne opaziti hrast.
Kako glasuju iseljenici
Teško. Samostalna hrvatska država koju su prizivali u noćnim razgovorima i pritom plakali, država kojoj su svojim prilozima (i ljudskim i novčanim) i oni omogućili da bude, sada ih kinji i maltretira ne bi li odustali od glasovanja na IseljeniciGlede iseljenika, pitanje je odavno riješeno u mnogim europskim zemljama: postoji institut dopisnog glasovanja, postoji Internet iliti Međumrežje, a ne da se hrvatski iseljenik probija šumama i gorama, cestama i zračnim lukama. Na sadašnji, nakaradni način glasovanja iseljenika – iseljeništvo je ostalo bez glasa. Zašutjelo.izborima. Pa prethodna (aktivna!) registracija, pa putovanje do konzularnog predstavništva i dvjesto kilometara, pa još ionako ne znaju za koga bi i zašto bi uopće, te vode noćne razgovore i pritom plaču, a ne glasuju jer im sve to postaje začudnim i priglupim. Dovoljno su pametni da razumiju tko im to i zašto im to priječi temeljno pravo hrvatskoga državljanina, odnosno otežava do besmislenosti.
Izborni zakon u Hrvatskoj ionako treba mijenjati, da ljudi više glasuju za osobe a manje za stranke. A glede iseljenika, pitanje je odavno riješeno u mnogim europskim zemljama: postoji institut dopisnog glasovanja, postoji Internet iliti Međumrežje, a ne da se hrvatski iseljenik probija šumama i gorama, cestama i zračnim lukama. Na sadašnji, nakaradni način glasovanja iseljenika – iseljeništvo je ostalo bez glasa. Zašutjelo. Ali nadam se da nije ostalo bez teksta. Ono što mogu reći u svoje ime (i ime Hrasta), kada mi dođemo, a dolazimo, hrvatski će iseljenici glasovati dopisnim putem.
Sotin i sotonska posla
U Sotinu poubijali srpski četnici šesnaest Hrvata na Badnjak 1991. Tijela im zakopali u polju, a zatim većinu premjestili ispod klaonice, da se ljudski ostatci ispremiješaju sa životinjskim. Sada je jedan četnik propjevao u Srbiji,
vjerojatno računajući na blažu kaznu, pokazao mjesto zločina u Hrvatskoj (u Srbiji navodno sude Lončaru i Miloševiću, četnicima vrlo zanimljivih prezimena). A je li Hrvatska što poduzimala oko toga? Jest, kako nije. Učinila je sve da zločinci pobjegnu na vrijeme. Kamo? U Srbiju, naravno.
Kako je to učinila? Je li lijepo, tiho, u rano jutro, pokucala na vrata pa ih zgrabila, kao što čini s osumnjičenima da su prodavali ispite na fakultetu? Ne, Hrvatska je obavijestila zločince putem tiska - da ne bježe navrat-nanos, nego se spreme na put u miru Božjem - a na svršetku napisa nedostajao je samo tekst: "Dragi ubojice, šaljemo vam ovu obavijest na vrijeme i ispričavamo se ako vam je nanijela duševne boli. Ukoliko ćete zbog rečenih boli imati kakve psihičke posljedice, možete tužiti RH preko Save Štrbca koji će vas uputiti u proceduru."
Umro Čića Seljanović
Objavili svi mediji. Na teletekstu RTL-a čitam: bio je novinar kultnoga "Ferala", pa još "Slobodne Dalmacije" i "Novoga lista" koji nisu kultni. Taj je kultni "Feral" imao devedesetih izravnu vezu sa srpskim četnicima, Hrvatsku je mrzio više od njih, a kada je propao - njegovi su se trudbenici preselili što u srpske "Novosti", što u već spomenute tiskovine iz kojih su netom bili najureni hrvatski novinari, ili duboko hibernirani.
Buka na Trgu
Trg bana Jelačića u Zagrebu postao je doista forum, ali se u raznovrsnosti događanja doista pretjeralo, zaboravilo da i ondje žive ljudi u zgradama , da svakodnevno trpe nesnosnu buku. Treba tomu stati na kraj i napraviti
selekciju događaja: ako je važan u nacionalnom i socijalnom smislu, neka događaju i nadalje Trg bude pozornicom. Ostali neka potraže druga mjesta u gradu, na Bundeku, Jarunu itd.
Uopće, obećao sam da ću buku, kao ekološki problem jednak ostalom smeću, razotkrivati bilo gdje se pojavljuje. Radim to sustavno, u tišini.
Zelena čistka
Oku vidljivo smeće čistili i tzv. političari iz aktualne vlasti u akciji "Zelena čistka". Čistili su kada su vidjeli kamere, a i to dvadeset minuta. Puno su efikasniji bili u akciji "Crvena čistka" koju sustavno provode od dolaska na vlast. Primijećen je i predsjednik države koji je čistio u bijelim rukavicama. Ostale su bijele.
Jovanovićev pravopis (4)
U nedjelju navečer uravnotežen prilog HTV-a o Jovanovićem pravopisu. Akademik Radoslav Katičić rekao isto što govori HKV: da pravopis imamo, a to što se sada radi – radi se samo zato "da nam ne daju mira". Upravo tako. Nikada u povijesti nismo imali priliku mirno raditi na korist hrvatskoga jezika (i pravopisa njegova standardnog oblika). Ova vlast i njezini kastori brinu se da nemir potraje. Voli nemire. U nemirima će i otići.
Komercijalni hrvatski
Dotle svatko tjera svoje, komercijalne televizije ne osvrću se ni na jedan pravopis, a s jezikom barataju kao s petardama. Uz to pridonose općem prostaštvu koje nam je nametnuto 1918. i traje do danas (pa ni ja kao pisac ne
PrevođenjeNije potrebno prevoditi svaku prostačku riječ jer ima pred ekranima i manje djece koja znaju čitati. A ako se već mora, ako bi prijevod izgubio "boju", ne treba još dodavati osobni primitivizam koji je ionako zajednički nazivnik svih komercijalnih televizija koje djeluju u Hrvatskoj, praćene otegnutim urlikom: "Samo zabava!"mogu biti "životan" ako neki moj lik pripada prostačkom miljeu, ne mogu mu dati da govori profinjeno). No ima ih koji dobrano pretjeruju, pa tako već dugo bilježim da prevoditelji Cine Stara jako vole prostački naziv za muški spolni organ, te ga stavljaju i gdje ne treba. Posebno u akcijskim filmovima, gdje se u svakoj drugoj rečenici čuje glagol "fuck", no prevoditelji Cine Stara uporno ga pretvaraju u već spomenutu imenicu koja im je draga...
Isto će tako rabiti nerhvatsku varijantu strane riječi "ekshibicionist" i pisati "egzibicionist", i slično. (Upravo opažam da me računalo ispravlja u trenutku kada sam napisao "egzibicionist", automatski mi ispravlja u – ekshibicionist. Ipak nešto. Znači li to da se prevoditelji Cine Stara ne služe računalom? A čime se služe? Nemojte da ja sada počnem prostariti.
U zaključku: doista nije potrebno prevoditi svaku prostačku riječ jer ima pred ekranima i manje djece koja znaju čitati. A ako se već mora, ako bi prijevod izgubio "boju", ne treba još dodavati osobni primitivizam koji je ionako zajednički nazivnik svih komercijalnih televizija koje djeluju u Hrvatskoj, praćene otegnutim urlikom: "Samo zabava!"
Izvješće o stanju ljudskih prava
Stanovito veliko izvješće svrstava Hrvatsku u niže sfere glede ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Zapeo mi je za oko detalj da Hrvatska ne drži dovoljno do prava Srba i Roma. Otkud autorima taj podatak? I ima li temelja? Ima. U sadašnjoj Vladi, u ministarstvima i državnim službama uopće ima nerazmjeran broj Srba u odnosu na Rome. Da ne govorim o Hrvatima.
Zakon o strateškim ulaganjima
Za uspjeh treba biti pametan, ali treba imati i sreće. Aktualna vlast u Hrvatskoj jest priglupa, ali nema ni sreće. Što god smisli, nailazi na teškoće. Ili se pobuni narod, odnosno tzv. lokalna zajednica, ili se jave prokleti intelektualci, ili
odurna oporba, ili europska zajednica. Pas mater. Od zadnje rečene zajednice sada dolazi i otpor zakonu o strateškim ulaganjima, što je neobično jer su Milanović i ostala klatež osmislili taj zakon da omoguće lakši pristup šumama, gorama i poljima – komu? Pa svojim stranim gazdama, koji se sada eto nešto bune, valjda nisu razumjeli poruku. Ili se radi o nesporazumu s bruxelleskim birokratima?
Homo ludens
Završavam s lakšom temom, umjetničkom. U dvorani "Hrvatskoga slova" može se vidjeti izložba grafika Damira Brčića, pod naslovom "Grafički titraji života". Brčić je doista sjajan umjetnik, đak prerano umrloga, velikog Miroslava Šuteja. Brčić je rođen u Zagrebu, diplomirao na ALU, studirao i u Parizu, sada je profesor grafičkoga dizajna na Školi primijenjene umjetnosti. Trideset i dvije samostalne izložbe, 41 skupna.Hrvatski branitelj.
Autor teksta u katalogu, Danijel Žabčić, u dijelu koji govori o Brčićevoj osobnosti: "Šport, kretanje, intenzivna druželjubivost garnirana kozerijom, intelektualna lucidnost s lirsko-epskim protokom, granična zasićenost osjetilnog i erotskog drhtaja, sve je to u podlozi zagrebačkoga dečka s pločnika koji ne može svoj korak ne ispuniti metrikom voljenoga grada."
Hrvoje Hitrec