Na vlasti je tuđinska barbarska družba

Slika Hrvatske

Nikada od osamostaljenja slika Hrvatske nije bila tako loša. Hrvatska je ušla u 2013. godinu osiromašena i nesretna, uvrijeđena i gnjevna. Narod se osvijestio i shvatio da od aktualne vlasti ne može očekivati ništa osim terora, da je opet jednom bezočno prevaren, da je još jednom iznevjerena demokracija, ali i da se događa nešto gore od toga: da je, naime, na vlasti tuđinska barbarska družba koja ne poštuje njegove najdublje osjećaje, njegov način života i privrženost vrijednostima koje ga čine posebnim, ali ne i izdvojenim od civilizacije koja je u dugim stoljećima nastajala na zapadu i sjeveru Europe.

Sadašnja vlast u Hrvatskoj ne pripada toj civilizaciji i toj civiliziranosti. Njezina narav i njezini načini vladanja nalik su onim konjaničkim vojskama koje su donosile nevolju i kaos, što je bio jedini njihov doprinos europskoj kulturi. Nisu se dugo zadržavale, ne toliko dugo da bi dodir s tom kulturom djelovao i na njih. Jedini njihov dodir s kršćanstvom bio je udarac sjekire po križu.

Premda je podzemno djelovala i prije, a u nadzemlje slala svoje medijske prethodnice i lažne civilne udruge, premda je već jednom bila na vlasti i kratkotrajno se zadržala jer od svršetka rata nije bilo tako daleko niti su tako daleka bila ona vremena kada je ista družba terorizirala Hrvatsku pod okriljem jugoslavenskoga komunizma – tek se 2012. posve otvoreno razgoropadila, našavši se na u sedlu zahvaljujući poznatim okolnostima koje su joj otvorile vrata, ne zahvaljujući sebi, svojoj sposobnosti i svome svjetonazoru.

Bez ikakva znanja, bez poznavanja stanja države i njezinih resora, bez ideje i vizije, ta je vlast odmah počela dokazivati da je i bez skrupula, započela je i dovršila marš kroz institucije, dala do znanja da joj nije do radnika ni do seljaka ni do naobrazbe ni do znanosti, nego da ju zanima samo jedno: kako ustavnu odredbu o Hrvatskoj kao nacionalnoj državi hrvatskoga naroda derogirati do karikature. To je bila njezina zadaća.

VlastAko tko naivno pita što je to ova vlast obećala i tim pitanjem ima u mislima gospodarstvo i sveopći boljitak, onda postavlja krivo pitanje jer pravo obećanje koje je ta družba dala u tajnosti jest: čim budemo u sedlu mi ćemo se osvetiti Hrvatima za sve što su uradili našim crvenim očevima. Bit će vrijeme siromastvo 283464S1odmazde. Mi ih naravno ne možemo i ne ćemo ubijati na Križnim putovima, ali ćemo ubijati sve ono što ih čini tako posebnima, ubijati sve ono što jesu, čemu pripadaju i čemu su odani.Pa ako tko naivno pita što je to ova vlast obećala i tim pitanjem ima u mislima gospodarstvo i sveopći boljitak, onda postavlja krivo pitanje jer pravo obećanje koje je ta družba dala u tajnosti jest: čim budemo u sedlu mi ćemo se osvetiti Hrvatima za sve što su uradili našim crvenim očevima. Bit će vrijeme odmazde. Mi ih naravno ne možemo i ne ćemo ubijati na Križnim putovima, ali ćemo ubijati sve ono što ih čini tako posebnima, ubijati sve ono što jesu, čemu pripadaju i čemu su odani.

Onim starijim otežat ćemo život sirotinjskim primanjima pa će uskoro umrijeti, onima srednje dobi uzeti posao i baciti ih na ulicu gdje će dugo umirati dok donekle ne ostare i umru, mlade ne ćemo zapošljavati pa neka idu gdje žele samo da ne ostanu tu, a svu težinu naše odmazde osjetit će hrvatska djeca, školska djeca ali i ona u vrtićima. Od njih ćemo stvoriti janjičare. Ta djeca ne će znati povijest svoga naroda, jezik ćemo im prilagoditi balkanskim kulturnim integracijama, a mozak anacionalnim nagnućima, tumačit ćemo im da ta nehotična nacija skupljena od otpadaka nikada u stvari nije postojala.

Na kraju djeca ne će znati tko su i odakle su, ne će znati ne samo koje su vjere i narodnosti nego ni kojega su spola. A što ćemo s tom Europom? Pa neka se nađe za sada, najvažnije je da Hrvatska više ne bude samostalna kao što je mislila da će biti, a mi ćemo usporedo nastaviti što su nam očevi ostavili u amanet i oblikovati Hrvatsku tako da u sretnom slučaju propasti te europske virtualnosti može opet bez potresa ući u svoje prirodno jugoslavensko okružje.

A što sa svjetskim deklaracijama i europskim rezolucijama o pravima ovakvim i onakvim, o zločinima totalitarnih sustava pa čak i komunizma? Ma zaboga, jednostavno ih ne ćemo primjenjivati. Konvenciju o pravima djece? Pa to je smiješno, pravo je djeteta da dobije po gubici, da pohađa našu školu i da šuti kao i njegovi roditelji. Pravo je djevojčica da se bude iz groznih noćnih mora i u kupaonici provjeravaju jesu li postale dječacima. I obratno. Sastavit ćemo pedofilski kurukulum.

Nastavnici nisu tako educirani? Pa što, zaposlit ćemo u školama pedofile, a ako nas tko pita i ako se bude čudio, reći ćemo da tako odrađuju kaznu jer su zatvori pretrpani. Društveno koristan rad. A Crkva ? Nju ćemo proglasiti starim lažovom koji to radi već više od dvije tisuće godina i okrenuti u korist kurikuluma navodnu činjenicu da se Isus družio s prostitutkama te naučavati da je Isus imao ženu i djecu pa mirno živio negdje na području današnje Francuske, mnogo godina nakon što su ga navodno razapeli i nakon što je navodno uskrsnuo.

Eto, najtežim riječima opisana i tek ponešto karikirana to bi bila slika aktualne hrvatske vlasti i objašnjenje njezina načina vladanja i njezinih ciljeva..Ujedno i razjašnjenje onima koji još nisu razumjeli što se doista događa, da se naime ne radi samo o svjetonazornom nasilju tuđinske manjine nad hrvatskim narodom nego o sve vidljivijem scenariju da se drugim sredstvima još jednom ugrozi i sam njegov opstanak i (ili) pretvori u bezlični ostanak njegova imena u imenu zemlje ili pokrajine.

Ako je tako, a jest tako odnosno tomu vodi, onda treba izaći iz soba, iz kabineta, iz škola, iz instituta, iz klupa fakulteta, iz preostalih tvornica, iz kamenoloma, iz brodogradilišta, s njiva i polja, iz barka i brodova te s pola snage i u osam dana a možda i manje napraviti reda u Hrvatskoj. Tzv. građanski neposluh, opći štrajk ili izvanredni izbori – svejedno je, glavno da odu i više se ne vrate.

Slika Hrvatske (2)

RijekaRijeka je i te kako hrvatski grad,samo što se to gotovo ni po čemu ne vidi. No hrvatska Rijeka nikako da se pojavi u svoj svojoj punini, u vječnoj je defanzivi, bez jasnoga glasa. Štoviše, u onim redovima za besplatni obrok vjerojatno je bilo i podosta hrvatske sirotinje koja je možda znala a možda i nije tko joj to dijeli hranu , možda je znala a možda i nije da je ona tu hranu već platila i to mnogostruko jer ti koji su dijelili obroke naplatili su se prije iz hrvatskoga državnog proračuna – i samozvano vijeće i kulturna "Prosvjeta".Namjeravao sam prešutjeti temu jer sam o njoj pisao dosta i previše, no ipak ne mogu. Naime, početak svake nove godine u Hrvatskoj uzurpiraju Srbi ili se tako barem čini po našim, posebno elektroničkim medijima. Što o tome misli hrvatski gledatelj – ne znam, ali slutim. Taj gledatelj nema, čini mi se, ništa protiv proslave grčkoistočnoga Božića, ništa protiv tradicije Badnjaka na istočni način.

Ne prosvjeduje protiv izvješća o misama i govorima sveštenstva, ali pamti kako se SPC držala u vrijeme rata i pita se zašto tada nije govorila o miru, a nije zato jer je perjanica velikosrpske misli oduvijek bila i sada jest, ali se mora prilagoditi posljedicama poraza te u miru licemjerno zazivati mir. I to je u redu, gledatelj razumije.

No ono što ne prihvaća i što ga nervira jesu događaji izvan grčkoistočnih crkava u Hrvatskoj, dotično činjenica da je srpska manjina svoje božićne blagdane tendenciozno politizirala pa de facto od Nove godine do julijanskoga Božića uz pomoć medija održava svoje svjetovne svečanosti u organizaciji Srpskoga narodnog vijeća, dijeli svoje nagrade i nesrbima, nagrade za koješto pa i za antifašizam.

Potonje je jasna provokacija koja bi trebala zasmetati i pravim hrvatskim antifašistima, ako ih ima, a to što ne reagiraju znači da i dalje podržavaju bolesnu tezu o Srbima kao jedinim nositeljima i čuvarima antifašističkoga korpusa, što je krivotvorenje povijesti. Gledatelja koji ponešto znade i razumije također nervira izlazak na riječke ulice u badnju grčkoistočnu večer kada SNV i Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" dijele besplatne porcije hrane. Poruka je: eto vidite, Rijeka je i dalje srpska utvrda, mi smo jedino tu na ulicama. Mi iz srpske utvrde sada smo na vlasti i u državi, naši jovanovići kroje kapu hrvatskoj djeci.

Zbilja je posve drukčija, što se (iznenađeno) komentirali i analitičari popisa stanovništva. Rijeka je i te kako hrvatski grad,samo što se to gotovo ni po čemu ne vidi. No hrvatska Rijeka nikako da se pojavi u svoj svojoj punini, u vječnoj je defanzivi, bez jasnoga glasa. Štoviše, u onim redovima za besplatni obrok vjerojatno je bilo i podosta hrvatske sirotinje koja je možda znala a možda i nije tko joj to dijeli hranu, možda je znala a možda i nije da je ona tu hranu već platila i to mnogostruko jer ti koji su dijelili obroke naplatili su se prije iz hrvatskoga državnog proračuna – i samozvano vijeće i kulturna "Prosvjeta".

Slika Hrvatske (3)

"Slika Hrvatske", emisija HTV-a namijenjena Hrvatima izvan domovine – više ne postoji. Ne postoji zato jer jedna voditeljica nije shvatila da su opet došla vremena kada treba prilježeljo pratiti partijsku liniju te hrvatskom gledateljstvu bilo gdje se ono nalazi posredovati samo opet sjedinjenu državnu i partijsku misao koja se ne smije disturbirati izletima u novinarsku nezavisnost i slične skandalozne pojave.

Pritom je voditeljica, nastojeći ipak biti opreznom, posegnula za televizijskim (filmskim) slikama koje nisu proizvedene u Hrvatskoj nego već dugo kolaju svjetskim audiovizualnim prostorom i ispunile su svoju funkciju: čak i pripadnici onih naraštaja koji su Kinseyeva istraživanja primali dobronamjerno i čitali njegove knjige u doba tzv. seksualne revolucije - sada su se zgranuli (jer imaju djecu odnosno unuke) saznavši na koje je načine Kinsey proučavao "seksualni život" djeteta i razumjeli da se radi ne o znanosti nego o zločinu paraznanstvenika ( inače školovanog zoologa i njegovih sumnjivih pomoćnika).

Taj se zločin naziva pedofilijom i njega se progoni u svim civiliziranim društvima ovoga svijeta, pa vjerojatno i u kulturama o kojima malo znamo. Pa kada se zločinačko ponašanje prema djeci pokušava prokrijumčariti u hrvatske škole i ondje mu dati odgojni status, što je zadaća jedne hrvatske televizije nego da reagira punom snagom?

A punom snagom reagirala je ideološka komisija u samoj kući i njezina partijska organizacija smještena u Društvo novinara. Nestanak emisije "Slika Hrvatske" potvrda je zaključka o slici Hrvatske iz prvoga dijela ove kratke trilogije koju pišem na Tri kralja. Pa, sretna vam ova godina.

Hrvoje Hitrec