85. rođendan Ote Reisingera proslavljen predstavljanjem knjige karikatura "Happy days"
Knjiga karikatura Sretni dani, nešto manje sretno naslovljena samo kao Happy days, naoko završava odlaskom u pakao. Ostarjeli Oto sa štapom u lijevoj oslanja se na staroga vraga sa štakom pod desnom rukom i tako odhodu ta dva gospara – ali ne prema paklu nego prema nedefiniranom, bijelom, svijetlom prostoru. U tom dramatičnom, antologijskom Reisingerovu crtežu čitam poruku da u pravome paklu završavaju samo diletanti, krivotvoritelji i licemjeri, a pravi 
majstori u svojoj umjetnosti, ljudi originalni i istinoljubivi imaju visoko mjesto u nebeskoj hijerarhiji, mjesto koje ni Dante nije opisao jer se nalazi izvan limba, izvan pakla, izvan čistilišta i izvan raja, u sferi vjerojatno vraški zabavnoj u koju dolaze samo iznimno duhoviti ljudi, što znači da i nije prenapučena. Istinski Reisingerov vodič ipak je i danas i jučer i sutra onaj mali anđeo vedrine koji ga nikada ne će napustiti, kao ni genij poduprt odavno svladanim tajnama zanata.
Zahvaljujući tom anđelu Oto je je i u prilično ozbiljnim godinama još vitalan i pronicljiv, sigurne ruke, iste one ruke pod kojom se skoro sedamdeset godina pojavljuju na papiru živi likovi balzakovski opsežne ljudske komedije. Reisinger je realist u likovnom izričaju, i on je kao i Balzac u stvari moralist, i on je optimist kao i svi veliki humoristi koji gorčinu prepuštaju satiriku, blagonaklon prema ljudskim slabostima i opačinama, prema lošim tendencijama, lošim navikama, lošim ljudima i lošim politikama. No i tu Oto ima gornju granicu tolerancije, pa kada se domovina nađe u opasnosti, kao što se našla, onda polazi na prvu crtu satire i šiba sve ono što nam prijeti, šiba kao bič Božji, bez ikakve dvosmislenosti.
Karikatura iz toga sudbonosnog vremena nema u ovoj knjizi. Gotovo nasumce izvađene iz kutija, iz toga Resingerova nepresušnoga trezora, karikature u Sretnim danima crtice su iz svakodnevnoga života u zemlji Hrvatskoj i rugalice u kojima se vidimo kao u blago iskrivljenim zrcalima koji naše mane potenciraju do smiješnosti. I to je ta Reisingerova čarolija – on propovijeda da za smiješnost nisu potrebne velike stilizacije i rableovska pretjerivanja nego samo neznatan pomak zbilje, u biti vrlo opak i ljudskoj taštini nepodnošljiv pomak što je možda najvidljivije u portretima onih nesretnika koji su se u Otovim karikaturama prvi put suočili sami sa sobom.
Povezanost s publikom
PovezanostKada bi se doista htjela pokazati širina Reisingerovih karikaturističkih interesa, najbolje bi bilo usporediti Otonovu sveobuhvatnost s resorima jedne normalne Vlade. Reisinger nadmoćno i obaviješteno ulazi u prostore kulture, vanjske i unutarnje politike, zdravstva, građevinarstva, školstva i gospodarstva u cjelini, u područje medija, komunalija, turizma i hobija, u područje djetinjstva, 100401-icm6odraslosti i starosti, a ispod svih tih karikatura jedan je zajednički tekst: "Nemojte vi meni pričati gluposti, predugo sam na ovome svijetu i u ovom poslu i u ovoj zemlji da biste mene impresionirali, da biste meni lagali i mene obmanjivali jer ja sam, da tako kažem, pučki tribun i emanacija narodnoga duha i duha vremena, te ću vam sada pokazati kako stvari doista stoje." I to je sve, to je tajna Reisingerove povezanosti s publikomKada bi se doista htjela pokazati širina Reisingerovih karikaturističkih interesa, najbolje bi bilo usporediti Otonovu sveobuhvatnost s resorima jedne normalne Vlade – dakle ne govorim o aktualnoj Vladi negoVladi stručnoj i suverenoj u svim područjima. Reisinger nadmoćno i obaviješteno ulazi u prostore kulture, vanjske i unutarnje politike, zdravstva, građevinarstva, školstva i gospodarstva u cjelini, u područje medija, komunalija, turizma i hobija, u područje djetinjstva, 
odraslosti i starosti, a ispod svih tih karikatura jedan je zajednički tekst: "Nemojte vi meni pričati gluposti, predugo sam na ovome svijetu i u ovom poslu i u ovoj zemlji da biste mene impresionirali, da biste meni lagali i mene obmanjivali jer ja sam, da tako kažem, pučki tribun i emanacija narodnoga duha i duha vremena, te ću vam sada pokazati kako stvari doista stoje." I to je sve, to je tajna Reisingerove povezanosti s publikom koja je u svakom trenutku mislila isto, samo što nije znala tako dobro risati i tako dosjetljivo reagirati. To je tajna Resingerove popularnosti .Zato je postao legendom, zagrebačkom i hrvatskom, a suradnjom u vodećim zapadnoeuropskim humorističnim listovima i putem objavljenih knjiga postao je i europskom likovnom činjenicom, te preko nagrada na velikim festivalima karikature i doista svjetski poznatim, univerzalnim majstorom čiji je humor razumljiv u svakome kutku svijeta.
U moj primjerak ove knjige Resiniger je napisao prijateljsku posvetu, ali mu onaj spomenuti vrag nije dao mira pa je dodao da se ograđuje od pretjeranih pohvala u pogovoru, što ne mogu primiti bez pogovora jer sam samo jedan od onih milijuna Resingerovih stalnih mušterija koje su ga nosile na rukama i u srcima i kojima je Otova karikatura u dugim desetljećima ponekad značila jedinu radost u tmurnom danu. Ova neosporna i neosporiva tvrdnja ujedno je zaključna: Reisinger je jednostavno bio i ostao dio našega života, kao jutarnja kava i zagrebački tramvaj. Pa kada danas kroz staklo kavane na Jelačićevu placu vidite Ota u probranom društvu, recite balavcu u svojoj pratnji:" Vidiš, onaj markantni gospodin s ponešto podrugljivim smiješkom, to je naš korničar, veliki Reisinger. Ali nemoj mu reći da je velik jer će te udariti štapom."
I na kraju, čestitam svima koji su pridonijeli nastanku ove vodoravne knjige, a Reisingeru čestitam 85. rođendan .
* * *
Ovim je tekstom Hrvoje Hitrec predstavio novu Reisingerovu knjigu karikatura koju je objavio Stripforum. Na promociji 5. listopada u knjižnici "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu govorili su još Rudi Aljinović i Janko Bučar, a najviše sam Reisinger koji je dokazao da i dalje duhovito govori kao što duhovito riše i piše. Objasnio je i čemu samo engleski naslov knjige – to je prosvjed protiv množine engleskih riječi i engleskih natpisa u Zagrebu i Hrvatskoj uopće, manija 
koja je tema mnogih njegovih karikatura. Na jednoj od njih vidi se skupina zgroženih ljudi koji promatraju ploču na kojoj piše Gundulićeva ulica i vele: "Ma molim vas, natpis na hrvatskome u središtu Zagreba!"
Inače, tekstovi ispod tih dvjestotinjak karikatura objavljeni su i na hrvatskome i na engleskom jeziku, tim redom. Resinger je crtao i za Engleze, za "Punch" ali i za veliku kompaniju. Na karikaturi koja je u velikom formatu bila izložena po cijelom Londonu i šire, Reisinger se narugao tadanjoj zabrani da se pivo toči prije pet sati. Efekt karikature bio je ubojit – pivo se počelo točiti od jutra.
Bilo je to samo jedno od sjećanja kojima je Resinger zabavljao publiku, a objasnio je napokon kako je i zašto rođen u Prekmurju, dotično u Rankovcima pokraj Murske Sobote 1927. godine. Njegova majka, Zagrepčanka, putovala je trudna iz Baden Badena u Zagreb Zagreb (kako reče Oto) ali se Oto požurio doći na ovaj svijet prije dolaska u Zagreb. Znači, podatak da je Reisinger "rođen u Sloveniji" ovime je objašnjen. Ono što jest sigurno to je činjenica da je Reisinger postao pravim Zagrepčaninom kada su mu bila dva mjeseca. I ostao eto do 85. rođendana i nadalje. Rođendan je proslavljen u spomenutoj knjižnici, šampanjcem i kolačima, a bili su ondje brojni Reisingerovi kolege karikaturisti, novinari i obožavatelji.
"Vjesnika" u kojemu je Reisinger crtao desetljećima – više nema. Ostale tiskovine i televizije nisu zabilježile ni riječi, barem dok ovo pišem. No, zato postoji Hrvatsko kulturno vijeće i njegov Portal.
Hrvoje Hitrec