Na prijelazu srpnja u kolovoz u zemlji hrvatskoj

Velike vrućine nastavit će se i u kolovozu, pa i u rujnu - kažu klimatolozi. Osobito će biti vruća jesen – kažu ne samo oporbeni političari i sindikati, nego i doslovce sav hrvatski narod koji je na rubu strpljenja. Sedam mjeseci protunarodne, diletantske protokomunističke vlade bilo je dovoljno da se vidi sva raskoš neznanja, arogancije i intelektualne bijede crvene družbe koja u drugom desetljeću dvadesetoga stoljeća, u samostalnoj hrvatskoj državi, okreće kotač povijesti unatrag i svjesno šteti hrvatskim interesima na svim područjima.

Kao što sam već prije nekoliko mjeseci napisao na portalu Hrasta, a sada ponavljam: trenutačno je najveći hrvatski interes rušenje ove vlasti. Ako prije sama ne abdicira, izvanredni izbori bi se zbog štednje trebali održati zajedno s lokalnim, premda je i to predugo razdoblje u kojemu bi štetočinje mogle nanijeti još mnoga zla.

Srpanj sa srpom i čekićem

U srpnju su srpom košena i čekićem izudarana stečena prava djelatnika u javnim službama, Izvanredni izboriAko vlast prije sama ne abdicira, izvanredni izbori bi se zbog štednje trebali održati zajedno s lokalnim, premda je i to predugo razdoblje u kojemu bi štetočinje mogle nanijeti još mnoga zlapokošeni su svi kadrovi koji nisu u strankama vladajuće koalicije ili nisu prijatelji i poznanici oligarhije koja širi orgiju diletantizma do najnižih sfera. Potpuno nesposobna Vlada našla se u sedam mjeseci pred kolapsom gospodarstva jer vuče nesuvisle poteze ili ih uopće ne vuče, priznajući i sama da ne zna što radi ni kako bi što trebalo uraditi, a brojke su sve crnje. U očitoj panici služi se u obraćanju javnosti pojmovima koji nisu politički niti racionalni, investicije na koje je računala nemaju realnu podlogu i izazivaju otpore, pa smušenjacima ostaje jedino prodaja onoga što Hrvatska još ima i razorne odluke poput one da se Hrvatske autoceste daju u koncesiju. U tu vreću spada i najavljena prodaja hrvatskoga teritorija, što bi članove ove Vlade moglo uskoro dovesti pred sud.

Kako su se zapleli s pelješkim mostom

Pelješki je mosti najilustrativniji primjer misaonih dosega Vlade. Prvotno je cijeli projekt pomela sa stola i proglasila ga nepotrebim i skupim. Uz to je lagala da EU nije zainteresirana za projekt. Predlagala je koridor preko Neuma, a autocestu skrenula preko teritorija BiH , odnosno srpskog entiteta. Onda se javilo Sarajevo koje je od svega htjelo ušičariti, posebice s naglaskom na Pločama, pokazale su se ubrzo sve nesuvislosti u koracima kojima je bio jedini cilj spriječiti povezivanje krajnjega juga Hrvatske s "ostatkom hrvatskoga teritorija" (kako se govorilo u medijima) odnosno točno rečeno spriječiti teritorijalno povezivanje hrvatske države što je izazvalo nemire i bijes u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Preko SarajevaBlesava "hrvatska vlast" zaplela se kao pile u kučine i odjednom našla pred diktatom ozarenoga Sarajeva koje je sada sve htjelo riješiti odjednom. Crvena vlast u Zagrebu (i neki mediji) dala se uvjeriti da gradnja Pelješkoga mosta ovisi o "uređenju granice", što uopće nije točno jer se most gradi s hrvatskoga kopna na hrvatsko kopno (poluotok Pelješac) preko hrvatskoga moraSvježe pečeni zagorski tribun u ulozi ministra prometa zaobišao je i Dubrovnik i Sarajevo pa se uputio ravno u entitet nastao na genocidu i ondje s njima pregovarao o autocesti kao s predstavnicima samostalne države. Sarajevo je poskočilo i ponešto se zabrinulo. No, Sarajevo je začuđeno i radosno razumjelo da su oni u Zagrebu okrenuli ploču te se vraćaju ideji izgradnje Pelješkoga mosta. Zašto su se vratili? Jer su dobili signal iz EU da ne rade gluposti, da granica EU prema BIH ne može tako izgledati, te se ministrica vanjskih poslova zaputila u Bruxelles i posipala pepelom, tražeći ujedno novac za most, ako Boga znate.

No, blesava "hrvatska vlast" zaplela se kao pile u kučine i odjednom našla pred diktatom ozarenoga Sarajeva koje je sada sve htjelo riješiti odjednom. Crvena vlast u Zagrebu (i neki mediji) dala se uvjeriti da gradnja Pelješkoga mosta ovisi o "uređenju granice", što uopće nije točno jer se most gradi s hrvatskoga kopna na hrvatsko kopnoKoncesijaDajući autocestu Zagreb-Ploče u koncesiju (cestu izgrađenu hrvatskim novcem) Vlada će se vaditi na slab promet izvan turističke sezone, dakle na neisplativost. No, u sljedećih deset, petnaest godina, vjerojatno će biti dovršena Jadransko-jonska autocesta u svoj svojoj dužini i postati najpoželjnijim pravcem između zapadne Europe i Bliskoga istoka te će biti i te kako isplativa (poluotok Pelješac) preko hrvatskoga mora. Ali eto, neznalice ne znaju ništa, pa ni to da BiH ni u jednoj varijanti (čak i s hrvatskim nepopuštanjem oko školjeva i rta) ne može spriječiti gradnju mosta koji joj osigurava prolaz na pučinu. No, bedaci u hrvatskoj vlasti padaju na trik, šalju štoviše u Sabor zahtjev za ratifikaciju ugovora iz 1999. naglašavajući u svakoj prilici da su ugovor potpisali Tuđman i Izetbegović a osobito Tuđman, kako bi valjda zatvorili usta oporbi. U kojim je okolnostima i bez kojih podataka Tuđman potpisao taj ugovor, poznato je. Potpisan je uostalom prije toga devedesetih godina i ugovor o konfederalnom povezivanju FBIH i Hrvatske pa nikada nije realiziran, kao i još mnogi prije i poneki poslije.

Oni koji znaju o čemu se radi, osupnuti su jer je srž svega u luci Ploče za kojom vapi BiH. Ne u Pelješkom mostu niti u "uređenju granica". A na ovaj način (što je Dončić i uglavnom razgovijetno kazao), BiH će zatežući konopac oko Neuma pokušati što više profitirati oko Ploča koje bi Milanović i ostali lako mogli dati u stotljetnu koncesiju, kao i autoceste u tridesetgodišnju.

Sve je paklenski povezano. Dajući autocestu Zagreb-Ploče u koncesiju (cestu izgrađenu hrvatskim novcem) Vlada će se vaditi na slab promet izvan turističke sezone, dakle na neisplativost. No, u sljedećih deset, petnaest godina, vjerojatno će biti dovršena Jadransko-jonska autocesta u svoj svojoj dužini i postati najpoželjnijim pravcem između zapadne Europe i Bliskoga istoka te će biti i te kako isplativa. Eto i zato ovu Vladu treba srušiti jer ne vidi dalje od nosa i jedini joj je cilj održati se na vlasti praveći od državnoga proračuna i državnoga duga božanstvo kojemu se treba pridonositi svaka žrtva, pa i teritorijalna, jer vizije nemaju niti ju mogu imati. Zašto ne mogu, odgovorit ću u sljedećem poglavlju.

Krivi čovjek u krivo vrijeme

Nisam odmah po Milanovićevu dolasku na vlast reagirao previše žučno jer je njegov i (i dolazak koalicije) bio predvidljiv i gotovo prirodan nakon svega što je Sanaderov HDZ učinio da crvene dovede u Banske dvore. Milanovića sam nakon prvih mjeseci nazivao neupućenim, što je vrlo benevolentno. No kako je vrijeme odmicalo, pokazalo se da čovjek nije samo neupućen nego i blesav. Neupućen čovjek može se uputiti (može ga se uputiti), ali blesavom ni Bog ne može pomoći. Kako je vrijeme odmicalo, to su Milanovićeve misli oblikovane u ležerne rečenice kojima se govori na placu – bile sve ispraznije, sve netočnije i sve iracionalnije.

Da je negdje drugdje i na nekom drugom mjestu – odmahnuo bih rukom. No u ovom slučaju ne mogu jer se radi o Hrvatskoj koju smo mi stvarali, u prvo vrijeme stvaranja s velikim rizikom da nas očevi ovih Milanovića i Josipovića skrate za glavu. Sve iracionalnijeNeupućen čovjek može se uputiti (može ga se uputiti), ali blesavom ni Bog ne može pomoći. Kako je vrijeme odmicalo, to su Milanovićeve misli oblikovane u ležerne rečenice kojima se govori na placu – bile sve ispraznije, sve netočnije i sve iracionalnijeKako sam vrlo benevolentan, da su biološki i duhovni sljednici (pa i sudionici poput Linića) totalitarnoga komunističkog režima danas na vlasti i da se ponašaju normalno, kao ljudi 21. stoljeća, patrioti i dobri gospodarstvenici - ne bih ni riječ rekao. No oni su se popeli na vlast kao družba za odmazdu, kao udarna šaka onih dvadeset posto građana Hrvatske koji nikada nisu željeli biti hrvatski građani. Družba bez osjećaja za hrvatsku domovinu, za hrvatske narodne tradicije, za prirodan hrvatski život, za kršćanski nauk. Barbarska družba koja je isto tako mogla preuzeti vlast u nekoj drugoj zemlji, a građani te zemlje doživljavali bi ju naravno kao strano tijelo koje treba odbaciti.

Svi i svuda

Činjenica da velik broj ministara, pomoćnika ministara i uopće ljudi na ključnim mjestima ne pripada hrvatskome narodu, sama je po sebi indikativna.

Srbi pod palicom Pupovca i sličnih, pomalo su zavidni i osjećaju se odbačenima i nakon što su sjajno profitirali u koaliciji sa Sanaderovim HDZ-om. Oni se i dalje javno deklariraju kao Srbi odnosno srpska manjina, što je pošteno, za razliku od članova RadikalizacijaPupovčeva srpska manjina (doduše ugrožena od Đakule) odlučna je u radikalizaciji, pa na četničkoj proslavi u Srbu namjerno zanemaruje hrvatsku zastavu i himnu, što nas vraća u 1971. i 1941.Vlade i doglavnika koji pokušavaju sakriti svoju narodnost. Štoviše, Pupovčeva srpska manjina (doduše ugrožena od Đakule) odlučna je u radikalizaciji, pa na četničkoj proslavi u Srbu namjerno zanemaruje hrvatsku zastavu i himnu, što nas vraća u 1971. i 1941. O toj sam temi nedavno pisao i ne da mi se ponavljati.Za razliku od povijesti kojoj ponavljanja nikada dosta.

Kralj Tomislav

I ja sam od onih koji ne shvaćaju odmah vizualne poruke. Tako sam dugo gledao onu uru na špici Dnevnika HTV-a i tek nakon dvadesetak dana shvatio da je spoj kazaljka zabijen točno u glavu kralja Tomislava. Te tako tražim da se ura žurno makne s ekrana. I bez toga zabijanja u glavu ideja je loša jer se ne radi o zagrebačkom nego nacionalnom Dnevniku navodno nacionalne televizijske kuće, pa je zagrebocentrizam potpuno nepotreban. Neka radije bude panorama Tomislavgrada.

Angelina i Goluža

Lijepa Angelina Jolie snimila je bila film o "ratovima na Balkanu", kažu prosječan film, s kojim nitko nije bio previše zadovoljan u smislu povijesne podloge. No, boraveći u ovom sretnom dijelu svijeta, Angelina je postala arbitrom za sva zbivanja devedesetih, u čemu su joj pomogli partneri i savjetnici poput Rade Šerbedžije. Pa kada izbornik rukometne reprezentacije usporedi pobjedu svojih igrača sa filmom koji govori o Oluji, eto povijesne stručnjakinje koja izražava svoje zgražanje nad tim "nacionalističkim ispadom". A tko onda daje izjavu u novinama koje izlaze u Hrvatskoj? Pa Rade Šerbedžija, isti onaj koji je u Zagrebu prije srpske agresije – u vrijeme kada je Makavejev snimao neki film u glavnom gradu Hrvatske – RadeDok se još nije osušila krv naših branitelja u hrvatskom Podunavlju, snimao je ondje za beogradsku filmsku kućupriopćio svojima da će "Hrvatima uzeti Dalmaciju". Svjedok postoji, i o tome sam već pisao. Šerbedžija je potom otputovao u Beograd i jasno dao do znanja na čijoj je strani. Dok se još nije osušila krv naših branitelja u hrvatskom Podunavlju, snimao je ondje za beogradsku filmsku kuću.

Oluja je bila, naravno, zakonita akcija međunarodno priznate države koja je oslobađala okupirani dio svoga teritorija. Angelina Jolie o tome ne zna ništa. Njezini savjetnici znaju, ali joj posreduju istu onu tezu koja sada – da kucnem o drvo – doživljava suton u Haagu. Tezu lažnu i skaradnu, koju sada eto zastupa i nepućena Angelina, zapletena u njoj nerazumljive prostore povijesti.

No, Jolie je predmet obožavanja mnogih u svijetu, pa kad ona nešto kaže – onda i obožavatelji uzimaju zdravo za gotovo. Tako to radi srbijanska i općesrpska propaganda koja preko Goldsteina (nije bitno kojeg) i sličnih dobiva naboj i iz same Hrvatske.

Hrvoje Hitrec