Travanj u Hrvatskoj

Iz događaja oko zabranjenog skupa navodnih fašista (koje su takvima proglasili tzv. antifašisti) može se izvući samo jedan zaključak: u Hrvatskoj je bilo kakva disonantnost u tom smislu nelegalna sve dok Hrvatska ne uđe u Europsku uniju u kojoj doista pronacističke i profašističke snage, pokreti i stranke djeluju bez ikakvih teškoća, sudjeluju u političkom životu i na izborima ulaze u parlamente.

Glede zakazanog pa zabranjenog skupa bilo je s obje strane amaterskih zabuna, da ne kažem nešto gore. Organizatori su načinili tri pogreške: najavili su i mimohod za hrvatske generale, što je medvjeđa usluga i generalima i Hrvatskoj te u meni budi opake misli o možebitnim organizatorima u sjeni, zatim su pozvali Jobbik i dali vlastima dar na tanjuru jer su mogle poentirati s navodnim teritorijalnim pretenzijama mađarskih gostiju, a sve je uprskao vođa organizatora s – hajmo reći – nediplomatskim izjavama danimTri pogreškeOrganizatori su načinili tri pogreške: najavili su i mimohod za hrvatske generale, što je medvjeđa usluga i generalima i Hrvatskoj te u meni budi opake misli o možebitnim organizatorima u sjeni, zatim su pozvali Jobbik i dali vlastima dar na tanjuru jer su mogle poentirati s navodnim teritorijalnim pretenzijama mađarskih gostiju, a sve je uprskao vođa organizatora s – hajmo reći – nediplomatskim izjavama danim medijima medijima.

Krajnja militantnost

Druga je strana bila vrlo zadovoljna jer joj je omogućeno da zbog svega rečenog bestidno prekrši temeljne ustavne odredbe i na ulice izvede svoje crvene eskadrone koji su demonstrirali kranju militantnost. Prema komu? Prema nekolicini potpuno naivnih članova uljudbenoga pokreta s hrvatskim znakovljem. Navodno sto i pedeset "antifašista" i svega dvadeset "uljudbenih" i – kako se moglo čuti iz njihovih izjava – uljudnih hrvatskih građana koji nisu napadali novinare kao crveni niti su prijetili kao što su prijetili crveni. Uostalom, u policijskoj postaji su završili uglavnom crveni, a jedan uljuđeni pokupljen je poradi pokušaja uspostavljanja ravnoteže.

Sve u svemu, vlast je dala do znanja da u svakom trenutku može izvesti na ulicu više svojih militanata, što je naravno varka i igranje s vatrom. Šutljivi su građani bez puno dovijanja došli do jednog jedinog zaključka: da je prepotentnost crvene vlasti koja bezobzirno ruši sve protivnike u svim područjima života, eskalirala u nasilnu uličnu jogurt revoluciju koja se služi zastrašivanjem ideoloških neistomišljenika. Kadrovi koje smo gledali imaju jasnu poruku: mi smo preuzeli ili ćemo ubrzo preuzeti sve institucije, prilagoditi školski sustav svjetonazoru naših duhovnih i bioloških otaca, razoriti hrvatsku obitelj, preuzeti državnu televiziju, rasprodati ono što je ostalo, a ako se tko usprotivi poslat će mu mu pred vrata Crvenu akciju, koja nije drugo do parapostrojba pod zapovjedništvom Banskih dvora i Pantovčaka.

I tako Hrvatskoj opet slijede zanimljiva vremena. Budući da nakon travnja obično slijedi svibanj, bit će krajnje interesantno jer vlast naravno podržava komunističke i četničke orgije u Kumrovcu i Srbu, što je i prirodno. No neprirodno je i povijesno neuko misliti da šutljivi građani nemaju (ipak) gornju granicu strpljivosti. To je taj amaterizam druge strane o kojemu sam govorio. Tuđman ga je nazivao diletantizmom, još točnije.

Persona vrlo grata

Da ima samo mrvicu dostojanstva, hrvatska bi politička "elita" svih opcija bila složna u jednom: da je Karl Bildt persona non grata, da ne smije stupiti nogom u Hrvatsku, da je zadnje smeće koje se pojavilo na europskom obzoru, da je u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu stajao bez stida na strani Srba, da je na Oluju reagirao burnije od Miloševića, Karadžića, Mladića i Martića itd. No, Bildtu je Hrvatska omogućila da kupi kuću na Korčuli i pljucka u hrvatsko more, a BiH ga pozvala (ili se sam pozvao) na dvadesetu obljetnicu opsade Sarajeva koju je opsadu zdušno prolongirao svojim potezima, uz pomoć sličnih tipova poput Mitteranda, francuskih časnika na terenu ,engleskih obavještajaca i pasivnih (blaga riječ) plavih kaciga.

Britanski povjesničar Noel Malcolm u knjizi "Bosna, kratka povijest" o agresiji

Srbije na BiH uopće ne dvoji niti pokušava naći izliku u "građanskom ratu" i sličnim podmetanjima, nego kaže:" Sasvim je jasno da je te prostore uglavnom osvojila JNA prema uputama iz Beograda i paravojne jedinice iz Srbije. Drugim riječima, premda su neki od vojnika u JNA bili bosanski Srbi i premda je JNA surađivala s pobunjenim Srbima u nekim područjima, to je uglavnom bila invazijana Bosnu i Hercegovinu, planirana i dirigirana iz Srbije."

Karl Bildt je na različite načine činio usluge upravo toj invaziji i Slobodanu Miloševiću, te je jedan od zaslužnijih za tragediju BiH i Sarajeva. Po običajima civiliziranog svijeta, Karl Bildt bi se trebao nalaziti u tamnici nekog međunarodnog suda, a ne na ljupkom hrvatskom otoku koji bi – da su Bildtovi ljubimci osvojili sve što su planirali – sada bio ostrvo u Velikoj Srbiji. Za Bildta je ionako svejedeno kako je završilo: strvinar bi i na ostrvu dobio kuću za svoje zasluge. Ali kad već nije tako ispalo, uvijek se nađe priglupih hrvatskih političara koji će mu omogućiti kuću na otoku, u kojoj i dalje smišlja kako da Korčula postane ostrvom.

Hrvoje Hitrec