Polovicom ožujka u Hrvatskoj

Toplo i sušno. U sušnim godinama postaje razvidnim koliko Hrvatska trpi što se nije potrudila izgraditi sustav navodnjavanja. Skrenuti vodu prema njivama, voćnjacima i vrtovima nije velik inženjerski problem, a zaposlilo bi se mnogo ljudi. Pa ipak taj projekt koji je davno trebao biti ostvaren – ne spominje se ni sada. A voda teče i otječe, neiskorištena, doslovce nam curi kroz prste.

Kraljevica

Kraljevica je kolijevka brodarstva na Jadranu, ali i povijesno važno mjesto – tu su razrađeni planovi Zrinsko-frankopanske urote. Nekoliko stoljeća poslije urota protiv Kraljevice razrađena je u Zagrebu. Bezdušno slanje brodogradilišta u povijest tragičan je potez i svjedoči o nedostatku sposobnosti PDV-a (privremene državne vlasti) da kreativno riješi problem – očuvanjem brodogradilišta u mogućem opsegu, isplativom proizvodnjom, ali i poveznicom s turizmom koji isto tako ima dugu tradiciju.

Cameronova Škotska

Hrvatska zaboravlja koliko je bilo dragocjeno kada je bilo tko u vrijeme njezina pokušaja osamostaljenja rekao neku dobru riječ u prilog hrvatske nezavisnosti. Sada jedna stara zemlja, stara država i stara kraljevina Škotska želi samostalnost. Engleski premijer Cameron izjavljuje da će " čuvati jedinstvo Britanije", kao što je engleska vanjska politika svojedobno čuvala "jedinstvo Jugoslavije". Nadam se da će rezultati čuvanja biti isti.

Putovnice

Raščišćava se blasfemija oko hrvatskih putovnica u Srpski jezikU dnevniku JL vidim, ne prvi put, da se srpski ne prevodi na hrvatski. Zadnji primjer bio je razgovor s nekim Srbijancem, čiji su odgovori ostali u originalu. I dok se u elektroničkim medijima sve manje tolerira neprevođenje sa srpskog, jedna tiskovina, eto, na mala vrata uvodi srpski u hrvatske novinerukama srbijanskih kriminalaca. Treba ići i korak dalje te zapitati kako su putovnice dobili članovi balkanske kulturne mafije koja terorizira Hrvatsku u Hrvatskoj.

Srpski u hrvatskim novinama

U dnevniku JL vidim, ne prvi put, da se srpski ne prevodi na hrvatski. Zadnji primjer bio je razgovor s nekim Srbijancem, čiji su odgovori ostali u originalu. I dok se u elektroničkim medijima sve manje tolerira neprevođenje sa srpskog, jedna tiskovina, eto, na mala vrata uvodi srpski u hrvatske novine, ne samo u kolumnama Ljubomira M. Jergovića nego i u razgovorima sa srbijanskim sugovornicima. Toga nikada nije bilo ni u Jugoslaviji. Kao student radio sam u zagrebačkoj "Borbi" negdje početkom šezdesetih upravo na prevođenju ("lekturi") originalnog srpskog izdanja koje je tiskano u Beogradu. Prevođenje je bilo sustavno, a iznimke bijahu samo literarni prilozi srbijanskih pisaca. Ako je tko od literata pisao novinarsku kolumnu – prevodilo se. Usput: u "Borbi" sam dobio otkaz, u vrlo dramatičnim okolnostima, za ono vrijeme. Također usput: znatno prije mene, u zagrebačkoj "Borbi" lektor je bio budući akademik Stjepan Babić.

Hrvatska vojska

I dalje se smanjuje i slabi. Sada imamo samo petnaest tisuća profesionalnih vojnika, točno toliko ili nešto manje nego što je ubijenih Hrvata (u Hrvatskoj) u srpskoj agresiji. Stvari se dovode do karikaturalnosti, pa su hrvatskim ratnim brodovima oduzete protubrodske rakete RBS, što je isto kao da nogometnoj reprezentaciji ne date loptu. Možda Ministarstvo obrane i vrhovni glazbeni zapovjednik Oružanih snaga namjeravaju uvesti strijelce po uzoru na Domagojeve.

Nego, kad smo kod toga: neki dan je predstavljena knjiga "Hrvatski Argonauti 20. stoljeća" o Hrvatskoj legiji na Crnome moru u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je Mussolini otjerao hrvatsku mornaricu s Jadrana. Brodovi koje su dobili Hrvati bili su loši, motori su se kvarili, pa su mnogo puta plovili na jedra. Eto uzora za suvremenu hrvatsku mornaricu. Jer, ploviti se mora.

O spomenutoj knjizi još ću opširnije pisati.

Obnovljena (grkokatolička) crkva u Pribiću

Dugo vremena zapuštena, grkokatolička crkva sv. Marije u Strmcu Pribićkom sada je opet zablistala kao u vrijeme kada ju je 1911.sagradio arhitekt S. Podhorski. Hrvatska ju je javnost mogla vidjeti u televizijskom prijenosu nedjeljne mise i svečanosti. U tijeku su i radovi na dvorcu uz crkvu, zanimljivom zdanju izgrađenom za biskupovu rezidenciju svršetkom 17. stoljeća na bivšem imanju Zrinskih. Crkva i dvorac spomen su na pribićku epizodu marčanske biskupije.

Tragikomedija s Muzičkom akademijom

Priča oko smještaja Muzičke akademije duga je i žalosna. Kada se mislilo da je problem riješen ukrcavanjem u zgradu "Ferimporta" na Kazališnom trgu, i kada su potrošeni desetci milijuna (više od sedamdeset) na "obnovu" zgrade – odlučeno je da se mora rušiti pa opet izgraditi. Sada je – kad već stvari tako idu – vrijeme da se kaže o toj zgradi ono što Zagrepčani oduvijek misle: da je nakaza koja je u komunizmu ubačena kao ružni projektil u historicistički, skladni trg i da ju u tom obliku ne treba obnavljati nego pronaći rješenje koje će se doista uklopiti u okolnu arhitekturu.

Navodno je ta zgrada pod zaštitom. Čijom? Da nije na tome mjestu, da je izgrađena negdje u novim dijelovima Zagreba, nitko ne bi imao protiv, štoviše. Ne bi ju se ni opažalo. Ovako je štrčala kao i Neboder na početku Ilice, na zgražanje građana. Usporedbe s "drvenim neboderom" uopće ne stoje, jer je taj doista umjetničko djelo, što se za zgradu "Ferimporta" nikako ne može reći.

Usput: sada je vrijeme i da Muzička akademija promijeni ime u Glazbena akademija, pa kada se uskoro makne maršala Tita imat ćemo prirodnu i jezičnu i povijesnu situaciju: Glazbenu akademiju na Kazališnom trgu (ili Trgu Republike Hrvatske).

Točni Kovačec

Vrlo je točno rekao jezikoslovac dr. August Kovačec: ako se ovako nastavi sa sagom o pravopisu i ako samozvanci budu arbitrirali, trebat će nam nova Deklaracija o hrvatskome jeziku. I isto je tako točno zaključio da se grijeh vuče iz doba HDZ-a koji je "muljao oko pravopisa". I opet potpuno točno. Nego, ako se ovako nastavi saga o hrvatskoj državi, mogla bi nam opet trebati i nova Deklaracija o samostalnostiAugust KovačecVrlo je točno rekao jezikoslovac dr. August Kovačec: ako se ovako nastavi sa sagom o pravopisu i ako samozvanci budu arbitrirali, trebat će nam nova Deklaracija o hrvatskome jeziku. I isto je tako točno zaključio da se grijeh vuče iz doba HDZ-a koji je "muljao oko pravopisa" RH.

Prodaja Croatia osiguranja

Otprilike ista vlast koja je početkom stoljeća počela bezdušno prodavati hrvatsko blago, sada nastavlja posao prodajom ostataka ostataka. Na redu je Croatia osiguranje. Navodno se taj brend želi prodati za nekoliko milijarda. Površni uvid kaže da država uprihodi svake godine (čistih) osam stotina milijuna. Tako se prodajom odriče osiguranoga prihoda od osiguranja. Prodaju Croatia osiguranja treba spriječiti, kao i slične, donošenjem zakona.

Partijska logika

Bez nadzora javnosti, bez stida i srama, nova vlast djeluje po matrici svoje duhovne domovine, Partije, te postavlja ljude na istaknuta mjesta bez natječaja – u ured predsjednika Sabora, u ured Vlade, te sada i u javna poduzeća. Bez uvjeta, osim da su odani Partiji. Bez sigurnosne provjere! Tako sada uz razne Lončare i Joviće u Uredu predsjednika imamo slične u svim državnim tijelima. Riječ je o "izvanrednim promaknućima" koja će funkcionirati do izvanrednih izbora. Kratko ali štetno.

Srpski zakon o katastru

Gore opisana državna vlast ne reagira naravno na događaje u "Republici Srpskoj" nastaloj na genocidu nad Hrvatima (i muslimanima). Ne reagira ni na nastavak genocida donošenjem Zakona o katastru kojim Dodik i njegovi četnici namjeravaju oduzeti imanja (zemlju) Hrvatima (i muslimanima). Hrvatska šuti. Još samo čekam da netko izjavi kako je (kao u slučaju Draže i Srbije) to unutarnja stvar "Republike Srpske".

Šutnja i o Veljku Mariću

Šuti hrvatska vlast i o presudi hrvatskome branitelju Veljku Mariću. Srbijanski sud osuđuje Hrvata koji je navodno nešto skrivio – gdje? U Hrvatskoj. Možete si zamisliti kako to izgleda na beogradskom sudu, kada Štrbac i njegovi četnici dovedu "svjedoke" – koliko god treba. Hrvatska ne reagira. Hrvatska vlast bavi se ukidanjem Zakona o ništetnosti pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije. No da, hrvatska vlast ne postoji.

Vrlo dobar portal

Portal Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, sa sjedištem u Zurichu, dobro je uređivan i aktualan te predstavlja doista vrijedan dio hrvatske mreže portala koji imaju što reći i ne potpadaju pod upliv "hrvatske" medijsko-političke korporacije.

Incident, ali...

Gostovanje stanovitog Jovana Peina ili Pelina (zaboravio sam) u emisiji Hrvatske televizije podiglo je prašinu zbog ciničnih velikosrpskih izjava, otvorene mržnje i šovinizma toga lika. Mislio sam žustrije reagirati, ali me je zaustavio slučajni razgovor s nekim mladim ljudima. Rekli su mi otprilike: ma dajte, nemojte, treba što više takvih jer mi nismo ni vama (meni dakle) ni sličnima vjerovali da je u Srbiji sve kako vi pišete, mislili smo da se radi samo u bukačima i športskim navijačima, a sada nam je jasno da je to državna politika i općesrbijanska stajališta o Hrvatima i Hrvatskoj. Jest, tako je.

A kako sam dugo na svijetu, sjećam se na vlas istoga razgovora negdje 1990. u slastičarnici na uglu Zvonimirove i Makančeve u Zagrebu. Sugovornici su bili mladi ljudi. Poslije sam ih viđao na bojišnicama.

Hoće Srbi al' hoće i Turci

Sada napokon postoje i egzaktni podatci o broju Hrvata prognanih iz BiH. Oni kažu da je iz Federacije BiH prognano 230 000 Hrvata, a iz RS 150 000. Znači, procjene koje su govorile o 400 000 prognanih Hrvata bile su približno točne. Broj povratnika je zanemariv, posebno u RS. Velike sile zabavljene su u Aziji i zatvaraju oči, a ako što i poduzmu onda je na štetu Hrvata (blagoslovile su uspostavu vlasti bez hrvatskih predstavnika). Nego, BiH Hrvati imaju zaštitnika – Republiku Hrvatsku. A kada bi ona trebala djelovati, kaže: ne bih.

Vraćaju kulturno blago

Uz veliku pompu Srbija je vratila još jedan dio kulturnoga blaga koje je u srpskoj agresiji odvučeno u tu agresorsku zemlju. Povratak blaga u Hrvatskoj se dočekuje s pompom kao da netko nešto daruje Hrvatskoj, a ne da vraća opljačkano. Nedoumice stvaraju napisi koji javnosti daju do znanja da se radi o predmetima iz pravoslavnih crkava i manastira. Što znači da su Srbijanci i pobunjeni Srbi opljačkali Srbe. I sada "nam" vraćaju. Artefakte iz stotina i stotina katoličkih crkava, samostana i knjižnica – ne vraćaju, možda i zato što su ih sve uništili zajedno sa zdanjima srušenim do temelja.

Bilo je nešto govora i o pljački hrvatske književnosti u produkciji Matice srpske, dotično ponajviše dubrovačke književnosti, na što je kulturni Srbijanac odgovorio da oni čuvaju i svoje i nesvoje, nek se nađe, da čuvaju takoreći zajedničku baštinu. Govori to on usred Zagreba, a onda odlazi na ručak (vjerojatno) s hrvatskom ministricom kulture.

Hrvoje Hitrec