Srbija i dalje ucjenjuje Hrvatsku

Josipović i TadićSmjelost agresorske države Srbije da pravi popis hrvatskih branitelja kojima kani suditi zbog zločina obrane njihove Domovine, te uhićenje dvojice, Marića i Purde, pri čemu jedan već 10 mjeseci čami u nekom četničkom kazamatu, a drugi u sarajevskom zatvoru čeka milost BH političara da ga ne izruče Srbiji koja ga traži pod hitno, prouzročila je vidljive potrese u hrvatskome društvu i destabilizirala našu političku scenu, ionako destabiliziranu gospodarskim tegobama i ideološkim nasrtajima bivših udbaša i jugobolesnika.

Kao bivši političar i diplomat bez velikih teškoća sam shvatio kako srpska diplomacija na tome neće stati (mogao bih predviđati i ostale poteze). Kada je protivnička strana u prednosti, sve će učiniti kako bi tu prednost, ne samo zadržala, već i povećala. Srbija stoga čini ono što nije bilo teško predvidjeti: nastavlja ponižavati i destabilizirati Hrvatsku, a jačati vlastiti međunarodni položaj. Šuška se o ucjenjivanju prije ulaska u EU. Njezina diplomacija ide tako daleko da se koristi i športom.

3. veljače 2011. hrvatska je javnost upoznata s odlukom zagrebačkog NK «Dinamo» da odustaje od športske utakmice u Prištini, jer se tome usprotivila Vlada Srbije. Umjesto Prištine, Beograd je želio da Hrvati igraju u Kosovskoj Mitrovici, nastanjenoj militantnim pripadnicima srpske nacionalne manjine u Republici Kosovo. Kakav bi im ondje bio doček možemo zaključiti bez napora.

Srbija je ponovo iskazala diplomatski bezobrazluk prema RH. Da nije tako, «Dinamo» bi krenuo na Kosovo i kao vodeći hrvatski nogometni klub odigrao prijateljsku športsku utakmicu. Ali, nastup hrvatskoga športskog kluba Beograd vidi kao diplomatsku podršku Prištini. To i nije daleko od istine. No, Republika Hrvatska se ovakvom defenzivom pokazala inferiorna Srbiji, a ujedno se zamjerila prijateljskoj i suverenoj državi, Republici Kosova. S ovom državom RH ima pune diplomatske odnose na razini cjelovitih DKP-a, koje predvode izvanredni i opunomoćeni veleposlanici.

DinamoKosovo je međunarodno priznata suverena zemlja. Ono nije više dio Srbije, ma koliko se srpska diplomacija trudila da tako ne bude. Srbija želi povratak na nultu opciju, pod svaku cijenu. No, kada bi to isto željela, s više povijesnoga prava i Hrvatska, ona bi se Srbija žestoko suprotstavila, jer bi hrvatska nulta opcija značila povratak i Srbije i Hrvatske u granice koje su imale prije 1. prosinca 1918. godine.

Beograd je, ne tuđom, već svojom krivnjom, prokockao sve šanse za postizanje mira s Kosovarima. Bio sam 1990.-1991. dužnosnik u Saveznoj skupštini i dobro se sjećam razgovora s kolega poslanicima iz Kosova, njihovoga očaja i njihovih želja. Beograd je umjesto suradnje tijekom Miloševićeve Vlade suspendirao kosovsku autonomiju i rugao im se na barbarski način, tako što je imenovao kao albanske predstavnika obične asimilante kao što su Riza Sapundžiu i Sejdo Bajramović. Nakon toga je pokrenuo veliku i okrutnu vojno-represivnu ofenzivu koja je rezultirala masovnim bježanjem pučanstva u susjednu Makedoniju, destabiliziranjem ove države, velikim zločinima nad albanskim civilima, te stvaranjem OVK-a, NATO-vim bombardiranjem srpskih vojnih i strateških ciljeva koji su prinudili Vožda na demisiju, a njegovu soldatesku na povlačenje, te na kraju prihvaćanjem nezavisnosti Republike Kosova. Tu nezavisnost priznale su SAD i tu je za Beograd kraj priči.

Posljednjim diplomatskim incidentom s «Dinamom», potvrđuje se politički značaj športa u međudržavnim odnosima. U tom kontekstu treba promatrati nametanje neo-jugoslavenskih športskih liga kao političku zloporabu športa s ciljem obnavljanja Jugoslavije, odnosno «Jugosfere». Takve lige ne postoje zbog plemenite ideje približavanja ljudi putem športa, već je riječ o gruboj, i k tome glupoj politici. Stoga je svaka utakmica koju naši timovi odigraju u ovim ligama udarac hrvatskoj državnoj neovisnosti, a korak bliže obnovljenoj Jugoslaviji. Kako nas na ovakvu manipulaciju športom, što znači i neprirodno i opasno sjedinjavanje, prisiljavaju premalo pošteni EU-političari, mi se ovom manipuliranju ne možemo oduprijeti.

Ali ono što možemo, jest obavijestiti svaki športski klub i svakoga športaša ponaosob, o čemu je riječ, kako bi znao koristiti načela «intelektualne gerile», onako kako je nekada o tome pisao veliki mađarski marksistički filozof György Lukács (1885.-1971./ Rođen je u Budimpešti pod imenom Löwinger György Bernát od oca Józsefa Löwingera, bankara i majke Adele Wertheimer) u svome čuvenom djelu «Povijest i klasna svijest» (japansko izdanje). Um caruje, a snaga klade valja.

Đuro Vidmarović

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.