Ima li riječ stvarnu snagu?
Moć psovanja slična je radioaktivnome zračenju.
Proljeće je godišnje doba kada se posvećujemo cvijeću, povrću, voću, prirodi u cjelini, koja se budi iz zimskog mirovanja, oživljava i pjeva svoju tajanstvenu pjesmu svemiru i Bogu. Kao ljubitelji prirode, Jelena Zaričnaja i moja malenkost preveli smo zanimljiv članak iz časopisa koji izdaje, odnosno koji je do rata izdavala, Dnjipropetrovska eparhija. Želimo podijeliti neke spoznaje o kojima članak obavještava, premda nam se čini kako spadaju u sadržaj poznate emisije HRT-a „Na rubu znanosti“.
U narodu odavno postoji uvjerenje kako zavidan i zao čovjek lošim riječima može nanijeti štetu drugome čovjeku. Za ovakve ljude izmišljena je čak i poslovica: „Pregrizao jezik!“ (U mome kraju kažu: „Dabogda pregrizao jezik!“, op. prev.)
Doista, ima li riječ stvarnu snagu? Lingvisti iz moskovskoga jezikoslovnog znanstveno-istraživačkog instituta, zajedno s biolozima, odlučili su pronaći konačan odgovor na ovo pitanje tako što su izveli pokus na biljkama. Proklinjanju su podvrgli biljku arabidopsis, koja u botanici ima ulogu pokusnog miša.
Arabidopsis (rockcress) – hrvatski: Talijin uročnjak, jedna je od desetak vrsta biljaka iz porodice krstašica. Prvi ju je opisao Johannes Thal, a Linnaeus ju je 1753. godine svrstao u rod Arabis, pod imenom Arabis thaliana, u Thalovu čast. Tek je 1842. njemački botaničar Gustav Heynhold osnovao novi red, Arabidopsis, u koji je klasificirana.
Talijin uročnjak (Arabidopsis thaliana) biljka je kod koje su znanstvenici prvi put otkrili stanice koje u određenim uvjetima vrše funkciju mozga [1]
Ovaj je rod vrlo zanimljiv zbog toga što sadrži tzv. kreč tala (Arabidopsis thaliana), što je jedan od uzornih organizama koji se koristi za proučavanje biljne biologije. Arabidopsis je prva biljka koja ima čitav genom u nizu. Promjene u tresu tala lako se uočavaju, što ga čini vrlo korisnim modelom. U posljednja dva desetljeća Arabidopsis thaliana stekla je veliko zanimanje znanstvene zajednice kao model organizma za istraživanje brojnih aspekata biljne biologije. Informativni izvor Arabidopsis (TAIR) kurirani[2] je mrežni izvor informacija za istraživanje genetičke i molekularne biologije Arabidopsis thaliana. U Europi, uzorni centar za resurse organizma za germplazmu Arabidopsis thaliana, bioinformatiku i molekularnu biologiju, uključujući GeneChips, jest Nottingham Arabidopsis Stock Center (NASC), dok u Sjevernoj Americi usluge germplazme pruža Arabidopsis Biological Resource Center (ABRC) sa sjedištem na Sveučilištu Ohio State. Sustav za naručivanje za ABRC ugrađen je u bazu podataka TAIR u lipnju 2001. godine, dok je NASC uvijek, od 1991., bio domaćin vlastitog sustava za naručivanje i preglednika genoma. Godine 1982. posada sovjetske svemirske stanice Salyut 7 uzgojila je Arabidopsis, uzgojivši tako prve biljke koje cvjetaju i proizvode sjeme u svemiru. Životni vijek bio im je 40 dana. Sjeme Arabidopsis thaliana odneseno je na Mjesec na slijetalište Chang'e 4, 2019. godine, u sklopu studentskog eksperimenta.
Arabidopsis nije poljoprivredno važna vrsta. To je jednogodišnji korov koji naseljava pukotine na pločnicima i cvjetnjake širom svijeta. Iako ima gorak okus lišća, Arabidopsis je biljka iz snova genetičara. Poput graška, Arabidopsis je samooplodan. Za razliku od graška, Arabidopsis cijeli svoj životni ciklus završava za samo 45 dana. Na jedan kvadratni metar, koji bi mogao poduprijeti jednu biljku graška, može se uzgajati 500 biljaka Arabidopsis. Jedna ova biljka može proizvesti oko 100 puta više sjemena od biljke graška. Međunarodna biljna istraživačka zajednica široko je prihvatila Arabidopsis kao eksperimentalni modelni sustav jer pruža način za brže otkrivanje mehanizama biljnog razvoja.
Arabidopsis thaliana
Zlu osobu zamijenio je generator valova koji je pojačao emocionalnu napetost običnih riječi do stupnja usijanja. Ispalo je kako je moć psovanja slična radioaktivnome zračenju: stroj je psovao ekvivalentom od 40.000 Rentgena. Od takvog udarca kod ove su biljke prekinuti lanci DNK-a, raspali se kromosomi i pobrkali geni. Većina sjemenki je poginula, a preživjele su mutirale. Najzanimljivije je to što rezultat nije ovisio o jačini glasa. Ja sam odmah pomislio na mage koji svoje magijske formule šapuću.
Sada su znanstvenici uvjereni kako je proklinjanje nešto poput virusa koji je sposoban ubiti imunitet. Po narodnom vjerovanju, bačena anatema može zadržavati svoju snagu tijekom sedam godina prije nego padne na onoga kome je bila namijenjena. Kako je postalo vidljivo iz navedenog pokusa, zla riječ sposobna je promijeniti čak i strukturu vode: njezine molekule dobivaju osobine analogične poznatim otrovima. A dobra riječ, dana iz srca i duše, stvara od molekule vode strukture koje po formi i osobinama nalikuju DNK-u zdravog čovjeka.
Blagoslov ruši prokletstvo
Znanstvenici su isto tako uspjeli dokazati da snaga dobre želje može srušiti prokletstvo: zrna pšenice kojima je nakon „doze“ proklinjanja, slično snazi 10.000 Rentgena, bio pobrkan DNK, nakon blagoslova počela su klijati kao obične sadnice. Stara mudrost govori: uvijek se moli za nitkova.
Uzrok ovoj pojavi, kako su otkrili znanstvenici, nalazi se u formuli koju čine strogo odabrane i na određen način raspoređene riječi, s određenim rezultatom. Profesionalni mag brzo postiže cilj zato što zna kakav zvuk, kakva riječ, u kakvim uvjetima i na što djeluje. Mi također prijetećim riječima intuitivno možemo osuditi čovjeka na nesreću, pogotovo ako je s nama povezan energijski, kao, na primjer, majka s djetetom.
Princip slaganja molitava isti je. Psiholingvist Aleksej Nagovicin (Наговицын, Алексей Евгеньевич) istraživao je citate Kristovih riječi i pronašao u njima po ritmu idealan i potpuno simetričan obrazac usmjeren na rezonancu s čovjekom koji se nalazi u stanju spokoja.
Наговицын, Алексей Евгеньевич – Aleksej Evgenijevič Nagovicin (Moskva, 1961. – Moskva, 2021.) – ruski psiholog i kulturolog. Doktor psihologije i doktor filozofije. Aktivist ruskog pokreta urođenika, u kojem je bio poznat kao Velemudr. Godine 1998. na Institutu za razvoj ličnosti Ruske akademije obrazovanja, pod znanstvenim nadzorom doktora psiholoških znanosti, profesora V. K. Šabelnikova, obranio je doktorsku tezu iz područja psiholoških znanosti na temu: „Utjecaj ritmičko-fonetske strukture teksta na adolescente i mlade“.
Diplomirao je psihologiju na Institutu za razvoj ličnosti Ruske akademije obrazovanja 1999. godine. Na Moskovskom državnom sveučilištu za kulturu i umjetnost 2003. godine obranio je tezu za doktorat iz filozofije na temu „Promjena rodnih uloga u mitološkim sustavima“.
Predavao je socijalnu psihologiju, sociologiju, kulturologiju, etnopsihologiju, etnolingvistiku i psiholingvistiku, etnologiju i religijske studije. Bio je profesor na Institutu za socijalni inženjering Moskovskog državnog sveučilišta za obrazovanje i znanost te istraživač na području obrazovne i povijesne psihologije.
Autor je knjige pjesama „Vijenac od koprive“, almanaha „Mitovi i magija Indoeuropljana“, organizator nekoliko izložbi drevne ruske kulture. Autor je nekoliko znanstvenih djela o ruskim narodnim bajkama (uveo je termin „terapija bajkama“ za smjer u praktičnoj psihologiji povezan s ruskim narodnim bajkama) i ruskoj pretkršćanskoj mitologiji. Od 1990-ih bio je fasciniran proučavanjem pretkršćanskih vjerovanja naroda Europe i rekonstrukcijom rituala i misterija.
U svome radu „Značajke ritmičko-fonetske strukture teksta“ («Особенности ритмо-фонетической структуры текста», 2006.) pripisivao je određene semantičke sadržaje fonemima i grafemima. Kao polazište u određivanju značenja fonetskih znakova Nagovicin koristi značenja ruskih prijedloga, veznika i zamjenica. Po njemu, prirodni zvukovi su „glavni uzroci“ pojave riječi i pojmova koji ih označavaju. Fonem na početku korijena riječi smatrao je određivanjem glavnog smjera raspona značenja zadane riječi. Nagovicin se poziva na imena slova na ćirilici, sužavajući raspon mogućih značenja. Naziv nekih slova navodno u potpunosti ili djelomično odgovara njihovu semantičkom značenju. Kao rezultat toga, semantička analiza grafema ruskog i latinskog alfabeta, kao i nekih drugih, te primjeri vlastitih imena iz mitoloških sustava različitih naroda u ruskoj transkripciji daju Nagovicinu osnove za pripisivanje konačnog „semantičkog polja“ odgovarajućim zvukovima. Kombinacije znakova sužavaju značenje odgovarajućih polja i ta se vrijednost smatra univerzalnom za sve jezike.
Za predmet ovoga rada smatram važnim njegovo djelo: Čarobne životinje i biljke Slavena. – M.: Veche, 2019. – 384 str. – ISBN 978-5-4484-0829-8. Istine radi, teze koje je zastupao naišle su na otpor mnogih u znanstvenoj zajednici.
„Spasite naše duše, časopis za vjernike i nevjernike“, br. 2, Dnjipropetrovsk, 1998.
S ruskog i ukrajinskog preveli Jelena Zaričnaja i Đuro Vidmarović.
Đuro Vidmarović
[1] Kada prolazimo ledinama i utrinama bacimo pogled na ovaj neugledni korov jer ima „dušu“.
[2] Odabrani sadržaj iz drugih izvora koji dijelite na svojim kanalima. To je sadržaj koji odgovara vašem brendu i koji smatrate vrijednim za svoju ciljanu publiku.