Osvrt na knjigu „Deset pučkih komedija“

Ovo je treća knjiga pokojnog profesora Stjepana Banasa kojim zaokružujemo njegov književni rad. Na žalost, sve te vrijednosti do kojih smo došli čitajući njegove knjige, za njega osobno došle su prekasno jer je u međuvremenu preminuo. Naime, rođen je 3. prosinca 1946., a umro 2019. godine. Osnovnu školu završio je u Gojlu kojemu je posvetio nekoliko vrlo lijepih pjesama, dok je gimnaziju pohađao u Kutini. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnost te komparativnu književnost 1969. godine. Nakon završetka studija dobio je mjesto profesora u Srednjoškolskom centru Garešnica i ondje ostao do 1978. godine, kada se zaposlio kao novinar u tvornici Kamen Sirač (1978. – 1982.) Iz Sirača odlazi u Podravsku Slatinu gdje je radio kao profesor hrvatskog jezika u srednjoškolskom centru od 1982. do 1984. godine. Posljednjih tridesetak godina radio je kao profesor hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Slavka Kolara u Hercegovcu. U ovom višenacionalnom moslavačkom mjestu ostvario je svoje najzapaženije književne uspjehe. Ovdje je radio sve do umirovljenja 2012. godine. Kao profesor je napredovao do zvanja savjetnika hrvatskog jezika za osnovne škole, a deset godina bio je voditelj Županijskog stručnog vijeća hrvatskoga jezika za osnovne škole Bjelovarsko – bilogorske županije.

Stjepan Banas: Deset pučkih komedija, „Studio HS Internet d.o.o., Osijek“, Hercegovac, 2018.

Stjepan Banas pokazao je zavidnu stvaralačku aktivnost. Istakao se kao profesor, kao književnik, ali i kao utemeljitelj međunarodnog festivala „Dani hrvatskog pučkog teatra“ (1995.). Ovaj festival imao je i još uvijek ima nacionalni karakter jer na njemu nastupaju amaterske kazališne skupine iseljenih Hrvata iz cijele Europe. Po tome je ovaj festival jedinstven u Hrvatskoj. Održava se svake godine u Hercegovcu. U istom je mjestu utemeljio 1991. godine i županijski festival dječje pjesme „Pjesmom i srcem domovini“ koji je u međuvremenu, nakon pada Hrvatskog proljeća, promijenio naziv u „Zlatni slavuj“.

Za festival koji je utemeljio, Banas je napisao 40 dramskih tekstova od kojih 30 spada u žanr pučkih komedija. U Hercegovcu je bio voditelj „Pučke scene Hrvatske čitaonice“ u kojoj su izvođene njegove drame i igrokazi. Kazališna amaterska grupa koju je vodio, nastupala je pored Hrvatske u Mađarskoj, Austriji, Vojvodini i BiH.

U knjizi koju predstavljamo nalazi se popis Banasovih komedija i monodrama koje je napisao od 1983. do 2018. godine.

Želim naglasiti kako je prof. Banas revitalizirao pučki teatar kao poseban dramski vid koji je u Hrvatskoj bio skoro pred utrnućem, dok je u vremenima prije Drugog svjetskog rata bio popularan i cijenjen. Ova vrst teatra do danas zadržala se kao izraz narodnosne samobitnosti kod gradišćanskih Hrvata. Zbog toga mu trebamo odati priznanje. Uložio je veći dio života u pisanje ovih dramskih djela, njihovo režiranje, skupljanje amatera, glumaca, organiziranje priredaba itd. Po tome je, po mišljenju autora ovih redaka, jedinstvena književna osobnost u našem nacionalnom kulturnom prostoru.

Uz drame, komedije i monodrame Stjepan Banas je objavljivao i pjesme, a objavio je i nekoliko monografija te veći broj stručnih radova iz područja metodike hrvatskog jezika i književnosti. Pored toga mnogobrojne članke, osvrte, prikaze, kozerije i humoreske, predgovore, pogovore i kritike objavljivao je u mnogim lokalnim glasilima. Pomagao je mnogim mlađim kolegama koji su željeli objaviti knjigu tako da je to činio kao pisac predgovora i kao urednik.

Vrijedno je istaći kao primjer i njegovu monografiju OŠ Slavka Kolara Hercegovac koja je objavljena 2001. godine pod naslovom „Naših 150 godina“. Suautorica u radu na ovoj monografiji bila mu je Vera Obrovac.

Za nastavnike hrvatskog jezika ostat će trajna vrijednost Banasov metodički priručnik „Hrvatski jezik 7“ koji je objavio u koautorstvu sa Zoricom Lugarić 2003. godine, te „Hrvatski jezik 8“ koji je objavio 2004. sa Zoricom Lugarić i Sanjom Milolaža.

Hercegovcu se odužio i knjigom „Povjesnica Hrvatske čitaonice Hercegovac od 1920. do 2005.“

Kao primjer ljubavi za rodni kraj ističem Banasovu knjigu „Moj zavičaj u slici, riječi, pjesme“, objavljenu 2010. Godine 2011. objavio je također vrijednu knjigu „Svitanja i sutoni“ (četiri najodličnija književnika našeg užeg zavičaja 2011.). Iste godine objavio je zbirku pjesama „Zastao sam na trenutak“, te opsežnu knjigu etnomuzikološkog sadržaja „Ti prolaziš svojim putem starim / Čuvari hrvatskih tradicijskih pjesama i napjeva bijele Moslavine (2017.). Suautori su mu bili Željko Stubičan i Gordana Ščrbačić. Ova knjiga proglašena je najboljim izdanjem Matice hrvatske za 2017. godinu.

Premda je imao, kako smo obaviješteni, dosta nesporazuma na radnim mjestima, zapravo premalo razumijevanja za vlastiti kreativni rad, prof. Banas je 1977. godine od Skupštine općine Garešnica dobio priznanje za svoj prosvjetni i kulturni rad u obliku nagrade „15. rujan“. Isto tako, Organizacijski odbor „Daruvarskih susreta“ dodijelio mu je 1980. priznanje za amaterski književni rad. Dobio je šest priznanja Bjelovarsko – bilogorske županije, te Plaketu Tihomir Trnski za izuzetan doprinos u obrazovnom, kulturnom i sportskom životu Županije. Vrhunac njegovih priznanja bilo je odličje „Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića“ koje mu je 1996. dodijelio predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.

Prof. Banas bio je organizator brojnih dobrotvornih priredbi, redatelj u Garešnici, Siraču, Slatini, Grubišnom Polju, Bjelovaru, Velikom Grđevcu i Hercegovcu. Bio je dugogodišnji član Upravnog odbora Ogranka Hrvatskog pedagoško – književnog zbora Bjelovar i stručni suradnik Zavoda za unapređivanje školstva pri Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske. Na kraju, ne kao posljednje, bio je član Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“.

Pisac pogovora zbirci Deset pučkih komedija ugledni je bjelovarski prosvjetni djelatnik Ilija Pejić. On je svoj pogovor naslovio ispravno kao „Neodoljive čari provincije“.

Autor s pravom Banasove pučke komedije drži stvaralaštvom vedrine i optimizma. „Smijeh je jedan od prokušanih načina“ u koje Banas vrlo pažljivo „ubacuje zrnca gorčine i istine koje peckaju i peku pa komedija nerijetko prerasta u satiru“. On s pravom ističe kako se Banas koristio bogatom lepezom motiva „slika i sličica iz života moslavačkog sela sve od 80-ih godina prošloga pa do danas u drugom desetljeću 21. stoljeća“. Teme koje Banas koristi su sljedeće: napuštanje sela, odlazak u inozemstvo, gastarbajterstvo, zapuštanje zemlje, rat, pretvorba i privatizacija, bogaćenje bez rada, politika i političar, školstvo, mediji, kultura festivala, raznorazna natjecanja i izbori, sapunice, reality show, big brother itd. Daklek zahvaća u sve sfere života hrvatskog čovjeka. Naravno, dodiruje i obiteljske odnose, probleme neudanih djevojaka i neoženjenih seoskih momaka, susjedske odnose, starenje pučanstva. Lomljenje tradicionalnih obiteljskih veza, svađe, zavisti, preljub, prijevare itd.

Likovi Banasovih drama su naši sumještani, gostioničarke, seljaci, učitelji, učiteljice, mljekarice, umirovljenice... Posebnu vrijednost po meni u ovim dramama čini njihov jezik. Banasovi junaci i junakinje govore najčešće moslavačkom kajkavštinom s „nerijetkim pučkim frazama, poslovicama i žargonom“. Stoga,svaka njegova drama donosi i snažnu moralnu pouku. Ilija Pejić s pravom ističe kako je Banas kao pisac satira i kao dramatičar, znatno većih dosega od lokalnih okvira.

U cjelini njegovo dramsko djelo trebalo bi još znanstveno sabrati i odlučiti. Ja bih naglasio vrijednost njegovog jezika koji nas podsjeća na Slavka Kolara. To je narodni jezik kao riznica mudrosti, ali i izvorište smijeha. Govor njegovih likova oblikuje njihove ljudske karakteristike. Konačno u svojim stručnim radovima Banas se zalagao za čistoću i čuvanje hrvatskog jezika.

Slažem se s autorom pogovora koji naglašava kako „izbor Deset pučkih komedija (Stjepana Banasa) nameće se kao zrelo i promišljeno djelo, vješt amalgam smiješnog, poučnoga i satiričnoga i vrijedan je dobitak za hrvatsku dramsku književnost. (...) Na kraju na dobitku su i čitatelji gledatelji koji su već vidjeli uprizorene komedije koje na primjeren način pokazuju sve bogatstvo zavičajne riječi, drže stalno budnim našu svijest kako obilje treba sačuvati“.

U svome uvodnom tekstu „Na početku“ prof. Banas je upozorio: „Pučka dramska književnost osebujna je grana hrvatske dramske književnosti. Nastala je i prije kazališnoga profesionalizma, usudim se reći da je kazališni prapočetak i početak ukorijenjen već u vremenima kada se to nije nazivalo kazališnom igrom, jer je bilo vezano uz određene obrede i običaje još u plemenskim zajednicama. Ne bih rekao da je pučka dramska književnost danas pisana samo za puk, narod i da se u njoj pojavljuju kao protagonisti samo likovi (ljudi) iz puka“. Slažemo se s ovim riječima pokojnoga kolege Banasa.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.