Osvrt na knjigu humorističkih priča „Humoreske i priče reske“

U vlastitoj nakladi Štefica Vanjek, književnica iz Ivanić – Grada objavila je 2021. vrlo dobru knjigu humorističkih priča pod naslovom „Humoreske i priče reske“.

Štefica Vanjek: Humoreske i priče reske, Ivanić – Grad 2021.

Štefica Vanjek (r. Bistorvić) rođena je 10. listopada 1953. godine u Gornjoj Rašenici. Živi u Ivanić – Gradu. Po zanimanju je odgajatelj predškolske djece. Nakon 47 godina rada u zasluženoj je mirovini.

Do sada je objavila četiri samostalne zbirke poezije:

- Prozor s pogledom u dušu (2012.)
- Stihom ljubim (2013.)
- Pratiti leptira (2014.)
- Stihom darujem (2019.)

Godine 2016. objavila je zbirku kratkih ljubavnih priča „Pečati ljubavi“, a 2017. slikovnicu „Eva u Gradu anđela“.

Predgovor zbirci „Humoreske i druge priče“ napisala je poznata književnica Đurđica Vuković Rožić pod jednostavnim naslovom „Predgovor“. U ovom tekstu, vrlo nadahnutom i utemeljenom autorica predgovora piše: „Ipak, humoreska od svega autora / autorice i čitatelja / čitateljice zahtijeva određen ozbiljan pristup jer ta kratka pripovijest često govori jezikom istine i kritika je društva i načina života u cjelini. Govor je to ljubavi i pokušaj izlječenja bolnih točaka javnoga života s dobrim namjerama“. Za Šteficu Vanjek autorica predgovora piše: „Štefica Vanjek ne prihvaća prešućivanje, ne pristaje praviti se da ne zna, ne vidi i ne čuje što se to polako, potiho i dugo već događa s nama i oko nas. Bez dlake na jeziku pripovijeda kako se živjelo prije i u vrijeme pandemije Corona virusom, kako su živjeli mali, obični ljudi; učitelji, trgovci, mesari, odgojitelji, činovnici... Duhovito i vedro prepričava nam svoja iskustva koja je nerijetko naljute i rado bi potražila rješenje za neobzirnost, neprofesionalnost, uspavanost i lijenost onih koji bi mogli i mogli su, da su bili motivirani, društvu dati više na kvalitetniji način odraditi svoj posao. Štefica Vanjek je prije svega sebi, visoko podigla moralnu ljestvicu. (...) Društveno osviještena, autorica nam na samo njoj svojstveni način pripovijeda o nevinosti tajkuna i naslova u tisku, a život svagdanji je zapravo crna kronika“.

Navodimo nekoliko naslova Štefičinih priča kako bi čitatelji shvatili o čemu piše: „Alzheimer, Artritis na ispitu, Berlin, zgode i nezgode, Briga za zdravlje mozga, Čudna cesta, Doček Nove godine, Doček proljeća, Gosti u Naftalanu, Hvala Bogu što nemam, Jesen i mali miševi, Karantena, Krave, Križaljke, Livade, Mirovina i novi zakon, Na obloku, Pazi što u životu želiš, Prijatelji stari gdje ste?, Proglas, Romantika u kupaonici, Šoping, Terapija, U labirintu i dr.“

Navodim nekoliko primjera literarnog rukopisa Šefice Vanjek:

„Berlin... zgode i nezgode“:

„Otužna nedjelja. Tlak mi luduje od ovog sivila. Sivilo kuda god se okrenem, a sivilo i mojim vijugama švrlja. Volju kao da je progutala neka neistražena neman. Motam se kućom s mislima – jesti ili ne. Ono što sam teškom mukom skuhala, nije dobro za tlak i druge nuspojave medicine koju trošim. Od sveg posla izvalim se pred televizor, a kad tamo, ništa interesantno. Vijesti iz inata ne gledam više, već su me ubili virusi i slušajući o njima, a onda mi misli odlete na prošlu godinu u ovo vrijeme kada sam boravila kod svojih u Berlinu. Preskočim čilo i ravno za računalo krenem za pisati jer tko zna koliko će me pamćenje služiti, mogla bi to zaboraviti. Mada bih nešto rado zaboravila, ali baš to se ne da zaboraviti...“

„Doček Nove godine“:

„Noć uoči Stare godine, sve je spremno za doček Nove – odojak nasoljen, teletina isto, sarma skuhana, francuska gotova... Majko moja, nemam namjeru kao da će nas biti barem deset na ručku, a ne samo nas dva stara panja, i možda pridruženi članovi.

Noge su već polako davale ostavku... Dosta je za danas, sutra na Staru samo pečem meso i kuham juhu... Sitnica, taj čas gotovo.

Izmorilo me jurcanje. Baš sam pametna što sam uzela dan godišnjeg odmora. Zar meni s 45 godina staža treba ovo baktanje s godišnjim? Drugi s 30 godina staža već barem deset godina uživaju u mirovini...

Baš si glupa – kažem sama sebi – ako ti i treba pa neka si sad tako krepana... Svejedno, lijepo je meni među ljudima... I ja kao da sam mlađa...

Idem sad u krpe dobro se odmoriti za sutrašnji doček na trgu i dovršetak poslova.“

„Krađe i nepravde“:

„I da ne mislite, ljudi moji, da sam se pretvorila u staro čangrizalo i mrguda kojem i krivi prst smeta, sasvim sam suprotno, samo još imam uši, oči i pamet koja me koliko-toliko služi da ju mogu koristiti.

U životu je bitno da si čovjek postavi ciljeve koji su ostvarivi i ja sam u tome uspjela jer sam navikla na skromnost i činjenicu da život čine male stvari. Imam zdravu djecu i unuke koje obožavam i oni vole mene, imam topli dom, što jesti i prave prijatelje, zdravlje držim pod kontrolom i za inat ću, onda onima kojima umirovljenici smetaju, živjeti barem do devedesete, sudeći po obiteljskoj genetici.“

Knjiga Humoreske i priče reske, Štefice Vanjek iz Ivanić-Grada otkriva nam život naših, tzv. malih ljudi na duhovit, dobrohotan i literarno vitalan način. Pokojni profesor Zvonimir Bartolić je 1978. godine objavio knjigu „Za vuglom provincija“. Premda autorica nema svoj PR kako se sada kaže, nema je u medijima, njeno djelo otkriva kako samozatajnost ne može zatajiti jedan veliki literarni potencijal. On se krije u poznavanju ljudi svoga zavičaja, u poznavanju materinskog govora na literarnoj i zavičajnoj razini, a prije svega u dobrohotnosti.

Đuro Vidmarović