Zbornik koji zahtijeva nastavak istraživanja

Identitet Hrvata Boke kotorske. Uredili: Vanda Babić Galić i Željko Holjevac. Nakladnik „Institut društvenih znanosti Ivo Pilar“, Zagreb, 2023.

Pred nama je Zbornik radova koji je objavio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, pod ambicioznim naslovom „Identitet Hrvata Boke kotorske“. Riječ je o radovima hrvatskih istraživača koji su sudjelovali na znanstvenome skupu pod tim imenom, u Zagrebu i Tivtu, 6. do 9. svibnja 2021. godine. Kako stoji u Predgovoru, skup je organizirao Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Fakultetom hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institutom za hrvatski jezik i Zavodom za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. Pokrovitelj skupa bila su tri hrvatska ministarstva – Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture i medija – kao i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Supokrovitelji su bili Croatia Airlines i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, a duhovnu potporu pružila je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Iz popisa navedenih uglednih znanstvenih, političkih i vjerskih institucija razvidna je važnost koja je pridavana ovome skupu, ali time, automatski i očekivanja od njega. Zbog toga urednici, doktori znanosti i visoko pozicionirani ljudi u društvenom životu Hrvatske, prof. dr. Vanda Babić Galić i dr. sc. Željko Holjevac, s pravom ističu: „Put do ovoga tematskog zbornika nije bio brz“. Budući da joj dr. Babić Galić daje važnost „organizacijske duše znanstvenoga skupa“, mit Respekt, za njegov uspjeh ali i neuspjeh, u koncepcijskom i tematskom smislu, odgovorna je upravo navedena Savjetnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH.

Zadatak koji su si organizatori postavili, ili im je zadan, bili su usmjereni na tri cilja. Kako naglašavaju:

„Polazni cilj bila je izrada kritički provjerene javne slike o identitetu Hrvata Boke s baštinskim uporištima i razvojnim horizontima“.

Ovaj cilj je toliko široko postavljen da se pretvorio u raspravljanje o budućnosti bokokotorskih Hrvata. Jer, kako ustanoviti „kritički provjerene javne slike o identitetu“ jedne nacionalne manjine, ako su već „kritički provjere“, u ovom slučaju Hrvata Boke i k tome „s baštinskim uporištima i razvojnim horizontima“?

„Drugi je cilj bio suradnjom iskusnih eksperata s različitih znanstvenih područja interdisciplinarno umrežiti dobivene rezultate koji se odnose na Boku kotorsku i hrvatsku zajednicu“.

Moja dobronamjerna primjedba se i ovdje tiče netransparentnosti istaknutog cilja. Kako razumjeti sintagmu „interdisciplinarno umrežiti dobivene rezultate“?

„A treći i središnji cilj bio je donijeti Zaključke koji bi sadržavali znanstveno provjerene i utemeljene činjenice iz hrvatske kulture Boke kotorske s preporukom njihova uključivanja u predmetne kurikule u Hrvatskoj“.

Ovaj cilj je dobro formuliran, ostvariv uz političku volju Države i na njemu je trebalo temeljiti sve priloge u ovom Zborniku, ali i cijeli koncept znanstvenoga skupa prilagoditi ovome cilju/zadatku.

Fenomen Hrvata u Boki kotorskoj zahtijevao je vrhunski izbor znanstvenih tema. Kada je riječ o operativnom interdisciplinarnom pristupu, koji bi se temeljio na poznavanju „građe“, on je u ovom zborniku u najvećem dijelu priloga izostao. Time dolazimo do stanovitog paradoksa: svi prilozi u Zborniku imaju znanstvenu relevanciju, ali svi nemaju praktične dosege glede trećeg cilja koji je postavljen u uvodu. Time su postali sami sebi svrha. Taj problem nisu uočili urednici Zbornika, ili su ga namjerno tako oblikovali. Većina poštovanih znanstvenika koja je sudjelovala na rečenom simpoziju i čiji su radovi uvršteni u ovaj Zbornik, bez uvrede, nisu do sada poznati kao osobe koje su se bavile fenomenom hrvatskoga rasuća. A bez dubljeg poznavanja ovoga fenomena i njegovog praćenja kroz višegodišnje razdoblje ne mogu se donijeti utemeljeni zaključci, već samo znanstvene projekcije iz područja vlastite struke. Zbog toga urednici s pravom ističu: „Objavljivanje Zbornika znanstvenih radova o pojedinim aspektima identiteta Hrvata Boke kotorske POTICAJ JE ZA POUZDANIJU (podvukao Đ.V.) razradu mogućih daljnjih koraka, a većina se odnosi na zaštitu bogate sakralne baštine Boke kotorske i sređivanje Biskupijskog arhiva u Kotoru te digitalizaciju građe kao i pripremu Enciklopedije Boke kotorske, što je izazovan iako ne i nemoguć posao“.

Slijedeći ovu završnu misao, bez da na bilo koga bacimo sjenu, možemo ustvrditi kako većina priloga u ovom Zborniku ne odgovara navedenim intencijama, a neki su prilozi daleko izvan praktične primjene jer su uopćeni i kao takvi operativno neuporabivi.

Među priloge na koje bih upozorio kao na korisnu građu za „moguće daljnje korake“ u zaštiti sakralne građe Boke kotorske, istakao bih sljedeće radove: Milan Bošnjak: Sustavna komunikacija i suradnja institucija Republike Hrvatske s Hrvatima u Boki kotorskoj; Grozdana Franov – Živković: Glagoljaštvo Boke kotorske kao znak kulturnog i nacionalnog identiteta i veze sa zadarskim područjem; Domagoj Vidović: Pogled u toponimiju središnjeg dijela Boke kotorske; Željko Brguljan: Predci sv. Leopolda Bogdana Mandića, novljanski Mandići i Carevići i peraški Bujovići u arhivskim vrelima; Ozana Ramljak: Može li se reći zbogom – nostalgija u pjesništvu Viktora Vide i Josip Uglešić, Josip Renić, Jakov Momirović: Boka kotorska, biser hrvatske kulture koji treba poznavati, viđenje studenata zadarske Kroatistike.

U historiografskom smislu cjelovitu studiju objavio je jedino Željko Brguljan, detaljno istražujući rodoslovlje svetog Bogdana Leopolda Mandića. Došao je do podataka koji do sada nisu bili poznati u životopisima ovog velikog sveca.

Kao osoba koja se više decenija bavi fenomenom hrvatskog rasuća, a u tom kontekstu i Hrvatima u Boki kotorskoj, mogu izraziti žaljenje što kao sudionici ovog znanstvenog simpozija nisu pozvani istaknuti stručnjaci iz nekih važnih područja: npr. iz arheologije, kako bi se još jednom istaknula arheološka nazočnost Hrvata u Boki kotorskoj od vremena doselidbe, a u tom kontekstu posebno fenomen troprutastog pletera i franačke dekorativne plastike koja je zastupljena na cijelom hrvatskom etničkom prostoru. Isto tako još uvijek treba istraživati crkvenu povijest, a za to područje imamo istaknutih znanstvenika. U taj kontekst uključujem i istraživanje pretkršćanskih ostataka u Boki kotorskoj. Crkvena umjetnost je nezaobilazna i vrlo slojevita. Svaka od bokokotorskih hrvatskih crkava zaslužila je poseban znanstveni referat. Problem narodnog hrvatskog imena Croatia Rubea u kontekstu podložnosti stranim vladarima i silama problem je za Hrvate u Boki kotorskoj do danas. Jedan referat je trebalo posvetiti hrvatsko – crnogorskim vezama na području Boke kotorske.

Neki od povjesničara koji se bave pravnim pitanjima mogao je obraditi pravni status Boke kotorske odnosno samoupravne Komune Cataro/Kotor kao federata (tj. ne osvojenog i okupiranog, već sporazumno pridruženog teritorija s vlastitim statusom) u sastavu Republike Svetoga Marka, odnosno Mletačke Republike. Na tom je tragu trebalo istražiti status Boke kotorske kao političkog entiteta (ZAVNO Crne Gore i Boke kotorske) do nasilnog prisajedinjenja jugoslavenskoj federalnoj jedinici, Republici Crnoj Gori. Ekonomski povjesničari, poglavito oni koji proučavaju pomorstvo kao gospodarsku i civilizacijsku granu, imali bi što kazati o povijesti Hrvata u Boki kotorskoj. Teško je shvatiti zbog čega u Zbornik nije uvrštena studija o hrvatskome jeziku Hrvata u Boki kotorskoj, o svim dijalektima koji ondje još uvijek postoje, te o poteškoćama s kojima se susreću tamošnji Hrvati kod učenja hrvatskoga književnoga standarda. Tu je problem srbizacije i montenegrizacije jezika Hrvata u Boki kotorskoj. Jedno poglavlje sigurno je trebalo posvetiti i suvremenim odnosima Hrvatske prema Hrvatima u Boki kotorskoj, a naročito ubrzanoj njihovoj etničkoj asimilaciji. Bez sociometrijskog istraživanja teško je doći do ovakvih podataka. U tom kontekstu javlja se i fenomen borbe za prisvajanje kulturne baštine Hrvata u Boki kotorskoj. Znanstveno treba verificirati tu baštinu i preko odgovornih ministarstava izvršiti aktivan proces njezinog ubaštinjavanja na nacionalnoj i državnoj razini, itd.

Na kraju Zbornika predstavljeni su vrlo obimno životopisi urednika Vande Babić Galić i Željka Holjevca, a potom kao dodatak, s njihovim potpisima „Zaključci znanstvenog skupa Identitet Hrvata Boke kotorske“. U njemu između ostaloga stoji:

„Predlažemo da se hrvatska baština Boke primjereno ugradi u nastavne sadržaje, ponajprije u predmete Hrvatski jezik, Povijest, Povijest umjetnosti, Geografija, predmeti iz likovne i glazbene kulture i Vjeronauk, u međupredmetne teme, te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika (obilasci, ekskurzije učenika u Boku). Tražimo uključivanje identitetskih obilježja i stvaralaštva bokeljskih Hrvata u pojedine segmente kurikula npr. Bokeljska mornarica 809, katedrala sv. Tripuna u Kotoru, Hrvatsku Sikstinu otok Gospe od Škrpjela, Peraške ceremonijale, dobrotsku čipku i druge hrvatske baštine u Boki, bokeljskih svetaca i blaženika (Zaljev svetaca) kao i književnike iz kotorskog humanističkog kruga pa do suvremenosti; Podupiremo potporu obnove sakralne baštine Kotorske biskupije kao i institucijsku stručnu i znanstvenu suradnju s Biskupijskim arhivom te zajedničkim publikacijama koja se bave pitanjima hrvatske baštine i identiteta Boke; Predlažemo da isti zajedno s HNVCG traže od nadležnih ministarstava u Crnoj Gori da se knjiga V. Babić 'Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture' uključi u obvezatnu literaturu za obrazovanje turističkih vodiča u Crnoj Gori“.

Ovaj vrijedan posljednji prijedlog treba obogatiti i drugim vrijednim djelima, kako ne bi ispalo da urednica Zbornika reklamira vlastito djelo. Npr., neizostavno bi trebalo uvrstiti knjige Vincija Lupisa i Slobodana Prosperova Novaka.

Sve ove primjedbe izrečene su bona fide, s uvjerenjem kako će ugledni organizatori i suorganizatori omogućiti organiziranje novih znanstvenih skupova kako bi se na kraju dobila cjelovita slika o svim aspektima prošlosti i sadašnjosti Hrvata u Boki kotorskoj i na taj način pomoglo njihovome očuvanju kao domicilne manjinske zajednice, a njihove prebogate kulturne baštine kao ponosa Crne Gore, ali kao Države, a cijeloga hrvatskog naroda kojega su bokokotorski Hrvati integralni dio, ali ne dijaspora. Sadašnji skup je pokazao kako intermedijalna zastupljenost može dati dobre rezultate, ali ne mora uvijek donijeti politički i operativno uporabive rezultate.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.