Tvrtko Andrija Mursalo - In memoriam

Tvrtko Andrija Mursalo (Sarajevo, 22. VIII.1930.-Zagreb, 23. III. 2016.) veleposlanik RH u mirovini

S nevjericom sam čitao obavijest veleposlanika Smiljana Šimca, predsjednika Hrvatskoga diplomatskog kluba o smrti Tvrtka Andrije Mursala:

„Poštovani članovi Hrvatskoga diplomatskog kluba,

Tužna srca Vam javljamo da je inicijator osnivanja i jedan od utemeljitelja, te prvi predsjednik Hrvatskoga diplomatskog kluba, koji je nedvojbeno zadužio diplomaciju Republike Hrvatske,

gospodin Tvrtko Andrija Mursalo, veleposlanik u m., iznenada preminuo u srijedu 23. ožujka 2016.

Još samo dva tjedna prije tog dana veleposlanik Mursalo je sudjelovao na uobičajenom okupljanju članova i gostiju HDK „prvom srijedom“, pa nas je ova tužna vijest doista zatekla i jako potresla.

Ispraćaj pokojnog veleposlanika Tvrtka Andrije Mursala bit će u srijedu 30. ožujka 2016. u 14.30 u krematoriju na Mirogoju u Zagrebu.

Smiljan Šimac
predsjednik HDK“

Mursalo, Tvrtko Andrija je rođen u Sarajevu Sarajevo, 22. VIII. 1930. Pučku školu pohađao u Bugojnu i Jajcu, a gimnaziju u Isusovačkom sjemeništu u Travniku, zatim u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom te u IV. i V. Gimnaziji u Zagrebu. Studij polimerne tehnologije završio na London Schoolof Polymer Technology u Londonu. Nakon toga postaje Viši znanstveni radnik (Principal Scientist/Technologist), šef tehničke službe i razvojnog odjela za lateks u Malayan Rubber Fund Boardu (Malaysian Rubber Producers Research Association) sa sjedištem u Londonu. Izabran je u Fellow of the Institution ofthe Rubber Industry 1973. godine u Londonu. Sada Fellow of the Institute of Materials, Mining&Minerals također u Londonu. Dobitnik je John Talland medalje koju dodjeljuje Institut za plastične mase i gumu u Londonu 1986., za doprinos razvitku industrije gume u JAR ,a također i priznanje kao međunarodni stručnjak za gumeni lateks. Na kraju se uzdiže do ranga generalnog direktora i direktora poduzeća u JAR, Engleskoj, Njemačkoj i Luxemburgu.

Obitelj Mursalo je stradala tijekom Drugog svjetskog rata, jer nije pripadala partizanskom pokretu, otac je nestao na križnom putu, a preživjeli su se skrasili u Zagrebu. Kao srednjoškolac Tvrtko je bio uhićen, isljeđivan i suđen na robiju. Isljeđivanje je proživio u UDB-inoj zgradi na Zrinjevcu, u koju je nakon mnogo godina ulazio na glavna vrata kao veleposlanik. Godine 1959. otišao u London, gdje je završio London School of Polymer Science and Technology, a 1971. odselio se u Johannesburg, gdje je nastavio vrlo zapaženu poslovnu karijeru na rukovoditeljskim položajima u industriji lateksa.

Nakon proglašenja neovisnosti Tvrtko Andrija Mursalo postaje prvi izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske u Južnoafričkoj Republici sa sjedištem u Pretoriji od 1995. do 1999. godine. Istovremeno akreditiran veleposlanikom u Republici Mozambik, Republici Namibiji i u Republici Mauricius.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić u uredu veleposlanika Mursala u Veleposlanstvu RH u Pretoriji, 17. lipnja 1999.

Tvrtko Andrija Mursalo je jedan od utemeljitelja suvremene hrvatske diplomacije. Pripada onom malom broju uglednih Hrvata koje je predsjednik Tuđmana 1991. zamolio da budu poklisari RH bez vjerodajnica, budući se RH još nalazila u sastavu SFRJ. Kao uglednom članu hrvatske iseljeničke zajednice u Južnoafričkoj Republici, vijećniku Hrvatskoga narodnog vijeća, dokazanom rodoljubu i uspješnom poslovnom čovjeku s međunarodnim vezama, ovakva je uloga trebala pripasti. Pored svih poslovnih obveza, stizao se baviti historiografskim i publicističkim radom. O tome svjedoče djela: U potrazi za boljim životom: priča o hrvatskim doseljenicima u južnoj Africi (In Search of a Better Life: A Story of Croatian Settlersin Southern Africa, 1981.), Iseljeništvo Paula Vidasa: životopis hrvatskog iseljenika iz XIX. stoljeća (1985), Hrvati na jugu Afrike (2003) i dr.

Bilo je pitanje hoće li Mursalo prihvatiti prijelaz u diplomaciju. Ugled pokojnog Predsjednika i nagovještaj ostvarenja punog nacionalnog suvereniteta bili su dovoljni da prihvati diplomatsko zastupanje svoje Domovine u Južnoafričkoj Republici i okolnim Državama, premda su mnogi željeli i trudili se kako do razdruživanja u SFRJ nikada došlo ne bi. Imenovan je predstavnikom Hrvatske u Južnoafričkoj Republici 17. srpnja 1990. godine, zatim opunomoćenim predstavnikom i voditeljem Ureda RH 26. lipnja 1991. Od travnja 1994. počasni generalni konzul RH sa sjedištem u Johannesburgu. Ovo prihvaćanje tražilo je od njega veliku žrtvu, naime zaustavljanje svih poslovnih aktivnosti, odnosno napuštanje uspješnog bussinesa, kako bi djelovao bez sukoba interesa i s punim kapacitetom. Tome dodajmo da je obitelj Mursalo smjestila diplomatsko Otpravništvo RH u svoj prostor, a kasnije se pobrinula i za zgradu Veleposlanstva.

Vrlo je zanimljivo sjećanje pokojnog Veleposlanika o radu našega Ureda u Johannesburgu :

"Kako su financijska sredstva u Zagrebu bila veoma oskudna, jer je glavni prioritet bila obrana RH, Uredu RH je sredstva za normalan rad osiguravalo poduzeće 'LatexSurgicalProducts (Pty) Ltd' iz Johannesburga, u kojem sam, kako sam već spomenuo, bio generalni direktor, partner i značajan dioničar. Na ovaj način – nastavlja veleposlanik Mursalo-održavanje /financiranje Predstavništva, odnosno Ureda i kasnije Generalnog konzulata RH, te sva diplomatska djelatnost RH od 1990. do 1. srpnja 1995. obavljana je bez ikakve financijske pomoći iz Zagreba. Te je godine Veleposlanstvo RH počelo djelovati u JAR i postalo tek tada, ispočetka nepotpuno, briga državnog proračuna. Drugim riječima, sve troškove do tada osobno je pokrivao opunomoćeni predstavnik RH u Južnoafričkoj republici". (...)

O prihvaćanju diplomatskog položaja Mursalo je napisao u knjizi Južno od Sahare. Uspomene i zapisi hrvatskog diplomata, sljedeće:

"Polovicom 1990. uslijedio je moj posjet Zagrebu, odnosno Domovini moje supruge i mene. Premda to nisam tada mogao znati, posjet je donio znatne promjene u moj radni i privatni život. Donio mi je početak novoga diplomatskog zvanja, o kojem interalia, u bivšoj SFR Jugoslaviji nisam mogao ni sanjati. Nije se bilo jednostavno odlučiti na ovu promjenu, pogotovo jer su postojale ugovorne obveze prema mome poduzeću. Odluka je značila pomiriti se s gubitkom znatnih novčanih i inih privilegija, te dionica koje sam kao generalni direktor u mome poduzeću u Južnoj Africi uživao. No, apeli u Zagrebu na moj patriotizam učinili su svoje i ja sam se našao u hrvatskoj diplomaciji koja je upravo tada bila pred osnutkom".

Nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj, u travnju i svibnju 1990., moja supruga i ja odlučili smo nakon odsutnosti više od 20 godina privatno posjetiti Zagreb, odnosno Hrvatsku. U to doba bio sam generalni direktor i partner u jednom poznatom proizvodnom poduzeću u Johannesburgu. Dodatni razlog za posjet Zagrebu bila je usmena, kako je izgledalo, kurtoazna poruka Vlade JAR preko svog MVP-a, novoizabranom predsjedniku Predsjedništva SRH, dr. Franji Tuđmanu, koju sam, u srpnju 1990. predao doktoru Tuđmanu u njegovom kabinetu, u tada, kako je meni izgledalo, prilično kaotičnoj Visokoj ulici 22 u Zagrebu. (U podrubniku autor pojašnjava :'U to doba skoro svatko se mogao 'ušetati' u zgradu u Visokoj ulici 22, što je šefa Ureda predsjednika Tuđman, Hrvoja Šarinića, skoro tjeralo u očaj. Tijekom moga posjeta u predvorju Ureda dr. Tuđmana vodila se prepirka između čovjeka koji je zahtijevao da dr. Tuđman bude krsni kum njegovom, mislim, 11. djetetu, problem je bio da je otac to isto tražio dva i pol mjeseca ranije od Latina, što je Šarinić znao'.

Iza veleposlanika Mursala ostala je supruga Mirna Marija rođ. Miškulin, te dva sina i dvije kćeri.

Nositelj je odličja Reda kneza Branimira, Reda hrvatskog trolista, Spomenice domovinskog rata i Spomenice domovinske zahvalnosti

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća objavio je 3. srpnja 2013. moju recenziju njegove knjige „Južno od Sahare. Uspomene i zapisi hrvatskog diplomata“, vlastita naklada, Zagreb 2013. Tada nisam mogao niti sanjati da ću za dvije godine pisati in memoriam ovom zaslužnom čovjeku. Ovaj posao obavljam s velikim naporom, jer je pokojni Tvrtko bio važna osoba u mome životu, prijatelj i savjetnik koji je za sve probleme imao mudra rješenja, a u svim je situacijama bio smiren i duhovit. Zajedno s njim bio sam jedan od utemeljitelja Hrvatskoga diplomatskog kluba. U Klubu je Tvrko bio omiljena osoba.

Tvrtko Andrija Mursalo u društvo pisca ovih redaka, na Danu hrvatske diplomacije 2015. kojem je nazočila Predsjednica RH

Kao da je predosjećao skori kraj Tvrtko je posljednjih godina skupljao građu o svojoj obitelji. Bio je to naporan posao, jer je zahtijevao obilazak arhiva širom BiH i Hrvatske, čitanje, istraživanje, ali i rad na terenu. Htio je ostaviti unucima djelo o njihovim hrvatskim koracima, jer svi žive širom ove planete. Često smo razgovarali o sadržajima njegovih istraživanja. To ga je ispunjavalo posebnom radošću.

Zagreb, slastičarnica „Milenium“, siječanj, 2016.: Posljednji „okrugli stol“ kojem sam nazočio u društvu T. A. Mursala. Uz njega sjede veleposlanik prof. dr. Đuro Deželić, generalni konzul, prof. dr. Zvonimir Marić i pisac ovih redaka.

Imao sam čast biti dijelom privilegiranog društva koje se srijedom sastajalo u slastičarnici „Milenium“. Šteta što nitko nije kamerom zabilježio naš razgovor. Svaki je susret imao težinu malog okruglog stola. Zadnje sam susrete morao preskočiti zbog bolesti i to si ne mogu oprostiti. Tvrtka više nema i nikada više ovo društvo neće biti isto kao dok je on živio.

Hrvatski narod je izgubio velikog sina. Tvrtko Andrija Mursalo pripada velikanima hrvatskog političkog, poglavito emigrantskog života i predvodnicima hrvatske diplomacije. Po ljudskim kvalitetama spadao je u bolje pripadnike ljudskog roda.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Đuro Vidmarović