Park prirode Lonjsko polje
Park prirode Lonjsko polje javna je ustanova od posebnog značenja, ne samo za Republiku Hrvatsku već i za Europu. Ovo veliko močvarno stanište bogati je bio-ekološki rezervat i rezervoar vode za cijelo područje. No Lonjsko polje nije samo biološki, hidrološki ili geomorfološki fenomen. Lonjsko polje je odredilo način života, tj. kulturne specifičnosti pa i svjetonazorske sadržaje brojnom pučanstvu koje je živjelo unutar njega ili na njegovim rubovima.
Zahvaljujući Ogranku Matice hrvatske iz Kutine i upravi Parka prirode svake se godine održava u jednom od naselja koja gravitiraju Lonjskom polju kulturno-prosvjetna manifestacija pod naslovom: Život na rubu močvare PO Lonjsko polje i geslom: „Vlažna staništa za našu budućnost. Živjeti održivo.” Ove godine ta je manifestacija priređena 31. siječnja 2016. u lijepome moslavačkom selu Potoku koje administrativno pripada Gradu Popovača. U njoj su sudjelovali gotovo svi mještani.
Izložba bivše učiteljice Ludmile Milice Biželj i kajkavski recital današnjih potočkih učenika
Katalog i jedan od izloženih akvarela Ludmile Milice Biželj
U mjesnoj školi koja pripada Osnovnoj školi u Popovači priređena je vrlo dojmljiva izložba akvarela zagrebačke slikarice Ludmile Milice Biželj, bivše učiteljice u Potoku. Umjetnica je rođena 1936. u Grabrovu Potoku nedaleko Kutine. Na Pedagoškoj akademiji diplomirala je 1966. likovne umjetnosti u klasi profesora Mladena Veže. Svoje umjetničke radove izlagala je u zemlji i inozemstvu. Ogranak MH iz Kutine u suradnji s Upravom Parka prirode Lonjsko polje objavio je vrlo ukusan katalog izložbe. Troje učenika Osnovne škole obradovala su bivšu učiteljicu, ali i sve nazočne, recitalom na mjesnom kajkavskom govoru.
Potok: Otvaranje izložbe Ludmile Milice Biželj. Umjetnica između Mladena Mitra i Dragutina Pasarića
Kutinski slikar i povjesničar umjetnosti Mladen Mitar napisao je predgovor Katalogu ove izložbe. U njemu je između ostaloga naglasio: „Slikarica traga za snovitim atmosferama u kojima nestaju granice između neba, vode i zemlje. Percepcija sjećanja na djetinjstvo vraća slikaricu u nostalgiju prolaznosti. Unutarnji glasovi vape za mirnim i dalekim krošnjama sjećanja na zvukove tišine iz Lonjskog polja... Raskoš tonskih skala u suzdržanom koloritu u kombinaciji sa širokim mrljolikim plohama čini kontrapunkt. Akvareli su neposredni, pozivaju na kontemplaciju, a ne zarobljavaju tematskim sadržajem.“
Pisac ovih redaka slaže se s navedenom ocjenom slikarskih odlika izloženih akvarela uz manju primjedbu kako je cijela izložba koncipirana kao homage autoričinom djetinjstvu u Moslavini i to upravo u ovom dijelu na rubu Lonjskog polja. Nebo i zemlja, razlivene vode i oranice, stapaju se u jedinstvene obrise koji poput oblaka plove našom maštom.
Izložba Ludmile Milice Biželj, premda organizirana u jednom od razreda seoske škole, značajan je doprinos kulturnoj samobitnosti Moslavine i može poslužiti kao uzor drugim naseljima. Cijelom ambijentu kojem su akvareli nametnuli gotovo spiritualnu auru poseban su doprinos dala školska djeca čitanjem tekstova o nekadašnjem životu svoga sela, pisanih na lokalnom idiomu moslavačkog kajkavskog narječja. Budući ova narječja su pred izumiranjem, ovakav napor domaćih učiteljica treba posebno istaći. U publici se nalazila i poznata hrvatska književnica Božica Brkan koja je u svojim pjesničkim i proznim radovima snažno afirmirala moslavačku kajkavštinu. Nastup potočke djece vjerojatno je odjek i njezinih nastojanja.
Gosti u Potoku. S lijeva na desno: dožupanica Sisačko-moslavačke županije, Anita Sinjeri –Ibriševič, ravnatelj PP Lonjsko polje, Ivor Stanivuković, načelnica Općine Jasenovac, Marija Mačković, načelnik Grada Popovača, Josip Mišković, pisac ovih redaka i povjesničar dr. sc. Dražen Kovačević.
U tzv. zadružnom domu sela Potoka održana je glavna manifestacija ovogodišnjih susreta Na rubu močvare. Udruga seoskih pčelara priredila je izložbu svojih proizvoda praćenu sa svim tehničkim pomagalima koja su potrebna uspješnom pčelaru. Ova izložba ima muzejski etnografski karakter.
Pčelarski muzej u Potoku
U susjednoj sobi nalazi se pravi seoski muzej krcat eksponatima iz seoskoga života. Za jednu malu sredinu ovakav muzej je velika vrijednost, pisac ovih redaka odaje priznanje svima koji su pomogli u organiziranju muzeja, ali i u njegovome održavanju.
Autor u seoskom muzeju Potoka
Paralelno s pčelarima priređena je vrlo uspješna izložba dokumentarnih fotografija, ali i umjetničkih fotografija poznatog fotografa pejzažista Alfreda Matijaševića rođenog u Sisku 1952. Predgovor katalogu ove izložbe napisao je Dragutin Pasarić književnik, i publicist iz Kutine, ali i spiritus movens mnogih kulturnih zbivanja u Moslavnini. O izložbenim radovima on je napisao: „Tehnika je tek transmisija svjetlopisne priče. Zabilježiti sigu koja se iz leda pretvara u vodu, ili maslačak koji nježnim daškom povjetarca gubi svoje pahuljaste latice – zaista je slavlje trenutka. Umjesto slogova te trenutke pišu slojevite boje, a sadržaj otkriva ono što se tog trenutka događa, a ne vidi. Recimo tu slutnju kajkavskim jezikom Draškova kraja: 'Sige s krova/sveća na sredi stola/odsjaj plamička...“.
Katalog
Katalog A. Matijašević: Lonjsko polje
U povijesnu dimenziju života u ovom dijelu Moslavine prikazao je povjesničar iz Popovače dr. sc. Dražen Kovačević. Riječ je o velikoj seljačkoj buni koja se zbila u Moslavini prije dvjesto godina čiji se dramatički završetak zbio u Potoku porazom ustaničke seljačke vojske.
Dražen Kovačević i Dragutin Pasarić: razgovor o buni Moslavačkih seljaka 1716. g.
Sudionicima je omogućeno posjetiti mjesto gdje se zbio sudar vojske seljaka i oružane sile feudalne države. Treba zabilježiti kako su za tu prigodu sudionicima stavljena na raspolaganje dvoja svečana kola ukrašena narodnim vezovima u koja su bila upregnuta četiri prekrasna konja. Vidjeti konjsku zapregu u Moslavini nije čest slučaj i stoga ovakva manifestacija, nadamo se možda će potaknuti druga sela na čuvanje konja i tradicije svečanog mimohoda.
Svečana zaprega ukrašenim grbom sela potok
Prekrasni ždrijepci i svečana kočija
Dragutin Pasarić priča o buni moslavačkih seljaka na mjestu njezinog dramatičnog kraja u selu Potok
Mjesto slamanja seljačke bune
Svojim stručnim izlaganjem, manifestaciju Život na rubu močvare obogatila je književnica Brankica Brkan, jedna od najboljih stručnjakinja za etno-kulinarstvo u Hrvata. Ona je riječju i videozapisima pokazala sve mogućnosti koje je hrvatska narodna kuhinja dala medu. Naglasila je mogućnosti tzv. brendiranja raznih slastica od meda.
Predsjednik MO Potok, Branko Gregurek, spiritus movens manifestacije, Dragutin Pasarić, Božica Brkan i autor
U sklopu ove vrijedne manifestacije prikazan je filmski zapis iz susjedstva “Čudesna šuma Žutica” Zorana Ožetski, koji me nije oduševio. No, zato su me oduševili nastupi folklornog društva „Potočanke“, KUD-a „Repušnica“, skupina žena iz Krapja i potočki osnovci.
KUD „Repušnica“ iz Repušnice
Folklorna skupina žena iz Krapja
Njihova je obveza sačuvati kulturnu baštinu rodnog Potoka
Na kraju, treba odati priznanje Ogranku Matice hrvatske iz Kutine i Popovače, MO sela Potok, gradu Popovači i svakako upravi PP Lojnsko polje na ovoj uspješnoj kulturno-prosvjetno-znanstvenoj manifestaciji. Ona je pokazali svu ljepotu ovoga dijela naše Domovine, važnost močvarnog područja Lonjsko polje i stoljetnu povezanost života ljudi i „mokrih staništa“. Dok ovo pišem, na umu su mi pokušaji isušivanja i uništavanja Lonjskog polja, od bana Cuvaja, preko Vladimira Bakarića, pa do Marijana Cvetkovića. Na sreću, priroda je ovdje pobijedila glupost političara.
Đuro Vidmarović