Kanonizacija bl. Alojzija Stepinca

U Jutarnjem listu od 26. rujna 2015. objavljena je izjava papskog nuncija u Republici Srbiji o tome kako će kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca biti moguća tek nakon završetka rada Komisije u kojoj su predstavnici Srpske pravoslavne crkve i HBK, a čije je formiranje naredio sadašnji papa Franjo. Navodim u cijelosti članak iz spomenutih novina s priopćenjem Njegove ekselencije msgr. Orlanda Antoninija.

„Proces kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca neće se nastaviti prije ili tijekom rada zajedničkog srpsko-hrvatskog povjerenstva kojega je osnutak predložio papa Franjo i prije nego to obje strane prihvate, rekao je apostolski nuncij u Srbiji msgr. Orlando Antonini, piše u subotu beogradski dnevni list Politika.

Diplomat Svete Stolice rekao je u intervjuu za taj list kako je sretan što su Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Katolička crkva u Hrvatskoj prihvatile prijedlog pape Franje da osnuju mješovito povjerenstvo koje će istražiti činjenice i događanje “u tom mračnom periodu povIjesti”.

“To je važan korak na putu k pomirenju i istina će vas osloboditi”, rekao je nadbiskup Antonini.

List navodi da su poslije odvojenih sastanka s papom Franjom i srpski predsjednik Tomislav Nikolić i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dali različite izjave o kanonizaciji Alojzija Stepinca. To su izjave za koje “vjeruju da bi ih njihovi narodi voljeli čuti” pa je tako Nikolić rekao da Papa neće žuriti s tom odlukom, a Grabar-Kitarović da je Franjo voljan uskoro kanonizirati Stepinca, piše list.

Na pitanje kakvo je stajalište Svete Stolice u vezi s kanonizacijom i proglašenjem Stepinca svetim, apostolski nuncij u Beogradu odgovorio je da je riječ o dvije stvari.
“Strogo uzevši, dvoje predsjednika govorili su o dvije stvari koje nisu identične: jedan je govorio o samoj kanonizaciji, a drugi o tajmingu procesa. Čini se razumnim zaključiti da proces o kojem govorimo neće biti nastavljen prije ili tijekom rada zajedničkog srpsko-hrvatskog povjerenstva, čije je osnivanje predložio papa Franjo, i prihvaćanja obje strane”, rekao je OrlandoAntonini. ...“.

Pitanja koja se nameću

Navedeno priopćenje vrlo je precizno pa i oštro. Ono je na neki način sučeljeno izjavama kardinala Bozanića i mons. Jurja Batelje, postulatora Kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, o tome kako je proces kanonizacije pred završetkom, te da hrvatski katolički vjernici ne trebaju strepiti zbog čudne Papine odluke. Što je sada posrijedi pitam se kao Hrvat i katolički intelektualac? Smijemo li sumnjati u dobronamjernost sv. Oca? Smijemo li sumnjati u dobronamjernost SPC? Konačno, smijemo li postaviti pitanje, što je to motiviralo Papu da u proglašenje svetim jednog katoličkog blaženika involvira vodstvo jedne nekatoličke crkve?

S tim u svezi nameće se pitanje, je li Papa dostatno obaviješten o povijesti srpsko-hrvatskih odnosa, o povijesti SPCOvdje ne može biti riječ o tome da se ova Crkva treba uvjeriti u svetost kardinala Stepinca. Onaj tko misli da je to moguće vjerojatno je dobronamjeran, ali i naivan. Kroz proteklih pola stoljeća iz redova SPC dolazile su negativne, pa i vrlo neprijateljske ocjene hrvatskog kardinala, čak i monstruozne laži i zloće. Stoga će rad navedene Papine komisije biti za hrvatsku stranu vrlo mučan i dugotrajan napor. Na žalost, vjerojatno s nesagledivim posljedicama.Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, o povijesti komunističkog totalitarizma kod nas, o martiriju nadbiskupa Stepinca samo zbog toga što je bio nepokolebiv u vjernosti nasljedniku sv. Petra? Isto tako, na neki način pod znak pitanja stavlja se uspješnost prezentiranje materijala Kauze o životu i svetosti bl. Alojzija Stepinca. O našem veleposlaniku pri Svetoj Stolici ne treba trošiti riječi. Nakon imenovanja navedene Komisije trebao je dati ostavku, da je pravi vjernik.

Ne kanim dolijevati ulje na vatru, niti sumnjati u sv. Oca, ali iskazati čuđenje, pa i povrijeđenost zbog te zlosretne Komisije, koju još držim posljedicom Papine nedovoljne obaviještenosti, ne smije biti grijeh. Tim više, ako je točna tvrdnja Papinog veleposlanika u Beogradu, da će doista Srpska Pravoslavna Crkva suodlučivati o kanonizaciji hrvatskog blaženika. Ma koliko dr. Batelja bio u pravu glede provedenog dokaznog materijala o svetačkom životu kardinala Stepinca, za koji kaže kako je okončan, ostaje mučan dojam da će u njegovu kanonizaciju biti involvirana hrvatskim katolicima neprijateljski raspoložena SPC.

Ovdje ne može biti riječ o tome da se ova Crkva treba uvjeriti u svetost kardinala Stepinca. Onaj tko misli da je to moguće vjerojatno je dobronamjeran, ali i naivan. Kroz proteklih pola stoljeća iz redova SPC dolazile su negativne, pa i vrlo neprijateljske ocjene hrvatskog kardinala, čak i monstruozne laži i zloće. Stoga će rad navedene Papine komisije biti za hrvatsku stranu vrlo mučan i dugotrajan napor. Na žalost, vjerojatno s nesagledivim posljedicama.

Sadašnji poglavar SPC ničim nije pokazao kako mu je na duši ekumenizam, kako želi srpsko-hrvatske odnose graditi na povijesnoj istini, a kamoli na međusobnoj kršćanskoj ljubavi i praštanju. Štoviše, u nekoliko je navrata žestoko ugrizao hrvatski narod i pokazao kako se ne razlikuje u odnosu prema Hrvatima od sadašnjeg vodstva Republike Srbije. Istina je da Duh sveti puše gdje želi i da se može dogoditi čudo, ali je istina da u to trebaju vjerovati obje strane.

Velika cijena

Premda ne raspolažem potrebnim obavijestima, osim onih koje donosi tisak, jasan stav Papinog nuncija u Beogradu i jasna šutnja Papinog nuncija u Zagrebu, daju mi KanonizacijaVeć činjenica da je papa Franjo prinudio HBK na ovako težak i ponižavajući korak govori dovoljno o našoj poziciji. Ova se činjenica ničim ne može relativizirati. Bez obzira na ishod rada navedene Komisije, povijest će zabilježiti da je blaženi Alojzije Stepinac kanoniziran uz pomoć, sudjelovanje, ili najblaže rečeno, uz dobrohotnost SPC. Blaženi kardinal to nije zaslužio, kao ni hrvatski vjernički puk.pravo za nelagodu pa i zabrinutost. Već sada, Papinom je odlukom, na političkoj razini, SPC stekla prednost u odnosu nad HBK. Voditi će se pregovori, a iole razboritijem čovjeku treba biti jasno kako će ti pregovori morati završiti kompromisom. U čemu to može hrvatska strana popustiti kako bi se postigao kompromis, a da to ne bude na štetu beatifikacije, ili povijesne istine?

Već činjenica da je papa Franjo prinudio HBK na ovako težak i ponižavajući korak govori dovoljno o našoj poziciji. Ova se činjenica ničim ne može relativizirati. Bez obzira na ishod rada navedene Komisije, povijest će zabilježiti da je blaženi Alojzije Stepinac kanoniziran uz pomoć, sudjelovanje, ili najblaže rečeno, uz dobrohotnost SPC. Blaženi kardinal to nije zaslužio, kao ni hrvatski vjernički puk.

Kanonizacija uz takve uvjete prevelika je cijena, jer će prerasti u politiku i donijeti u budućnosti nove prijepore i nacionalna sučeljavanja. Kao jedan iz tog puka predložio bi HBK da do daljnjega povuče prijedlog za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Dok se ne steknu povoljnije okolnosti. Time bi se i sv. Ocu pomoglo u njegovoj istočnoj politici po kojoj preko Srbije, odnosno SPC, kani otvoriti carske dveri Moskovskog Patrijarhata.

Ekumenizam i jedinstvo kršćana, svima su na duši i to je jedini put u budućnost u ovom presudnom stoljeću za kršćanstvo u Europi. Međutim, žrtvovanje kardinala Stepinca na putu do tog cilja nije potrebno, tim više, što će biti uzaludno.

Đuro Vidmarović