Janukovićevo Međugorje

Ugodno je šetati umivenim Hreščatikom i promatrati normalan život na njemu i pored njega. Nastojim uhvatiti što više karakterističnih detalja, onih što svjedoče o novom vjetru koji je zapuhao ovom lijepom prijestolnicom. Naravno, ne treba se zavaravati, jer 600 kilometara južnije postoji bojišnica na kojoj ginu mladi Ukrajinci, ali i neki mladići i plaćenici s druge strane. Oni ginu za tuđe probitke, polažu živote u slavu imperijalne megalomanije jednog čovjeka. To je tragedija i za jedne i za druge.

Bio sam u Donjecku, upoznao ovaj grad i njegove tada vodeće ljude. Lijepo su me primili i nemam osobnih primjedbi na njih. Nisam tada uočio mržnju koja je eksplodirala 2014. godine. Ono što sam tada vidio (a to se moglo vidjeti „iz aviona") bilo je zabacivanje ukrajinskog jezika na svim razinama: u tisku, televiziji i na ulicama. A ovdašnji Rusi dobro su znali ukrajinski, jer su svi dvojezični. Zbog političkih razloga, sukladno nepisanoj logici političkih poruka i nepotpisanim preporukama pa i naređenjima svojih moskovskih autoriteta, jezik većinskog naroda proglašavali su manje vrijednim, seljačkim, odnosno kako su se rugali, „hlopačkim". Koliko je to besmisleno znadu ne samo jezikoslovci, već i svaki poznavatelj ruskog jezika, kada sluša govor ukrajinskih Rusa, jer im se u jezik utkala fonetika ukrajinskog govora. Tako će svaki Moskvić odmah prepoznati odakle mu je sugovornik, ma koliko se on busao u svoja velika imperijalna prsa. No, ta činjenica nije smetala kremaljskim vlastodršcima da sve građane Ukrajine koji govore ruski proglase Rusima i uzmu si za pravo oružanom silom štiti ih od nepostojeće diskriminacije.

Etnolingvistička karta Ukrajine pokazuje da jezik i etnička pripadnost u ovoj zemlji, poglavito u njezinim pokrajinama koje su tijekom povijesti bile pod okupacijom Moskve, nisu istoznačnice. Po etničkoj pripadnosti jedino su Rusi na Krimu imali prevalenciju, i to nakon što je Staljin etničkim čišćenjem promijenio narodnosnu sliku otoku poluotoka. Na Čečene, Krimske Tatare, Krimske Grke, krimske Ukrajince i ostale manje etnije domicilne na poluotoku koje su bile nasilno, u cijelosti ili većinom, preseljene u Sibir, svijet je zaboravio.

Etnolingvistička karta Ukrajine

Hvala Bogu, čitajući reklame i službene natpise ovdje na Hreščatiku vidim da se i na ovom „sektoru" stanje promijenilo u korist ukrajinskog jezika. To se potvrdilo i u cijelom gradu. Ugodno je bilo slušati obavijesti na ukrajinskom u podzemnoj željeznici, u tramvajima, autobusima... Slušam prolaznike kako bih čuo kojim jezikom govore i saznajem da se ukrajinski vratio i na kijevske ulice. U „moje" vrijeme to je bila rijetkost. Uvjeravali su me kako je Kijev rusificiran, te da je ruski jezik obrazovanih ljudi, etc.

Turistički kombi za posjet Janukovićevom imanju u mjestu Međugorje.

Zastajemo kod jednog kombija sa zanimljivom reklamom. Riječ je o poslovno imaginativnim mladićima koji organiziraju posjet privatnom posjedu bivšeg predsjednika Viktora Janukovića u mjestu Međugorje (ukr. Межигір'я). Naime, nakon njegovog bijega nove su vlasti javnosti pokazale ovu kuću, vozni park, pomoćne zgrade, jezero i cijelo imanje. Palača je urešena kao da je carska, puna tipičnog kiča za novostvorene oligarhe-tajkune. U garažama je imao kolekciju skupocjenih luksuznih automobila i oldtajmera.

Prosječni Ukrajinci nisu mogli vjerovati da u njihovoj zemlji netko može posjedovati ovako raskošnu kuću i živjeti u ovakvom bogatstvu. Zahodske školjke od zlata, ili vlastita plaža koja se zagrijava, bile su za njih nezamislive stvari. Stoga su mnogi bili više nego ogorčeni jer je Janukovič opljačkao narodno gospodarstvo. Ova ih je raskoš duboko vrijeđala. Pokazalo se kako je pion velikog hazjajina iz Moskve običan kriminalac.

Postojale su nakane nekih oporbenih krugova da se ovo zdanje uništi kako ih ne bi podsjećalo na omrznutog diktatora. Prevladao je razum i danas je kompleks Međugorja turistička destinacija. Ovamo odlaze svi koji se žele uvjeriti u raskošan život bivšeg Predsjednika, a sve što vide razotkriva vlasnikov moral, estetiku, sav kriminal i kriminalnu politiku, više od bilo kojeg predavanja, razotkriva svu oholost i bahatost nacionalnih izdajnika. Janukovič se ponašao kao da je Ukrajina njegov privatni posjed. On nije bio usamljen. Oko njega je na isti način živjela cijela politička nomenklatura. Političar s imalo poštovanja prema svome narodu ovakvu nešto nikada učinio ne bi. Prilažem nekoliko fotografija kako bi naši čitatelji dobili uvid u navedene tvrdnje i mogli suosjećati sa siromašnim i opljačkanim Ukrajincima.

Janukovićevo imanje u Međugorju

Blagovaonica u Janukovićevoj rezidenciji

Kič-kutak u Janukovićevoj rezidenciji

Milijuni dolara ulupani su ovaj kič što podsjeća na kasino u Las Vegasu

Dio Janukovićeve kolekcije automobila i motor-kotača

Januković je u okviru svoje rezidencije sagradio i kapelu

Janukovićev posjd danas služi kao turistička destinacija. Udaljen je samo 15 kilometara od Kijeva i nalazi se u prekrasnom krajoliku

Fotografiram kombi s ovom zanimljivom i signifikantnom reklamom, želeći mladićima puno uspjeha u radu. Nisam imao vremena i osobno poći u Janukovićevo Međugorje, zbog čega sam kasnije požalio. Idući puta ću to i učiniti, ali ću tada posjetiti i Sofijivku, posjed nekadašnje poljske plemićke obitelji Potocki. Lijepi toponim Međugorje u svijetu se veže uz predivno hercegovačko mjesto u kojem se ukazala Majka Božja. Na žalost, ovdje u Ukrajini, u mjestu istog imena, pojavio se i u njemu živio - Sotona.

Đuro Vidmarović