Polemika do koje nije trebalo doći

U jutarnjem programu jedne od hrvatskih radio-postaja kao gost nastupio je prije nekoliko dana admiral Davorin Domazet – Lošo, jedan od kreatora pobjedničke VRA „Oluja", a danas stručnjak za geopolitiku, publicist i politički savjetnik. U razgovoru nije mimoiđena agresija na Ukrajinu. Admiral je do sada nastupao sa stavovima koji, blago rečeno, nisu bili pro-ukrajinski. Zajedno smo govorili o toj temi na 4. programu HRT-a, pa znadem o čemu je riječ. Po njemu Ukrajina je izgubila rat, okupacija je svršen čin, sve je loše odrađeno, a Putin je vojni i politički genije. Sve dok se ovakvi pogrešni stavovi kreću unutar govora koji nazivamo protokolarnim, mogu se podnositi. Kada izađu izvan okvira protokolarne uljuđenosti, oni postaju neprijatni, agresivni i završavaju u miješanju u unutarnje poslove nama prijateljske zemlje. A u ovoj radio-emisiji admiral je to učinio.

Za ukrajinsku naciju ustvrdio je kako je neformirana, za ukrajinsku Državu da je oblik vladavine oligarha, etc. Kada mi je veleposlanik Ukrajine u RH pričao o tome bio je ožalošćen i duboko povrijeđen. I ja bih bio na njegovom mjestu. Nakon ovako javnog blaćenja njegove zemlje Veleposlanik je dužan uložiti protest u Ministarstvu vanjskih poslova zemlje primateljice. Ja sam kao veleposlanik u Ukrajini doživio sličan ispad poznatog novinara Lapikure koji je o ratu u RH izvještavao s teritorija tzv. Republike Srpske, dakako, netočno i amaterski. Nakon te emisije osobno sam protestirao i nešto slično više se nije ponovilo.

Admirala smatram prijateljem, no...

Admirala Domazeta smatram prijateljem. On je heroj Domovinskog rata i zbog toga je poštovan u narodu. No, postoji čuvena Sokratova izreka: „Drag mi je Platon, ali istina mi je draža". Sukladno toj izreci prisiljen sam upozoriti admirala na nekoliko činjenica:

Prvo: treba znati kada se nešto govori i gdje se govori. Jedno je okrugli stol gdje se stručno raspravlja o geopolitičkim sadržajima, a drugo nastup pred širokim auditorije. Jedno je govor znanstvenika i stručnjaka, a drugo političara i diplomata.

Drugo: treba paziti da se s prljavom vodom ne izbaci i dijete.

Treće: treba znati vanjsko-političke prioritete vlastite zemlje i činiti sve kako se oni ne bi ugrozili.

Četvrto: geopolitika nije sveta krava, nije dogma koja određuje sudbinu svijeta, a kako su rijetki koji ovu znanost dobro poznaju, znači njih bi trebalo slušati.

Peto: osim geopolitike postoje i druge znanosti koje se uvažavaju i određivanju bilateralnih i multilateralnih odnosa.

Šesto: moramo poštovati prijatelje, jer ih je lagano izgubiti, a teško steći.

Admiral je apsolutno pogriješio u slijedećem

Ukrajinska nacija je među najstarijima u Europi i formirana je još u IX. stoljeću pod nazivom Rus'i, u povijesnim izvorima poznati i pod nazivima Rusiči, Rusini, Ruteni ... Da samo spomenem, jedan od primarnih povijesnih izvora za najraniju povijest Hrvata je ukrajinsko srednjovjekovno književno djelo „Povijest minulih ljeta", Ljetopisaca Nestora. Govoriti u 21. stoljeću za ovako staru naciju da nije oblikovana znači loše poznavati povijest. Kada bi admiralova tvrdnja bila točna, tada bi značilo da ruska agresija ima razumsku podlogu, a to bi bilo jednako kao tvrditi da je aneksija Sudeta bila opravdana obzirom na etnički sastav tamošnjeg pučanstva.

Ukrajinom ne vladaju feudalni oligarsi. Oligarhe je Ukrajini nametala Rusija i njezin Predsjednik. Najvulgarniji primjerci Putinovih oligarha u Ukrajini su bivši Predsjednik Janukovič i Premijer Azarov. Ukrajina se morala suočiti s tajkunizacijom kao i Hrvatska, sa svim lošim posljedicama toga, ali kazati kako oni vladaju zemljom - pogrešno je. Da nije bilo lukavog i podmuklog susjeda ova bi zemlja bila vrlo stabilna i napredna.

Ukrajina ima danas demokratski izabran višestranački Parlament koji se zove Vrhovna Rada.

Ukrajina ima danas demokratski izabranog predsjednika koji s zove Petro Porošenko.

Ukrajinski predsjednik, Petro Porošenko i Premijer, Viktor Jacenjuk

Ukrajina ima danas demokratski izabranu Vladu u kojoj su zastupljene parlamentarne stranke proporcionalno uspjehu na izborima. K tome, predsjednik Porošenko i premijer Jacenjuk postigli su sporazum po kojem je nekoliko važnih ministarskih resora povjereno izvanstranačkim osobama, među kojima je nekoliko stranaca. To je u ovom trenutku jedinstveno rješenje u Europi. Npr.: - ministar vanjskih poslova je Rus (iz Rusije, ne manjinac), Pavlo Klimkin (Павлo Клімкін).

Ukrajinski ministar vanjskih poslova, Pavlo Klimkin

- ministar zdravlja je Gruzin, Oleksandr Kvitašvili (Олександр Квіташвілі)

Ukrajinski ministar zdravlja, Oleksandr Kvitašvili

-ministrica financija je Amerikanka, Natalja Jarecko (Наталі Яресько),

Ukrajinska ministrica financija, Natalja Jarecko

-za ministra ekonomskog razvoja izabran je Litvanac, Ajvaras Abramavičus (Айварас Абрамавичус)

Ukrajinski ministar ekonomskog razvoja, Ajvaras Abramavičus

- za ministra unutrašnjih poslova izabran je pripadnik ruske manjine, Arsen Avakov (АрсенАваков).

Ukrajinski ministar unutrašnjih poslova, Arsen Avakov

Dalje: ponavljam činjenice koje sam nekoliko puta iznio na stranicama Portala HKV-a i koje bi pismenim ljudima već trebale biti poznate:

1. Ruska Federacija (od sada RF) je, ničim izazvana, izvršila vojnu agresiju na suverenu državu Ukrajinu, jednu od utemeljiteljica OUN-a.

2. RF je okupirala ukrajinsku pokrajinu Krim koja je imala status Autonomne Republike. Nakon okupacije, suprotno svim međunarodnim normama, okupiranu pokrajinu službeno je u svome Parlamentu proglasila sastavnim dijelom RF. Dakle, ponovila se situacija sa Sudetima.

3. Nakon aneksije Krima, RF je rusku nacionalnu manjinu u Ukrajini stavila u funkciju svojih imperijalnih težnji i pretvorila u teroriste koji vode oružanu pobunu protiv vlastite Domovine. Pri tome RF je naoružala teroriste teškim i sofisticiranim oružjem, uputila im i svoje vojne ešalone, tako da su nakon krvavog rata okupirali tzv. Donjecku i Lugansku oblast i ondje ustrojili paradržave s kriminalcima na čelu. Model je korišten iz vremena velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Vojska RF kao okupator, na teritoriji Ukrajine

4. Ukrajina nije ničim ugrožavala ruske državne interese. Što više, težila je što kvalitetnijim, ali ravnopravnim, međudržavnim vezama.

5. U Ukrajini nije izvršen nikakav državni udar. Nakon velikih narodnih demonstracija koje su izbile nakon što je predsjednik Januković odbih eurointegracije, po njegovoj volji dolazi do strašnog krvoprolića na Trgu nezavisnosti. Nakon toga Putin naređuje dislokaciju Janukoviča na teritorij RF, očekujući da će za njim poći i članovi njegove stranke, čime bi izazvali totalnu ustavnu krizu i kaos u zemlji. Na sreću većina zastupnika je ostala u zemlji i nastavila rad u Parlamentu. „Region" i KP Ukrajine izgubili su parlamentarnu većinu i došlo je do nove koalicione situacije. Predsjednik Parlamenta je sukladno Ustavu postao obnašatelj dužnosti Predsjednika, raspisao predsjedničke izbore i povjerio novoj koaliciji sastav Vlade. Dakle, sve po Ustavu, bez ikakvog puča. Putin se prešao dislokacijom Janukoviča, jer da je bio trezveniji trebao ga je izmjestiti na Donjeck, ili neki drugi grad na jugu.

6. RF je bila potpisnik Budimpeštanskih dogovora 1994. po kojima velike sile garantiraju ovoj zemlji suverenitet, uz uvjet da svoje atomsko oružje pokloni RF. Nakon što je ostala bez atomskih glava, Ukrajina je postala meta velikoruskih imperijalista.

7. RF je izvršila nekoliko agresija na koje međunarodna zajednica nije reagirala. To su: okupacija moldavijske pokrajine Transdnjistrije, okupacija gruzijskih pokrajina, najprije Abhazije, a zatim Južne Osetije, miješanje u armensko-azerbajdžanski sukob i formiranje Gornjeg Karabaha kao države unutar Azerbajdžana, zatim aneksija podmorja Ohotskog mora.

8. Ukrajina je prva država od članica OUN-a koja je priznala nezavisnost RH.

9. Predsjednik Vrhovnog Sovjeta Ukrajine koja se još nalazila unutar SSSR-a, LeonidKravčuk, pozvao je u goste Predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, dr. Franju Tuđmana kao lidera samostalne zemlje, premda je formalno SFRJ još postojala. Hrvatski je Predsjednik dobio protokol previđen za šefove suverenih Država.

10. RF i dalje ne poštuje nezavisnost i teritorijalni integritet Ukrajine. Što više, priprema se za novu agresiju, koja se najavljuje kao okupaciju cijele istočne i južne Ukrajine.

11. Bez obzira na sve geopolitičke dogme, međunarodno-pravi poredak se mora uvažavati. Ako jedna zemlja ima teritorijalni spor s drugom, tada za to postoji Međunarodni sud. Rumunjska i Ukrajina uspješno su na taj način riješile spor oko nekih otoka u Crnom moru.

12. Ukoliko je RF imala bilo kakve sporove s SAD-om, to nije smjela rješavati vojnom agresijom na Ukrajinu. Zašto nije udarila na Aljasku? Ako takvu agresiju podržavamo, tada nam međunarodni pravni poredak pada u vodu, a to je uvod u svjetski rat.

13. Mnogi naši rusofili mantraju kako je Krim „nepravedno" Hrušćov „dao" Ukrajini. Nitko nikome ništa nije dao. Godine 1954. izvršene su teritorijalne promjene na nekoliko mjesta u tadašnjem SSSR-u. Tada je izvršena trampa: zaostao poluotok Krim, važan samo zbog ruske crnomorske flote, inkorporiran je u sastav Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike, dok je iz sastava Ukrajine izdvojena vrlo bogata Bilgorodska pokrajina i inkorporirana u sastav RF. Kada se govori o Krimu, ne smije se zanemariti Bilgorodska oblast. Ako se tako ne čini, tada je to politikanstvo i stavljanje na stranu agresora.

Na službenim stranicama Gubernatora i Vrhovništva Belgorodske oblasti (www.belregion.ru/author/governor.php) možemo pročitati kratku povijest ovog kraja. Ova obavijest počinje rečenicom: Belgorodska oblast utemeljena je Ukazom Prezidija Vrhovnog Sovjeta SSSR-a 6. siječnja 1954. godine...

Na kraju: bez obzira na geopolitiku, agresija jedne suverene države na drugu suverenu državu je nedopustiva. RF i njezin Predsjednik porušili su međunarodni pravni poredak. Sve Putinove izjave su ratno huškačke, antiukrajinske i nedostojne lidera atomske sile u 21 stoljeću. Pokreti ruskih vojnih postrojbi svih rodova ukazuju na pripremanje ratnih djelovanja.

Ukrajinskom veleposlaniku u RH, Nj. E. Oleksandru Levčenku poručujem da Hrvati gaje duboko poštovanje prema ukrajinskom narodu. Između naših zemalja nikada nije bilo nesporazuma. Svi koji to žele promijeniti djeluju izvan povijesnog konteksta. Admiral je govorio, očito, kao stručnjak za geopolitiku, a neke nesuvisle opaske sigurnu su mu se „omakle".

Đuro Vidmarović