Ilija Janović – bivši dogradonačelnik Tivta

Ilija Janović

IIiju Janovića upoznao sam kao dogradonačelnika Tivta, bokotorskoga grada u kojem živi najveća koncentracija pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori. Boravio sam u Donjoj Lastvi 2010. kada se svečano obilježavala 600. obljetnica župne Crkve u Gornjoj Lastvi. Budući je Donja Lastva u sastavu Tivta, mladi je dogradonačelnik bio raspoložen dati svoj doprinos ovoj svečanosti.

Premda tih, gotovo samozatajan i delikatan, uvijek se odazivao molbama svojih sunarodnjaka i župnika župe sv. Roka u Donjoj Lastvi kojoj pripada crkva u Gornjoj Lastvi, nekada, također, župna. Naime, Gornja Lastva je danas prazno selo. Mještani su se spustili na obalu bokokotorskog zaljeva i ondje početkom 20. stoljeća izgradili kuće i formirali novo naselja. Crkva, župni dvor, mlin, obiteljske i gospodarske zgrade ostale su na starome mjestu, tako da je danas Gornja Lastva jedinstveni spomenik ruralne i ambijentalne arhitekture. Ovo je hrvatsko naselje utemeljeno vrlo davno na poluotoku Vrmcu, iznad Tivta.

Crkva Male gospe u Gornjoj Lastvi

Sudjelovanjem u jednoj crkvenoj, ali iznad svega kulturološkoj manifestaciji pripadnika hrvatske manjine, dogradonačelnik je pokazivao i nov politički odnos većinskog naroda i lokalnih vlasti prema ovdašnjim Hrvatima. To je ulijevalo nadu da su stari problemi nestali, te da odnos prema manjini dobiva europske konture.

Ilija Janović (u sredini) na jednoj od svečanosti HGI-a. Njemu s desne strane predsjednica Stranke, Marija Vučinović, a s lijeve zastupnica Ljerka Dragičević i Generalni konzul RH u Kotoru, g. Božo Vodopija.

Ilija Janović je razvio poželjnu i kvalitetnu komunikaciju s državom matičnog naroda. Sudjelovao je ma mnogim kulturnim i športskim događanjima u Hrvatskoj, predstavljajući na svoj delikatan način Hrvate, ali i Crnu Goru kao državu.

Na dužnost dogradonačelnika izabran je kao član Hrvatske građanske inicijative, koja je nakon izbora 2008., s 3 svoja vijećnika, potpisala koaliciju s crnogorskom strankom DPS. Prošle godine dogodilo se neugodno iznenađenje za Hrvate koji u Tivtu čine 25 % stanovništva. Premda je HGI povećala broj svojih vijećnika na četiri, isključena je iz ustrojstva lokalne političke vlasti, jer su crnogorske stranke između sebe stvorile koaliciju, nudeći Hrvatima ponižavajuće uvjete za sudjelovanje u upravljanu Tivtom. Mladi i sposobni dogradonačelnik Janović na taj se način našao izvan funkcije, što je velika šteta za Tivat, jer je izgubio sposobnog i građanski kultiviranog reprezentanta.

Na izborima za Skupštinu Crne Gore HGI je osvojila jedno zastupničko mjesto koje pripalo iskusnoj političarki i gospodarstvenici Ljerki Dragičević. Ilija Janović je bio treći na listi HGI-a, što znači da je u ovome trenutku mogući zamjenik zastupnici Dragičević. Budući je predsjednica HGI-a izabrana u koalicijsku Vladu premijera Mila Đukanovića, za očekivati je da će Ilija Janović zauzeti neku od vidnijih funkcija u državnoj upravi. Što se pisca ovih redaka tiče, crnogorski Ministar vanjskih poslova učinio bi pravu stvar imenovanjem Ilije Janovića na neku od diplomatskih razina u Veleposlanstvu Crne Gore u Zagrebu. Naravno, uz suglasnost njegovu, ali i predsjednice HGI-a.

Marija Vučinović, Ilija Janović i Ljerka Dragičević

Ilija Janović je rođen 1977. u starome hrvatskom selu Bogdašići, od oca Tripa i majke Zorice. Uz njega roditelji mu imaju i dvije kćeri. Završio je Pomorski fakultet u Tivtu. Ilijino rodno selo doživjelo je tijekom Drugoga svjetskog rata tri pokolja od strane četnika i talijanskih vojnika koji su im pomagali. Prije nego što mu je 2007. ponuđena suradnja u HGI, bio je simpatizer Liberalnog saveza Crne Gore.

Kako sam ističe: „nisam imao političkog iskustva u stranačkome radu, ali ni u radu državne uprave". Ali ono što je sigurno: «oduvijek znade za Crvenu Hrvatsku". Ponosi se što je „u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bogdašiću postavljena 1925. spomen-ploča u čast 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva" i zaključuje: „danas je teško zamislivo postavljanje takve ploče". Tijekom Domovinskog rata „doživio je 3-4 provokacije". Za sebe kaže kako je „Bokelj-Dalmatinac-Hrvat".

Ilija Janović sa sestrom i roditeljima

Navodimo ulomke iz predavanja koje je Ilija Janović održao 2012. u Rovinju na manifestaciji susret književnika iz Hrvatske s hrvatskim književnicima izvan Domovine.

Split, 2010.:Ilija Janović na športskim igrama Hrvata izvan Hrvatske, kao član nogometne reprezentacije iz Crne Gore.

„KULTURNA I POLITIČKA I DEMOGRAFSKA STVARNOST HRVATA U BOKI KOTORSKOJ I CRNOJ GORI
(...)
I kroz svoja brojna društva (kulturna, pjevačka, radnička, športska, muška, mješovita, svjetovnog i crkvenog obilježja), njih pedesetak(50), od kraja 18. stoljeća, sve do njihova prestanka početkom II. svjetskog rata, Hrvati su u Boki Kotorskoj čuvali svoj jezik, pismo, običaje. Više od polovice istih je imalo hrvatski pridjevak u nazivu ili nosilo ime hrvatskih kraljeva, banova ili drugih povijesnih osoba, događaja što zorno svjedoči o jačini hrvatskog nacionalnog osvješćenja; Hrvatsko tamburaško društvo "Napredak", HR čitaonica, Hrvatski sokol, HR kulturno-povijesno društvo"Ljudevit Gaj", Hrvatski dom, Hrvatsko tamburaško društvo "Starčević", Zrinski i t. d.

Znakovite su spomen ploče od mramora o " tisućgodišnjici Hrvatskog kralja Tomislava" koje i danas rese pojedina pročelja crkava, pa tako i moju župnu sv. Petra i Pavla u Bogdašićima, gdje je postavljenu 1925.g. od strane župljana i Hrvatskog doma.

Nezamjenljivu ulogu u očuvanju hrvatske nacionalne svijesti, jezika, pisma i običaja, imala je Crkva u Hrvata. Moram istaći djelovanje i značaj msgr. Pava Butorca, čovjeka jasnih nazora vjere i hrvatstva, kada u svojoj 50-toj godini, 1938.postao biskupom kotorskim. Jer, rimokatolička vjera, koju pretežito ispovijedaju Hrvati, kao dio svoje kulture, bila je dominantna po broju pripadnika na području Boke Kotorske, Budve, Spiča, Bara i Ulcinja, sve do, gotovo, polovice XVIII. stoljeća, unatoč višestrukom prodiranju pravoslavlja od vremena turskih upada, potom za doba ilirizma, pa nakon 45 –te, te najžešće 1991. g. Premda ne smijemo izuzeti kako danas postoje tendencije u izdvajanju katolika od Hrvata.

Početkom II. svjetskog rata prestala su sa radom hrvatska društva i političke organizacije u Boki Kotorskoj, ako izuzmemo Pleh glazbu tj. Glazbeno prosvjetno društvo Tivat, te jedini Nogometni klub u c.g NK Arsenal osnovan kao NK Zrinski 1914. koji je 90-tih. preregistriran u Fudbalski klub.

Đuro Vidmarović i Ilija Janović u Rovinju 2011. godine.

Trebalo je dugo vremena, nešto više od pola stoljeća, da se počnu obnavljati hrvatska kulturna društva u Boki Kotorskoj. Tako je 1998. godine obnovljeno KUD Napredak iz Donje Lastve, kada se na obnoviteljskoj Skupštini pokazala vitalnost hrvatskog puka u Crnoj Gori i bez obzira na zakonsku i političku zabranu spominjanja hrvatskog imena zorno se pokazalo da je hrvatsko ime duboko ukorijenjeno u kolektivnoj memoriji našeg čovjeka.

Nakon Napredka u Kotoru je 23. lipnja 2001. osnovano Hrvatsko građansko društvo Crne Gore s ciljem "očuvanja kulturno-duhovne baštine građana hrvatske etničko-kulturne pripadnosti u Crnoj Gori, kao i njezinom promoviranju, unapređenju i ugradnji u pluralne vrijednosti društva kojem hrvatska nacionalna manjina pripada"

Hrvatsko građansko društvo je izdavač nekoliko značajnih publikacija iz povijesti Hrvata na prostoru Boke Kotorske. Izdavač je jedinog pisanog glasila Hrvata u Crnoj Gori, dvomjesečnika Hrvatski glasnik.

Nakon osnivanja Hrvatskog građanskog društva, slijedi osnivanje Hrvatske građanske inicijative, političke stranke Hrvata iz Crne Gore, koja je kao politička stranka autohtonih Hrvata osnovana prvi put u povijesti. Bilo je to 2002. godine u Tivtu. Stranka ima područne odbore u Kotoru, Tivtu, Podgorici i Baru. Na svim dosadašnjim izborima (pisano prije izbora 2012.op. Đ.V.) stranka je izlazila samostalno, a svojom prepoznatljivom profilacijom u koaliciji sa vladajućim DPS-om pokriva slijedeća politička mjesta: Tri odbornika u Tivtu, jedan u Kotoru, dopredsjednik Općine u Tivtu i također dopredsjednik u Kotoru.

Jedno poslaničko mjesto u Parlamentu C.G., pomoćnik Ministra za nacionalne manjine, članove U. O. Centra za očuvanje kulture manjina, direktor Fonda za nacionalne manjine itd. Za nepunih 9 god političkog i kulturnog djelovanja sve su ovo jako značajni rezultati izrazite manjine u C.G. Nadalje: djelovanjem HGI preko parlamentarnog zastupnika hrvatski jezik postao ravnopravan s svima ostalima. Nakon referenduma 2006. g. ime Hrvat i materinji jezik Hrvata – hrvatski jezik – postali su priznati kao Ustavna kategorija.

Time je omogućeno da osobna dokumentima pored službenog, može biti ispisana i na hrvatskom jeziku. Usvajanjem Izbornog zakona, od ove godine 2011. 9. rujna,( prije toga 6 puta nije ima dvotrećinsku većinu ) u svjedodžbama za nastavni predmet iz jezika bit će upisan i hrvatski jezik. I to, nakon punih 4 god, pregovaranja i lobiranja, kroz radnu grupa i Venecijansku komisiju za usuglašavanje Izbornog zakona sa Ustavom.

HGI je tražio dobivanje najpovoljnijeg cenzusa koji bi Hrvatima u C.G omogućio samostalan ulazak u Parlament C. G.: od 0,2 % glasova izašlih birača. Postignut je cenzus od 0,35 % (što približno odgovara 1400 glasova na državnom nivou za jedno poslaničko mjesto sa samostalne liste. Time smo jedina nacionalna manjina u C. G za koju je napravljen izuzetak tj. koja koristi pravo afirmativne akcije. Za usvajanje ovog Zakona preduvjet je bio imenovanje jezika u nastavi. Tu smo uspjeli da Hrvatski jezik bude ravnopravan s ostalim jezicima: crnogorski srpski, bosanski. Ostale nacionalne manjine imaju cenzus prolaznosti od 0,7 % glasova dok je normalni cenzus 3%.

Nakon političke stranke, Obnoviteljskom skupštinom HKD "Ljudevit Gaj" započinje niz od desetak hrvatskih društava koje sada egzistiraju u C.G. Sedam tih društava se udružilo u Hrvatsku krovnu zajednicu - DuxCroatorum (2007) kako bi bolje artikulirali kulturne potrebe Hrvata, a uz izdavačku djelatnost i nekoliko knjiga koje su sačuvale od zaborava identitetska obilježja iz povijesti, a među njima i dva zbornika radova "Sidrišta zavičaja" s tematikom kulturnog života Hrvata i aktualnog trenutka hrvatske manjine u Crnoj Gori.

Najveći uspjeh HKZ - DuxCroatorum je osnivanje hrvatskog radija, Radio Dux-a, koji se elektronskim putem prati diljem svijeta i koji je dnevno povezan sa informativnim kućama u Republici Hrvatskoj. Radio DUX osnovan je kao hrvatsko elektronsko glasilo krajem 2009. godine, sa sjedištem u Donjoj Lastvi.

Osnivanjem ovih hrvatskih kulturnih društava i Hrvatske krovne zajednice - DuxCroatorum 2007. godine, koja objedinjava rad sedam društava omogućeno je održavanje brojnih manifestacija, susreta i obilježavanja značajnih događaja iz povijesti Hrvata u Crnoj Gori. Podržava se rad Hrvatske dopunske škole u Kotoru i Tivtu.

Kao izraz demokratskih procesa u Crnoj Gori, 2007. godine osnovano je Hrvatsko nacionalno vijeće, čime je zaokružen proces političkog organiziranja Hrvata u Crnoj Gori. Ovdje moramo istaći da su Hrvati prvi u Crnoj Gori, iako najmanja manjina, iskoristili zakonsku mogućnost i formirali svoje Vijeće koje je zatim potaklo i druge na formiranje svojih.

Demografska slika ( ili prijetnja nacionalnom kolektivitetu ili glad za povijesno-kulturnim naslijeđem)

Do morejskog rata u posljednjoj četvrti 17. stoljeća katolici su većinsko stanovništvo Boke Kotorske. Sredinom 18. st., točnije 1748. g. ima nešto više od 7.000 katolika (oko 42%) i 10000 pravoslavnih (oko 58%), te mjesta koja su čisto naseljena Hrvatima. Prijelomna godina demografskih promjena je vezana za oslobađanje Herceg-Novog od Turaka kada od 1687.do 1787. dolazi do naglog useljavanja iz zaleđa tj. Hercegovine i C.G.

Krajem 19. st./ 1890. g. u Boki kotorskoj ima nešto manje od 12.000 katolika (oko 34%) i oko 22.700 pravoslavnih (oko 66%). Posljednji popis pučanstva u Austro-Ugarskoj monarhiji obavljen 1910. g. broji 9.700 katolika i 19.000 pravoslavnih. Prvi svjetski rat, raspad A-U monarhije donosi katastrofalne promjene po Hrvate, jer Boka počinje biti gurana pod okrilje C.G i Srbije, te počinje prvi značajni odliv Hrvata pod političkim pritiscima.

1921g. od ukupno 31.580 stanovnika Boke, njih 31,35% je Hrvata a 67,86% pravoslavnih. 1931g. u mjestima s hrvatskom većinom dolazi do značajnih priliva pravoslavaca premda je broj rimokatolika bio 10.274 a pravoslavaca 18632.( 32,56% --64,58%). 1942. g. taj omjer je 37,37% rimokatolika i 62,27% pravoslavaca.

Nadalje 1948. g broj pučanstva u Boki je 30.900, godine 1961. nešto više od 9.000 Hrvata čini nešto više od 24% stanovništva Boke, trideset godina kasnije nešto manje od 5.000 Hrvata čini oko 8% Hrvata u Boki kotorskoj.

Godine 1981. 6.904 ili 1,18%. ; 1991. 6.244 ili 1,02% ; 2003. 7.1443, što je 10,62% ukupnog pučanstva CG . Godine 2003.godine, registrirano je 6. 811 Hrvata, što čini 1,10% pučanstva Crne Gore. To je 69% od broja Hrvata u Crnoj Gori, registriranih na popisu pučanstva 1948.godine. Najveći broj Hrvata naseljava Boku Kotorsku, 5. 223,ili 76% , zatim Podgoricu 709, Bar, 259 i Budvu 171.

Na posljednjim rezultatima popisa travnja 2011. broj stanovnika u Boki je 6.7496 ili 10,89% ukupnog u CG. Broj Hrvata u Boki je 4.519 što je 6,7% (Tivat 16,42%) ili na ukupnoj teritoriji CG 6.021 - 0,97%. Neizjašnjenih i regionalno izjašnjenih ( tj. subetnički) u Boki ih je 6.784 . Materinjim hrvatskim jezikom u CG se izjasnilo 2.791 ili 0,45% , a u Boki 2.124, regionalnim jezikom u Boki 320, srpsko-hrvatskim12.559 u CG a samo u Boki 3.222 te hrvatsko-srpskim 224. Rimokatolika u Boki bez Budve i Bara se deklariralo 6.795 a nije ih se htjelo izjasniti čak 3.770.

Sadašnji broj Hrvata u Crnoj Gori posljedica je dugogodišnjeg iseljavanja,uslijed državno –pravnih i administrativno-pravnih promjena dijela današnje Crne Gore, Boke Kotorske, u prošlosti, što je poticalo iseljavanje, ali i promjene nacionalnih osjećanja.

Ili da sumiram osnovne činjenice:

1) Procentualno udio Hrvata, odnosno katolika, u stanovništvu Boke Kotorske kontinuirano (uz manje oscilacije) opada od 17. stoljeća (dokad su činili većinsko stanovništvo) do 1991. kada čine svega oko 8% stanovništva.

2) Nominalni pad manji je od procentualnog pada i nominalni pad, zapravo, počinje tek nakon II. svjetskog rata, dakle, 250 godina nakon procentualnog pada.

Potrebno je naglasiti da je tek koncem trećeg mjeseca 2011.g u Parlamentu Crne Gore ratificiran Sporazum između CG I RH o zaštiti prava crnogorske manjine u RH i hrvatske manjine u CG, BUKVALNO JE USVOJEN NA MIŠIĆE! Isti je Sabor RH usvojio pune dvije godine ranije 14. 1. 2009. g, te i to govori o načinu kako nas se doživljava na svojoj grudi.

Unatoč brojkama i postotcima te svim previranjima, činjenica je da je Boka Kotorska stoljećima pripadala hrvatskoj kulturnoj zajednici ostavljajući nemjerljivu kulturnu i književnu baštinu. Još uvijek živimo, opstajemo unatoč svim događanjima i neprilikama jer kako reče nekoć akademik Josip Pečarić, u Boki Kotorskoj svaki kamen govori hrvatski. Ili: crpimo snagu naših svetaca kroz onu uzoritog bl. A. Stepinca:

I onda kad vam sve uzmu
Ostaju vam ruke dvije
Koje sklopite u molitvu
I onda ste najjači.

Ilija Janović kao vjernik

Pisati o Iliji Janoviću a ne istaći njegovu privrženost Katoličkoj Crkvi i vjeri svojih hrvatskih pradjedova, bilo bi nepotpuno. On djelatno pomaže svome župniku koliko može, a u radu mladeži Kotorske biskupije je vidljiv njegov udio.

Nadamo se da će se nastaviti uspješna karijera ovoga mladog hrvatskog političara iz Crne Gore.

V. Križni put mladih Kotorske biskupije. U sredini Ilija Janović

Đuro Vidmarović